Kninski govor je uprizorenje lošeg, destruktivnog mita

Predsjedničin govor u Kninu izazvao je mnoge reakcije, ali potpuno pogrešne. Svi su se, tražeći raciomorfno objašnjenje za retoričko-epistemološku nesuvislost, pitali što se Kolindi Grabar-Kitarović dogodilo.

Nije joj se ništa dogodilo, ona sama je bila događaj i to autentični događaj čistog kondenzata hrvatske politike u posljednja tri desetljeća.

Sve politike počivaju na mitovima, tome nije moguće pobjeći. Postoje mnoge istine, najsnažnija je znanstvena istina, to zna epistemološka manjina, ona manjina sposobna živjeti u kreativnoj sumnji, metodološko konzistentnom upitu i rastućem znanju koje otvara nove spoznajne i životne prostore koji nisu uvjetovani ničim drugim osim istinom samom.

No postoji i mitsko-svjetonazorska istina, a ona ne počiva na sumnji, nego na jednostavnom odgovoru, odgovoru koji ne proizlazi iz uma, nego iz iracionalnih slojeva koji uspostavljaju gospodstvo nad umom.

Većini je ipak potrebniji iracionalni izvor koji postaje kozmičkom snagom koja njihovu iracionalnost drži na okupu uvjeravajući ih da je kolekcija njihove iracionalnosti zapravo zajedništvo, da je osjećaj neprijateljstva koji neskriveno iskazuju prema drugima zapravo čisto, istinsko domoljublje i, konačno, da je njihova egzistencija od povijesnog značaja

Takva, iracionalna istina uprizorila je događaj Kolinde Grabar-Kitarović u Kninu, takva istina se uprizoruje u mnogim političarima, osobito onima koje mikrofon bivstveno nadilazi.

Kada političar mitske svijesti započne s procesom autotranscendencije, ukaže se mikrofon i javnost tada ima priliku vidjeti lice mitske svijesti i čuti govor mitskog, iracionalnog bulažnjenja.

Iako se istina mita prividno izriče govorom, tome nije tako. Pogledajte samo kako predsjednica i nacionalno svjesni saborski zastupnici izgledaju nakon što se mitska istina uprizorila u njima. Sasvim je razvidno da oni nisu govorili, nego da ih je mitski izričaj, odabravši pojedine besmislene rečenice kao prikladno sredstvo priopćavanja mitske istine, uzeo kao sredstvo.

Dakle, bolni je privid da takvi govornici ponavljaju jedne te iste rečenice, da ih neprestano vrte u krug.

Bolna je istina da te rečenice uzimaju njih, da te rečenice njih vrte.

Tko sumnja u ovo, neka pogleda takve ”govornike” nakon ”govora”. Zar nisu ošamućeni? Jesu, ošamućeni su mitskom istinom i rečenicom koja ih je vrtjela i potom ostavila bez oslonca.

Takvi, u vlastitoj ošamućenosti, misle da su sudjelovali u mističnom procesu dosluha s domoljubljem, a bili su u jednostavnom procesu mitske manipulacije u funkciji opstanka mita.

Epistemološka manjina ovo zna, epistemološka manjina zna kako funkcionira mitski proces, njegov nastanak i borba za opstanak.

Epistemološka manjina, nadalje, zna da društvo ne može opstati bez mita i mitske svijesti, jer većinu ljudi nije moguće istinom i idejama držati u društvenom bitku.

Većini je ipak potrebniji iracionalni izvor koji postaje kozmičkom snagom koja njihovu iracionalnost drži na okupu uvjeravajući ih da je kolekcija njihove iracionalnosti zapravo zajedništvo, da je osjećaj neprijateljstva koji neskriveno iskazuju prema drugima zapravo čisto, istinsko domoljublje i, konačno, da je njihova egzistencija od povijesnog značaja, jer su u funkciji naroda, oni ljube taj narod, a dokaz njihove ljubavi sadržan je u jasnom i nedvosmislenom opredjeljenju prema potrebi naoružavanja.

Kakva bi to ljubav bila i kakav bi to domoljub bio bez oružja? Nikakav. Zato se i predsjednica naoružala, zato su joj mit i mitska svijest, u izričajnoj vrtnji, u ruke stavili pušku i to upravo, ni više ni manje, nego onda kada je za domovinu najpotrebnije – u kolovozu 2019. godine.

Mit je oružje vezao uz grižnju savjesti, i to umalo grižnju savjesti, dakle savjesti koja je umalo bila savjest, jer je poznato i iz recentnih rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije da domoljubi mitskog horizonta imaju negdje savjest, ona nije antropološka kategorija u smislu da im savjest, kao subjektivna norma moralnosti, prati i prosuđuje njihove čine.

Ne, ne zavaravajmo se, mitska istina to sasvim jasno kaže, domoljubima mitskog horizonta savjest pripada kao odjelita kozmološka dimenzija, ona je pohranjena tamo negdje, na nekom mističnom mjestu svetosti mitske domovine.

