Katolička stranka je najavljena kao objava rata demokratima

Na pomolu su osnivanje stranke i Pro Life-Platforme za borbu protiv komunizma, relativizma, medija itd. Vijest je objavljen u Jutarnjem listu od 17. siječnja – ne, ne godine 1990., nego 2026. godine, dakle 37 godina kasnije. Tekst u Jutarnjem listu nadovezuje se na onaj u Glasu Koncila od 16. siječnja ove godine, o tribini u organizaciji Glasa Koncila, pod naslovom ”Beskompromisna politika katolika. Principi o kojima se ne pregovara”.

To sve zvuči kobno, više kao objava rata liberalnoj demokraciji. Vijest doista podsjeća na svjetonazorske borbe 1989./1990. godine ili čak još na ideološke diktate osamdesetih godina prošloga stoljeća. Skup s blagoslovom Zagrebačke nadbiskupije vodili su istaknuti predstavnici konzervativnog katolicizma.

Službeni povod bio je, prema pisanju Jutarnjeg lista, predstavljanje knjige splitskog profesora moralne teologije don Josipa Mužića ”Beskompromisna politika katolika”, koja će – očito – služiti kao program i pravilnik za rad nove političke stranke katolika, odnosno za borbu protiv ”novog komunizma”, ”relativizma”, ”rodne ideologije” i ”zamjene stanovništva” (nije baš jasno što pod potonjim treba podrazumijevati).

Prema programu nova stranka trebala bi promicati ”tri principa: pravo na život, pravo na brak kao zajednicu muškarca i žene, te pravo obitelji na odgoj djece” (Josip Mužić). Osobe koje su do sada angažirane u nevladinoj udruzi ”U ime obitelji”, planiraju konstituirati političku stranku i boriti se za svoj program: 1. protiv pobačaja i rodne ideologije; 2. ”za” trajni, neraskidivi brak, obitelj, rodno razlikovanje zadataka na razini zakonodavnog tijela.

Sve ove točke oni žele pretočiti u zakone, jer kao nevladina udruga civilnog društva teško im je ostvariti svoje zacrtane ciljeve. Političari ih navodno stalno pokušavaju ušutkati, ”hoće nas vratiti u komunizam”, žali se Željka Markić iako ona ne zazire od tužbi protiv novinara, koji – kako vjeruje – smatraju da će uspjeti kroz politički rad, jer je uspjela i s referendumom o definiciji braka.

Upisati se u registar političkih stranaka i konstituirati kao politička stranka zacijelo im neće biti nemoguće. Hoće li oni kao stranka ući u Sabor, vidjet će se na sljedećim parlamentarnim izborima, kad uspiju ili ne uspiju ”preskočiti” prepreku od pet posto važećih glasačkih listova – možda na regionalnim ili komunalnim izborima postignu mandat(e).

Prvi ”nastup” može uspjeti – glasači su, uglavnom, znatiželjni, pa će poglavito građani frustrirani poznatim strankama, pokušati odabrati nešto novo. Muke svakodnevnog stranačkog i zastupničkog rada tek će pokazati obim potencijala novopečenih zastupnika. No valja za truditi – povlastice koje pripadaju saborskim zastupnicima nisu zanemarive.

Ne bih im željela mnogo sreće, jer ne bih željela živjeti u teokraciji, u državi jednoumlja, sa zakonima utemeljenima na vjerskim tradicijama koje je skrojila šačica ljudi prema svojim pogledima na svijet odnosno ljudi s krajnje ograničenim obzorima.

Srećom, parlamentarni rad i suživot s nizom drugih političkih opcija nametat će tim katoličkim zastupnicima potrebu da traže i argumentirano vrbuju za njihove stavove, pri čemu su ustupci jednih drugima neizbježni. Kompromis možda zvuči po kukavičjem izbjegavanju svađa, no i realni život u pluralističkoj, liberalnoj demokraciji – kakvom Republika Hrvatska pretendira biti – suživot ljudi s vrlo različitim stilovima života i svjetonazora, jednoumlje nije moguće.

Svi oni sugrađani i sugrađanke, koji i koje ne dijele stavove s katolicima, imaju pravo na isto toliko dostojan život kao i vjernici različitih kršćanskih i nekršćanskih denominacija. Za Sabor, kao ni jedan parlament, nije institucija u kojoj se netko bori za prevlast i za apsolutnu vladavinu, u cilju da usmjere svoju zemlju na diktat jednoga, pa ni ”zaštita života od začeća do prirodne smrti” u takvom parlamentu ne može biti apsolutna vrijednost, kojoj se svi imaju povinovati.

To jednostavno nije spojivo s demokratskim parlamentarizmom, u kojem se usuglašavaju stavovi i usklađuju različiti interesi. Katolici u takvom parlamentu nemaju prevlast nad drugima – osim, ako im je daje suveren narod.

Uostalom, vjerujem da svećenik, ni kao profesor moralne teologije, ne treba nikomu nametati odluku po iskustvima, kakva on, muškarac u celibatu sam nikada neće stjecati, pa ne može suosjećati s osobama u kritičnim životnim situacijama. Ni odluke o životu i smrti ne ispadnu uvijek Hic Rhodus, hic salta! (Pokaži ovdje što znaš i umiješ) što vjerojatno zaposleni u zdravstvu itekako dobro znaju.

Odvagati, opredijeliti se za jedan život, kad zbog toga drugi ugroženi život strada – i takve se odluke katkad nameću. Prema tome, preporučuje se malo više opreza i suzdržanosti po pitanju života i smrti, iako aktivisti kruto oštro odgovaraju: Nema kompromisa!

Osnivanje katoličke (ili inovjerske) političke stranke nije protuustavno ni u državi u kojoj je regulirana odvojenost države od religije – pod uvjetom da i sve druge vjeroispovijesti načelno imaju tu mogućnost, te pod uvjetom da će ona sudjelovati u izborima i uvažavati volju građana koji joj daju ili ne daju svoj glas.

Načelo odvojenosti države i religije (crkve, vjerske zajednice koristi samim vjeroispovijestima, jer omogućuje slobodni prostor za prakticiranje vjere, priznaje pozitivni doprinos vjeroispovijesti općem boljitku. Onoliko koliko vjerske zajednice zastupaju duhovnost i vjersku praksu u interesu svijeta i javnosti, države pozitivno podržavaju organiziranje muškaraca i žena iz vjerskih zajednica u reprezentativnim i nadstranačkim ulogama u državi, društvu i crkvama.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zavijati s vukovima 
    •  Nadbiskup Kutleša ne razumije nakane ''klečavaca''
    •  Više nego opravdana peticija Sanje Sarnavke
    •  Crkveno učiteljstvo protiv marijanske narodne pobožnosti
    •  Moramo se pobuniti protiv struktura nepravednosti
    •  Deustašizacija – dosljedno ili sa zadrškom?
    •  Mnoštvo teologa u društvu ipak nisu ''inflacija''
    •  Dag Hammarskjöld nas uči kako živjeti vrijedan život
    •  Potpomognuto samoubojstvo - Nema utješnih rješenja
    •  Novi sveci – zaštitnici mladeži, no ne bez ozbiljne mane

> Svi tekstovi ovog autora