novinarstvo s potpisom
Biskup Košić u posljednja je dva tjedna potvrdio svoj status najveće medijske zvijezde Katoličke Crkve u RH – prvo je iskoristio svoje građansko pravo (i svoj društveni utjecaj) da održi lekciju Plenkoviću zbog koaliranja HDZ-a i HNS-a, a onda je ponovo iskoristio svoje građansko pravo da policiji prijavi prijetnje preko fejsa koje je navodno dobio od 70-godišnjeg branitelja Ilije Komšića.
Namjerno velim navodno – jer, ako ste primijetili, nigdje one nisu objelodanjene osim kroz samog Košića – nikakav, primjerice, screenshot nije pokazan kao potvrda biskupovih riječi.
Osobno, mislim da je do prijetnji stvarno došlo, no ostavlja gorak okus u ustima činjenica kako je sve što imamo samo biskupova riječ – Košić vs. Komšić – koju je iznio, za njega sasvim prirodno, prvo ideološki bliskom mediju.
Mediji su se u oba slučaja prilično jasno odredili, već prema svojoj ideološkoj opredijeljenosti, pa su ga neki zdušno osudili, a neki zdušno branili.
Oni koji su ga branili uglavnom su ukazivali na biskupovo građansko pravo i da se očituje o političkim pitanjima i da prijavi prijetnju policiji. Drugi su pak ukazivali na to kako je osobito u drugom slučaju pokazano da ima nas jednakih pred zakonom, ali ima i jednakijih.
Kako je u svom intervjuu iznio moj dragi poznanik psihijatar Nenad Horvat – puno brojnije i opasnije prijetnje koje je on svojedobno dobivao i preko fejsa i preko pošte ostale su bez policijskog odjeka – nitko nije priveden, nitko optužen.
I moj vrlo mladi kolega Marko Jerleković – koji je nedavno objavio kritički (ali vrlo pristojno intoniran) članak upravo na račun Košića – praktički svakodnevno dobiva prijetnje u svoj inbox.
Ni meni nije nepoznato kako to izgleda dobiti prijeteću poruku – ne računam sad one standardne kritike da sam oduvijek bio bezvezan pastor, ili da nikada nisam bio vjernik ili da pojma nemam o čemu govorim, to je već normalni arsenal prosipanja kršćanske ljubavi preko mreže svih mreža.
Ali ne tako davno od ”hrabrog” anonimca s profila Hrvatsko nebo dobio sam samo jednu jedinu riječ u svoj inbox – ”Zaklati”. Iako čak i predmnijevam tko je autor te ”ljubavne” poruke, nisam se na to previše obazirao. Jest, bio sam u kušnji da mu odgovorim također porukom od jedne riječi – ”Popušiti”.
Ipak sam se suzdržao, nije mi se ulazilo ni u kakvu ”diskusiju” s trolom koji misli da ću nakon jedne njegove poruke od straha početi propovijedati katoličku dogmu ili širiti izljeve domoljublja na mreži svih mreža.
Svejedno, ono što mene najviše živcira u slučaju biskupa koji je sam po sebi slučaj je što nitko od odgovornih struktura nema petlju reći mu bilo što.
Kad su predsjednika sabora Jandrokovića pitali što misli o biskupovom pismu, on je samo izjavio da je to biskupovo građansko pravo. Istina, pokušavam shvatiti zašto je tko uopće o tome pitao Jandrokovića – kojega biskup u svojoj ”poslanici” nije ni okrznuo – ali je njegov odgovor dovoljno simptomatičan.
Naravno da je to biskupovo građansko pravo – premda je biskup malo posebniji građanin. Ako ne vjerujete, pokušajte vi objaviti otvoreno pismo Plenkoviću, pa ćete vidjeti koliko će medija to prenijeti.
Ne radi se samo o tome da je Košić medijski zanimljiviji od običnog čovjeka – napokon, kao novinar dobro znam kako to inače ide. Radi se o tome da biskup ima i društvenu moć, da barem jedan dio medija – onih desnije orijentiranih – neće ni u ludilu ući u neko ignoriranje Košića, da ne spominjem ideju fighta.