Mitski domoljubi i domoljubi mita se sa savješću umalo susretnu, ali nikad uistinu, jer, ponavljam, njima je savjest negdje na sigurnom odložena.

Neće oni čuti glas savjesti kada se zbiva pljačka, organizirano osiromašenje građana i bogaćenje domoljuba, tih mitskih entiteta u humanoj pojavnosti.

Sve politike počivaju na mitovima, tome nije moguće pobjeći. Postoje mnoge istine, najsnažnija je znanstvena istina, to zna epistemološka manjina, ona manjina sposobna živjeti u kreativnoj sumnji, metodološko konzistentnom upitu i rastućem znanju koje otvara nove spoznajne i životne prostore koji nisu uvjetovani ničim drugim osim istinom samom

Neće njih savjest prekoriti kada se organiziraju referendumi u suglasju s kozmologijom savjesti, kada takvi referendumi žele, voljom od mita odabranog naroda, verificirati uzvišenost takvog naroda i uniženost ostalih naroda.

Njih će savjest, i to umalo, prekoriti zbog toga što nisu oružje uzeli u vlastite ruke, dok ih nimalo neće prekoriti što neprestano naoružavaju druge kako bi se oni osjećali zaštićeno jer znaju oni, snagom iracionalnosti mita, da ”meci nisu sve”.

Sve je u onome i onima koji vole vidjeti oružje i metke, ali u tuđim rukama.

Takvi domoljubi će se potruditi da se u zemlji potrošenog mita ne provode zakoni, jer zakoni moraju biti, kada je o njima riječ, deponirani na istom mjestu na kojem se nalazi i njihova savjest – na sigurnoj udaljenosti, da ih slučajno glas savjesti ne prekori, a snaga zakona ne dohvati.

Potrošeni mit, dakle, ne razvija samo kozmologiju savjesti, on razvija i kozmologiju pravde i zakonitosti. Savjest negdje je, a negdje nije, baš kao što zakoni i pravda negdje jesu, a negdje nisu.

Mit, naprotiv, svugdje jest. On počesto progovori rečenicama koje vrte plemenite, od vrtnje ošamućene domoljube.

Sve ovo nam je rekao kninski govor koji nije bio govor, sve ovo nam je rekao događaj mita koji ide svome kraju, zato je nesuvisao, potrošen i nepovijestan.

Da, mit je nepovijestan, on oduzima snagu povijesnoj istini. Zar predsjednica, u hrvatsko-engleskoj verziji, nije presudila povijesnoj istini tako što ju je potpuno zanemarila?

Što je rekla o Domovinskom ratu? Što je rekla o miru? Ništa, govorila je isključivo o sebi i vlastitom značaju u mitu koji nestaje.

Ona i mit žele obnovu mita, još jedan mandat mitske svijesti.

Poklonici takvog mita ne shvaćaju da upravo oni, zato što podržavaju mit, oduzimaju snagu povijesnoj istini. Oni oduzimaju povijesnu realnost i povijesnu istinitost Domovinskom ratu.

Njima je rat kao takav potreban, svejedno gdje se vodi; svi ratovi su njihovi.

Njima je jedino bitno da u ratovima ne sudjeluju oni, nego netko drugi. Oni u ratovima sudjeluju umalo, s višedeseljetnim zaostatkom, i to zahvaljujući glasu savjesti koja nije nastanjena u njima, nego u mitsko-domoljubnoj kozmologiji.

Kninski govor je bio govor uprizorenja lošeg, destruktivnog, nestajućeg mita. Od takvog govora, zahvaljujući tome što je rečenica vrti, u jednom ili više jezika, govornica mora biti ošamućena baš kao i svi oni koji u takvom govoru vide istinu.

Kada političar mitske svijesti započne s procesom autotranscendencije, ukaže se mikrofon i javnost tada ima priliku vidjeti lice mitske svijesti i čuti govor mitskog, iracionalnog bulažnjenja

No, nije svaki mit destruktivan; postoje konstruktivni mitovi. Oni imaju snagu izgrađivanja društva, oni one koji nisu spremni (ili sposobni) za znanstvenu ili povijesnu istinu drže na okupu, ali tako da oni ne uništavaju ni povijesnu ni znanstvenu istinu.

Takvi, zahvaljujući konstruktivnosti mita, na mitski način cijene povijesnu i znanstvenu istinu. Hrvatskom društvu, hrvatskoj politici, Pantovčaku, Hrvatskom saboru i Vladi je potrebna, ako već ne znanstvena i povijesna istina, onda svakako nova mitska svijest koja neće, u formi domoljublja, uništavati, ignorirati i marginalizirati povijesnu i znanstvenu istinu.

S novim mitom, mitom koji iracionalnost onih koji nisu spremni ili sposobni za povijesnu ili znanstvenu istinu drži na okupu da ne bi bili protiv povijesne i znanstvene istine, zasigurno će drugačiji, sadržajniji i umniji biti i govori u Kninu.

U takvim govorima će biti sadržana istina. Sada je sadržana samo vrtnja i ošamućenost mita.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora