novinarstvo s potpisom
Reforme i stručnjaci – nekoć predizborna glazba za biračke uši, a danas okidači za težak postizborni stresni sindrom. Vladajući su se toliko kleli u stručnu reformsku vladu pa se na trenutke činilo da bi taj spasonosni hrvatski izum valjalo Ustavom zaštititi. Međutim, kad su s riječi prešli na djela umjesto u bajci završili smo u lošem vicu. Oni koji su njihova loša kadrovska rješenja pripisivali početničkim greškama u koracima demantirala su još lošija kadrovska rješenja.
A sad i proračun, koji je najavljen kao reformski ispao nazadnjački, jer uskratom dotacija znanosti i obrazovanju uništava svaka nada u bolju hrvatsku budućnost.
Negodovanje javnosti na loša ministarska rješenja nije spriječilo domoljubno-mostašku garnituru za zamjenike ministara ponudi još gore. Pa je tako zamjenikom ministra pravosuđa postavljen (pa odstupio) čovjek kažnjen zbog premlaćivanja maloljetnika.
Zahvaljući Mostu zamjenikom ministra turizma je postao čovjek sklon ksenofobnim ispadima.
Sukladno svojoj lošoj praksi kadroviranja u srijedu je zamjenikom ministra policije postao Davor Blažević Tigar, bivši tjelohranitelj Ive Sanadera. Bivši ministar policije Ranko Ostojić ga je udaljio iz službe nakon što je otkriveno da je na Badnjak 2011. godine u kutijama nosio bakalar Sanaderovom odvjetniku Goranu Suiću. Blažević je osim toga, prema medijskim napisima, svjedočio u slučaju Fimi media budući da ga je Mladen Barišić naveo kao čovjeka koji je Sanaderu u kuću u Kozarčevoj ulici odnio milijune kuna.
Na pitanje zar mu ne smetaju ovi problematični detalji iz biografije njegova zamjenika Mostov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić je u HRT-ovoj emisiji ”Otvoreno” odgovorio kako je riječ o HDZ-ovu izboru dodavši kako novo vrijeme pred Blaževića stavlja nove zadaće.
Isti odgovor bi mostaši mogli dati i na pitanje zašto su dali blagoslov trećem HDZ-ovu kandidatu za ministra branitelja Tomi Medvedu, obzirom da je sudjelovao u šatoraškom ilegalnom prosvjedu protiv države za koju se borili. Novo vrijeme – nove zadaće: nekoć je kršio zakone da bi srušio ministra legitimno izabrane vlade, a danas, u novo vrijeme preuzima njegovu zadaću.
Nezadovoljan novim vremenom u kojem se zatekla hrvatska znanost i obrazovanje financijski oslabljeni ”reformskim” proračunom, naš vrhunski znanstvenik Ivica Puljak pozvao je ”vladu da se rasformira i da se ekipa koja ju je sastavila više ne javlja da vodi niti kućni savjet, a kamoli državu”. ”To je ujedno i jedini savjet koji im treba ponavljati svaki dan”, napisao je Puljak istaknuvši kako se budućnost jedne zemlje zasniva ne samo na znanju nego i na ZNANOST! Zbog toga je znanstvena zajednica pokrenula peticiju kojom od Vlade traži da ispravi svoju štetnu odluku.
Radi pogubnih nerformskih odluka od HDZ-a i ove vlade ruke je dignula i njihova najpoznatija zagovarateljica među glumicama Anja Šovagović Despot.
Ona je dala je ostavku na mjesto predsjednice Odbora za kulturu HDZ-a, izrazivši pismom svoje razočaranje ”najneuspješnijim proračunom za kulturu u povijesti hrvatske države”. Ironično je zaključila kako ”dok se politika tuče za fotelje, umjetnicima ostaje borba za istinom”.
”Vi pozovete Vaše ministre, zamjenike i pomoćnike ministara po resorima, kao i saborske zastupnike, u cilju Vašeg zajedničkog stranačkog dogovora oko daljnjih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva rada jer se čini, ovako sa strane gledajući, da ne uspijevate pronaći niti start, a nekmoli cilj u ovom iscrpljujućem maratonu političkog nesnalaženja”, poručila je Šovagović Despot političkom tajniku HDZ-a Tomislavu Čuljku.
Jer ako život piše romane, onda groteska najbolje opisuje hrvatsku političku stvarnost, rekli bismo. (Prema definiciji groteska je karikaturalno-fantastična i iskrivljena slika stvarnosti, koja ne izaziva komična, već zastrašujuća osjećanja.)
Gledano iz perspektive hrvatske političke scene, najimpresivniji lik ove vladajuće groteske čelnik je Mosta Božo Petrov, čovjek bez čijeg rukovodstva ne bismo završili u ovakvom političkom eksperimentu. Svaki postupak našeg potpredsjednika Vlade Petrova poput kakve groteskne sjene prate njegove izjave iz doba političke nevinosti.
Prije negoli je postao veliki zagovornik vlade stručnjaka Petrov se takvoj ideji izrazito protivio.
U velikom intervjuu koji je 24. listopada 2014. godine dao portalu Index naslovljenom ”Kako bih promijenio Hrvatsku od vrha do dna”, Petrov je na novinarsko pitanje: ”Mislite dakle da bi nam trebala vlada stručnjaka”, odgovorio niječno.
”Ne. To se onda voli izjednačiti s tehničkom vladom. To mi je nešto umjetno. Treba nam vlada stručnih osoba iz Republike Hrvatske. Ne nekih koje narod nije birao. Smatram da, ako već neće postojati preferencijalno glasanje, voditelji stranaka moraju biti tako odgovorni da na odgovorne pozicije stave stručne osobe iz svojih koalicijskih redova. Ili još bolje, iz druge stranke. Bože daj da dođe do konsenzusa pa da se na pozicije stave stručne osobe koje su iz Republike Hrvatske i koje će imati odgovornost prema voditeljima stranaka kojima su građani dali svoj glas.
Ne volim govoriti o pojmu tehničke vlade jer smatram da je to dosta slično prosvijećenom apsolutizmu. Meni se sviđa demokracija. Ja volim demokraciju. Smatram da ljudi svojim pravom na demokraciju mogu izabrati ljude koji će biti odgovorni, ali ti isti ljudi moraju biti odgovorni prema njima i postaviti stručne osobe”, govorio je tada Petrov.
No, u malo više od godine dana vidljivo je promijenio svoje mišljenje, pa je od protivnika vlade stručnjaka postao njezin veliki zagovornik.
Stoga ne čudi što bez imalo srama govori da se nije ogriješio o svoju časnu riječ (ovjerenu kod javnog bilježnika) kako neće koalirati ni s jedom od dviju velikih stranaka. Pa svoju vjerodostojnost brani ciničnom tvrdnjom kako to nije koalicija nego suradnja.
Obećavao je Petrov i njegovi mostaši kako će budno paziti na svaki potez i kadrovsko rješenje HDZ-a, budući da tu stranku ”krasi” povijest po javno dobro i državnu imovinu štetnih poteza. Pa tako njihovu budnom oku promiču mnoga problematična i/ili nestručna kadrovska rješenja te anti-reformski potezi.
Jer, očito je, predizborne mantre o stručnosti i reformama relativne su i pogodne promjenama sukladno novom vremenu i novim zadaćama. No, očito je da vrijeme kad su na vlasti naši političari su najpredaniji jednoj zadaći, a to je ostati na vrhu što duže.