Tako to biva u onome što se kod nas naziva novinarstvom, uglavnom pazite gdje gazite. To je još zornije pokazano u slučaju prijetnji biskupu – okrivljenog Komšića iz njegovog Tisnog policija je vozikala sve do Košićevog Siska. Ako to nekome ne liči na demonstriranje moći, onda očito ne shvaća u kojoj mi to zemlji živimo.
Ali nitko osim medija ni da zucne. Je itko od vas i pomislio da bi moglo biti drugačije?
Očekivali ste kako će Plenković izustiti koju? Da će reći nešto poput: ”Ovo je bilo u interesu Hrvatske, HNS nam nisu neprijatelji, i dalje smo demokršćani”, itd?
Da ne spominjemo malo jaču opciju poput: ”Poštovani biskupe, bavite se svojim poslom i ne pačajte se u politiku, mi smo sekularno društvo”.
To u Hrvatskoj niste nikada čuli, a kako stvari idu – trebat će jako puno vremena da se pojavi jaki političar koji će biti spreman na takav izravni odgovor.
Dopuštam svakome da me ugodno iznenadi, samo imam prilično jak predosjećaj da to neće biti Plenković – a ni Bernardić.
I tko zna hoću li u vijeku koji mi preostaje to uopće doživjeti, a bogme ni hoće li to doživjeti potonje generacije. Jer u izvrnutom bontonu hrvatske politike Crkva može dirati svakoga, a nju nitko ni pod razno.
Prirodno je onda i da se policija praktički svrsta na jedan prilično brutalan način na Košićevu stranu. Oni, da se razumijemo, trebaju postupati po prijavi, nadam se da su točno utvrdili činjenice, ali vođenje okrivljenog branitelja u Sisak ostat će zauvijek enigmom – zar nemaju kolege u Tisnom dovoljno znanja za ispitivanje cijelog slučaja?
Uglavnom, ako smo dobro shvatili poruku, ukoliko želite prijetiti biskupu, razmislite koliko vam je daleko Sisak kako se ne biste u marici treskali od Primorja do Moslavine.
Jedini koji je nešto i rekao a propos ponašanja policije bio je sam Košić, jako iznenađen time što policija uhićuje – a on je očekivao da će oni samo svratiti do gnjevnog Komšića i onda ga upozoriti da bude dobar i ne talasa gdje ne treba. Za tu je svrhu trebao unajmiti nekog nabildanog ćelavca, policija ima drugačiji opis posla.
Naravno, ni branitelji nisu mrdnuli prstom – Košić je ”njihov”, vladajući HDZ je ”njihov”, vjerojatno ima lijep broj njih zgrožen nad činjenicom da je tamo neki branitelj SDP-ovac i to još nabrušen na Košića.
Kao što i SDP-ovce vjerojatno čudi da može tko iz njihovih redova biti tako agresivan. Ali ni najtanji braniteljski glasić nije podignut u makar najslabašniju obranu njihovog suborca – i imate dojam da se ne bi bunili čak i da je Komšić morao pješačiti do Siska.
Teško je bilo očekivati i reakcije same Crkve – osim što se neki neimenovani, a možda i nepostojeći, izvor iz klerikalnih redova navodno zgražao nad Košićevim pismom.
Meni to više liči na medijski spin, vjerojatno iz redova Crkve, čisto da daju dojam narodu kako oni, eto, nešto reagiraju. Možete se slobodno kladiti na to da će Košić dočekati svoju mirovinu kao biskup i da će pisati otvorena pisma svakome kad god to on bude našao za shodno. A krene li tko protiv njega – riskira malo više nego što je to čovjek načelno spreman riskirati.
Ako se na kraju ogorčeno pitate a što raditi s Košićem, kako se prema njemu postaviti – onda je moj recept vrlo jednostavan: zezajte se na njegov račun, slobodno ismijavajte sve nebuloze koje on godinama javno prosipa.
Njega će to više pogoditi od bilo kakvih prijetnji, zato što humorom do kraja razobličujete tog harlekina u biskupskoj odori.
Protiv toga – na njegovu veliku žalost – nema kaznene prijave, neće vam nikakva policija doći na vrata i voziti vas put Siska. Istina, može on podnijeti tužbu zbog famoznog nanošenja duševnih boli, ali ako više vas to bude činilo, suzit će se mogućnosti da poteže za rukav državne mjere prisile.
Smijeh je, kažu, lijek – a u slučaju Vlade Košića vjerojatno i jedini mogući.