Kolinda u zemlji čudesa

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović zaspala je slušajući kriještanje paunova na rascvaloj ledini predsjedničkog posjeda na Pantovčaku, kad je kraj nje protrčao bijeli zec u odijelu s prslukom.

U tome doista nije bilo baš ničeg jako neobičnog, a niti se samoj gospođi Grabar-Kitarović učinio sasvim nesvakidašnjim kad ga je čula kako si mrmlja u bradu: “O, ljudi! O, ljudi! Opet ću zakasniti!”, no kad je Zeko i stvarno izvadio sat iz džepa na prsluku i pogledao na nj, pa zatim žurno produžio put, predsjednica je skočila na noge i, izgarajući od radoznalosti, pohitala za njim preko polja.

Zeko je zatim uskočio u veliku zečju rupu pod živicom, a Grabar-Kitarović se bez razmišljanja bacila za njim.

Zečja se rupa neko vrijeme nastavljala ravno, kao tunel, no onda se naglo nagnula, nagnula tako naglo da Grabar-Kitarović nije stigla ni pomisliti da se za nešto prihvati prije nego što je otkrila da pada u vrlo duboko okno.

Padala je, činilo se, satima, danima, mjesecima, čak i godinama u dugačku mračnu zečju rupu, putem razmišljajući u važnosti obrazovanja u domovini i šire, a ta su opsežna razmišljanja kasnije objavljena u otvorenom pismu potpore autorima reforme školstva.

Padala je, činilo se, satima, danima, mjesecima, čak i godinama u dugačku mračnu zečju rupu, putem razmišljajući u važnosti obrazovanja u domovini i šire, a ta su opsežna razmišljanja kasnije objavljena u otvorenom pismu potpore autorima reforme školstva

Vidjeli ste možda to pismo, sve su ga novine i portali prenijeli, jednostavno ga kopipejstajući, a da ga vjerojatno nitko nije pozornije čitao. Zbrda-zdola, stilskom rafiniranošću bagerista koji ilovačom ukrcava kamion, zapovjednica Oružanih snaga tu je izložila sve što je o obrazovanju ikad čula, pročitala ili, kao majka dvoje djece, sama od sebe skontala.

Ovo posljednje, kad progovara kao hrvatska majka, jedna od mnogih običnih naših žena koje najmlađima pomažu oko domaćih radova i ujutro im u čistu salvetu zamotaju sendvič od parizera za užinu, emocionalno je, ne trebam valjda ni spominjati, posebno snažno i ne preporučuje se čitateljicama i čitateljima slabijeg srca.

Ima tu blistavih dijelova, poput: “Traženje rješenja u starim receptima i starim uspjesima vodi nas pogrešnim putem te nas vraća nazad. Ne vodi nas naprijed.” Pa, recite i sami, zar to zaista nije da od oduševljenja poskočiš i napraviš salto? Takve se zadivljujuće mudrosti, kako ono što vraća nazad ne vodi naprijed, ne bi valjda ni Mao Ce Tung dosjetio.

Nešto je ipak uznemirujuće kad se Grabar-Kitarović, kao, stavlja na stranu autora reforme i, kao, razumije zašto su oni odustali od posla. Njihova je ostavka, kaže, “posve razumljiva kao sredstvo da se od kurikularne reforme otklone politikantski pritisci.

Ima tu blistavih dijelova, poput: “Traženje rješenja u starim receptima i starim uspjesima vodi nas pogrešnim putem te nas vraća nazad. Ne vodi nas naprijed.” Pa, recite i sami, zar to zaista nije da od oduševljenja poskočiš i napraviš salto? Takve se zadivljujuće mudrosti, kako ono što vraća nazad ne vodi naprijed, ne bi valjda ni Mao Ce Tung dosjetio

No, utoliko je neprihvatljivo da se ona sada koristi za nove politikantske pritiske”, dodaje oprezno cijenjena gospođa predsjednica, ni na tren zacijelo ne pomišljajući da je i njezino pismo jedna neiskrena, politikantska manipulacija.

Mudruje ona tako bez kraja i konca, ljuteći se na loše ljude koji su zaustavili jednu važnu reformu o kojoj ovisi opjevana budućnost naše djece, ali lukavo, ne spominjući imenom te pokvarenjake, te čitatelj prirodno pomisli kako je riječ o tradicionalnim dušmanima, srbočetnicima, jugonostalgičarima i komunistima koji mrze sve što je hrvatsko.

A istina je upravo suprotna.

Istina, koju je Kolinda Grabar-Kitarović u svome dugom i dosadnom pismu nekako uspjela zaturiti, jest da su oni koji su zaustavili reformu školstva najispravniji naši Hrvati i katolici. Dapače, one zbog kojih je Boris Jokić dao ostavku, u Sabor je dovela ista ona stranka koja je na Pantovčak dovela Kolindu Grabar-Kitarović.

Istina, koju je Kolinda Grabar-Kitarović u svome dugom i dosadnom pismu nekako uspjela zaturiti, jest da su oni koji su zaustavili reformu školstva najispravniji naši Hrvati i katolici. Dapače, one zbog kojih je Boris Jokić dao ostavku, u Sabor je dovela ista ona stranka koja je na Pantovčak dovela Kolindu Grabar-Kitarović

Posrijedi je, pretpostavljam, nekakvo njihovo previranje na demokršćanskoj desnici. Grabar-Kitarović očito ne može smisliti vjerske fanatike koji bi iz školskih programa izbacili teoriju evolucije, ali svoju netrpeljivost pokazuje tek izokola i oprezno jer su rečeni fanatici ipak listom za nju glasali.

Gospođa predsjednica još jednom pokazuje kako nije sasvim svjesna sebe, svoje stranke i ideologije i svoga mjesta u društvu, kao i prije mjesec ili dva, kad se, sjećate se, predstavljala kao skrbna zaštitnica Hajduka, premda joj Zdravko Mamić plaća rođendanske zabave.

Iz dana u dan ona je, da zaključim, sve više nalik onoj Lewis Carrollovoj djevojčici iz zemlje čudesa, koja luta krivudavim podzemnim hodnicima jureći za bijelim zečevima.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

 

    •  Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
    •  Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
    •  Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
    •  Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
    •  Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
    •  DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
    •  Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
    •  Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
    •  Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
    •  Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food

> Svi tekstovi ovog autora