novinarstvo s potpisom
Na otvaranju Europskog prvenstva u Beogradu hrvatski vaterpolisti, od milja Barakude, teško su poraženi od Srbije rezultatom trinaest prema šest. U utakmici protiv domaćina naši momci djelovali su kao neplivači, kao djevojčice koje grčevito veslajući ručicama istom uče držati glavu iznad vode. Ponižavajuće i mučno je to bilo gledati.
Uobičajeno euforični Mićo Dušanović u izravnom je televizijskom prijenosu pucao sebi u sljepoočnicu. A samo dan prije toga u Kopru se igrao prijateljski ogled slovenske i hrvatske rukometne vrste koji je završio s visokih trideset dva prema sedamnaest za Slovence.
Manje od tjedna uoči Europskog prvenstva u Poljskoj, od kojega zbog nekog razloga mnogo očekujemo, Slovenci su baš momački natamburali takozvane Kauboje.
Teška su vremena nastupila za hrvatski sport, prvi susjedi nas šiju u tjelesnim vještinama u kojima smo ih jednom nadmoćno pobjeđivali. Razvaljuju naše rukometaše i vaterpoliste s takvim zapanjujućim razlikama da pomisliš da nisu možda činovnici u hrvatskim sportskim savezima greškom zamijenili autobuse, pa rukometaše poslali Čazmatransom u bazen u beogradskoj Kombat areni, a vaterpoliste busom Autopoduzeća Imotski uputili na parket u Kopru.
I momci su poslušno sudjelovali u sportovima koji im nisu osobito bliski, nisu zanovijetali da se tkogod ne uvrijedi, premda je rukometašima ispočetka bilo malo čudno zašto su u kupaćim gaćama, a i vaterpolistima se činilo da je lopta kao teža nego inače.
Ludo zvuči, ali nije nemoguće. Ili, ako se već nije dogodilo, nema razloga da ne pokušamo. Znate kako se reče, očajna vremena traže očajne mjere. Bizaran eksperiment da pošaljemo rukometaše da igraju vatrepolo, a vaterpoliste na rukometnu utakmicu ne može zaista završiti gore od ovoga što već imamo. Nakon 13 – 6 u Beogradu i 32 – 17 u Kopru, što više možemo izgubiti?
Osim toga, bilo bi nekako izvorno hrvatsko, totalno u duhu naše tradicije da stavimo pogrešne, nekvalificirane ljude da rade nekakav posao. Zašto bi rukometna reprezentacija bila drugačija od Ministarstva uprave, Turističke zajednice ili Uprave Hrvatskih željeznica?
Vrlo skoro, kad se završe pregovori između Hrvatske demokratske zajednice i Mosta nezavisnih lista, sve što je nakrivo nasađeno ionako će biti popravljeno.
Tvrdoglavo ustrajavajući na svojim reformskim zahtjevima, inzistirajući da na sva mjesta u državi, u svim ministarstvima, agencijama i javnim poduzećima, dođu stručni nestranački ljudi, Božo Petrov zacijelo u Metkoviću ima i nekog rođaka ili kuma kojega bi stavio da vodi Kauboje na Europskom prvenstvu u Poljskoj.
Vidjet ćete uskoro. Prije sastanka u “Sheratonu” Nikola Grmoja će još jednom odrješito naglasiti njihovu odlučnost za reforme, dodajući: “Ako nam HDZ ne ustupi mjesto selektora rukometne reprezentacije, mogući su i novi izbori”, na što će Tomislav Karamarko malo kao i uvrijeđeno izjaviti kako i HDZ “ima ogroman broj kvalitetnih ljudi da treniraju rukometaše”.
Usuglasit će se naposljetku da Most dobije vaterpolo i Državni ured za upravljanje državnom imovinom, a da rukometnu reprezentaciju i Hrvatsku narodnu banku uzme HDZ. U nastavku pregovora Mostu će pripasti Ministarstvo financija, Kinološki savez, mjesto alkarskog arambaše i hrvatskog predstavnika na Euroviziji, a HDZ će imenovati novu pjevačicu grupe Magazin te čelne ljude u MORH-u, Gorskoj službi spašavanja, Akademskom zboru Ivan Goran Kovačić i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
Svugdje će doći školovani, sposobni i nepotkupljivi, prekaljeni stručnjaci, iskusni profesionalci. Doći će tako i novi vaterpolski izbornik, jedan što su ga Petrov i Grmoja poslali, pa će postrojiti Barakude i začuđeno ih upitati: “A di su vam kopačke?”
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).