novinarstvo s potpisom

Dragutin Matak
Budući da sam gotovo pet godina živio u Sjedinjenim Američkim Državama dok sam pohađao studij na jednom protestantskom sveučilištu, jasno mi je da sadašnja događanja u Americi, potom i u Europi i Hrvatskoj, nimalo ne nalikuju onoj Americi osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Iako se te tektonske promjene ne smiju svesti na jednog, istina neobičnog, predsjednika Amerike koga podržavaju najimućniji, zapanjuje činjenica da su ga izabrali i da ga podržavaju na prvi pogled i najpobožniji u toj društvenoj zajednici. U razgovoru s mnogim prijateljima u zemlji i inozemstvu ukupne vjersko-političke prilike doživljujemo i ocjenjujemo ovako:
Sve je počelo otvaranjem MAGA pandorine kutije rasula i bezvlašća u smislu bezakonja, političkih vulgarnosti i liderstva koje nastupa s pozicija brutalnosti, koju je prije deset godina djelomično otvorio prvi Trumpov predsjednički mandat da bi je prije godinu dana otvorio do kraja svojim drugim predsjedničkim mandatom. Nažalost, moglo se očekivati da će se bezvlašće koje danas žestoko potresa Ameriku izliti i izvesti iz Amerike u Europu pa zatim i dalje. Kaže poslovica: “Vidjela žaba da se konji kuju pa i ona podigla nogu.”
Danas se posvuda u Europi na sceni odvažno pojavljuju desničarske profašističke organizirane skupine i skorojevići koji u ovom američkom izvozu bezvlašća prepoznaju svoju priliku, svoj dragocjeni trenutak. Tako se to uvijek događa u vremenima značajnijih kriza. Tako je to bilo u godinama Drugog svjetskog rata. Tako je to bilo i u devedesetima. A tako je to i danas u vrijeme vladavine trumpizma, kršćanskog nacionalizma i kršćanskog cionizma.
Poznati i popularni kršćanski lideri u Americi koji nadahnjuju balkanske i srednjoeuropske kršćane otvoreni su zagovornici Trumpa i kršćanskog nacionalizma, i kao takvi javno ili svojim primjerom prodaju ideju da slijediti Isusa Krista znači i slijediti lokalnog političkog moćnika.
Na primjer, Franklin Graham, sin poznatog evangelizatora Billy Grahama i predani suradnik Donalda Trumpa, u svojim europskim evangelizacijskim nastupima poziva tisuće da prihvate Isusa Krista, a da se pritom ne ograđuje od nekršćanskih postupanja svog predsjednika prema nemoćnima, potrebitima i diskriminiranima kojih je sve više u nepravednoj raspodjeli dobara koja pripadaju čovječanstvu.
Ne čudi stoga što na Balkanu i srednjoj Europi neki samosvojni autokratski političari gledaju blagonaklono prema američkom modelu vođenja vanjske i unutarnje politike.
Nažalost, slično djelovanje s duhovnom ponudom primjećujemo i kod Nicka Vujičića, vrlo omiljenog međunarodnog motivacijskog evangelizatora koji je pomogao tisućama, posebice mladih ljudi s posebnim potrebama, pozivajući ih da se čvrsto pouzdaju u Isusa Krista unatoč zdravstvenim ograničenjima. Nick Vujičić poput Franklina Grahama izražava opetovane izraze lojalnosti Donaldu Trumpu i time zbunjuje tisuće kršćana diljem svijeta.
A kad Marco Rubio, jedan od Trumpovih najbližih suradnika i izvršitelj njegove brutalne politike deportacija izbjeglica i imigranata, u vrijeme svog ne tako davnog posjeta Europi s užitkom govori o svojoj osobnoj vjeri u Isusa Krista, on svojim ponašanjem zbunjuje milijune i sugerira da se Trumpova brutalna politika ustvari može opravdati vjerom u Isusa Krista.
I kad naoko tihi Ben Carson, svjetski poznati neurokirurg, koristi Trumpovu retoriku kritike ljevičara i na oproštajnoj ceremoniji Charliju Kirku podsjeća na komunistička nastojanja infiltracije u američko društvo iz pedesetih godina prošlog stoljeća, naravno, prozivajući lijeve političke protivnike svojega predsjednika, onda se s pravom pitamo je li što zdravog razuma ostalo i kod tako poznatih, obrazovanih i otvoreno pobožnih ljudi kao što je dr. Carson?
Svoj govor koji pripada klasičnim stereotipima hladnoga rata završava na mističan religijski način. Nastoji na kraju nešto pročitati iz Svetoga pisma i onda se odlučuje za tekst u Evanđelju po Ivanu 12. poglavlju 24. redak jer je to vrijeme, u 12:24, atentata na Charlija Kirka. Metaforu umiranja sjemena koje donosi bogat urod, kojom Isus opisuje svoju žrtvu, dr. Carson primjenjuje na Charlija Kirka i jamči da će se njegovo djelovanje jamačno proširiti – čini se pod blagoslovom biblijskog teksta.
Sve ove mješavine politike, kršćanstva, motiva iz Drugog svjetskog rata i nacionalnog ponosa, a u isto vrijeme zanemarivanje i grubo odbacivanje onih koji se trude samo preživjeti i osigurati minimum za svoju obitelj, sastavnice su raširenog američkog ludila koje zahvaća kršćanski, navodno, civilizirani svijet.
U takvom kontekstu nam valja razumjeti nedavne događaje u Splitu, a odmah zatim u Zagrebu i Rijeci, kakvih će nažalost u danima ispred nas biti možda sve više. U svemu tome dominira vjera, nacija, prizivanje prošlosti Drugog svjetskog rata, baš po američkom modelu rasula i bezvlašća koje ubrzano prodire.
Utjecaj američkog evanđeoskog kršćanstva u Hrvatskoj očituje se na razne načine, slično kao kad Amerikanci mijenjaju nečiji društveni poredak. Ovo se ne odnosi na sve američke misionare, ali ih ima dovoljno da izazovu zabrinutost. Prevode se i tiskaju knjige američkih autora koji financiraju tiskanje knjiga na regionalnim jezicima. Američki propovjednici i crkvene vođe s američkim proračunima vrlo često šire i naučavaju radikalne konzervativne teološke doktrine dobro poznate u sredinama iz kojih dolaze.
Široka raspoloživost medija, interneta i popularne kulture te utjecaji raznih duhovnih propovjednika i influencera na YouTubeu — predstavljaju našu svakodnevicu i već godinama oblikuju razumijevanje i praksu vjere evanđeoskih vjernika u Hrvatskoj i regiji.
Pod plaštem naprednih duhovnih sadržaja nudi se teologija uspjeha i evanđelje prosperiteta, odnosno ponuda plitke vjere koja nije spremna trpjeti, preuzeti rizik i snositi posljedice, upravo ono što trumpizam nudi Amerikancima.
Američki naglasak na ”osobno iskustvo Isusa” ili individualizam i emocionalizam često potiskuje dimenziju zajedništva i sakramentalnosti crkvene zajednice. Vjera se isključivo svodi na emocionalni doživljaj i osobnu korist, a ne na obraćenje i službu drugima. Rezultat je takvog bogoštovlja površna duhovnost i duhovni konzumerizam.
Bogoslužja ”mega crkava” nalikuju poticajnim show-programima u kojima dominira puno svjetla, zadimljenosti, jakog zvuka, uigranog tima za slavljenje i propovijedanje. Umjesto bogoslužja koje oblikuje dušu događa se show-program koji zabavlja i duhovno zatupljuje, što postaje glavni duhovni obrok. Naglasak se nalazi na formi, a ne na teološkoj dubini, nesebičnosti, odricanju u korist drugih i svetosti Isusova primjera.
Politička ideologizacija vjere s druge strane Atlantika dobrano je zapljusnula i europske obale, sve do Jadranskog mora. Kad se taj model prenosi i preuzima, nastaje miješanje političkih ideologija, nacionalizma, vjere, a nerijetko i suludih konspiracijskih narativa, što u nama stvara lažni osjećaj nadmoći i prezir prema drugima.
Crkva se prepoznaje kao brand koji treba ”prodati”, a vjerske su vođe više menadžeri nego Božje sluge. Stavlja se naglasak na broj ”klijenata vjere”, a smanjuje se broj učenika koji su spremni radosno služiti bez obzira na društvene, rasne, nacionalne i vjerske podjele. Plitki slogani istiskuju duboku teologiju i potrebu za pokajanjem.
Svatko tko se na bilo koji način ukrašava križem, simbolom Isusove žrtve na križu, u tome bi znaku trebao biti otvoren za potrebe svih ljudi koje susreće u životu, bez obzira na različitosti. Ako pritom valja obuzdavati svoje predrasude, i to je dio zdrave snošljivosti i borbe protiv isključivosti.
Budući da je kršćanstvo povijesna religija koja se ostvaruje u raznim vremenima i kulturološkim sredinama, zanemarivanje povijesti i konteksta Crkve te preuzimanje američkih modela ”bez korijena”, ignorirajući lokalnu teološku, liturgijsku i povijesnu baštinu protestantizma u Europi, koja je stasala iz katoličanstva i pravoslavlja, kao i Engleske Crkve, predstavlja neku vrstu duhovnog kolonijalizma.
U tim se slučajevima lokalna tradicija vjere zamjenjuje američkom uvezenom verzijom vjere zajedno sa svim drugim američkim kulturološkim i političkim privjescima, od kojih su neki vrlo štetni, kao sadašnji trumpizam.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.





















































