novinarstvo s potpisom
Papa Franjo je u nedavnoj izjavi prilično jasno ustvrdio da je ateist Željko bolji od katolika Željka. Dakle, ono jugokomunističko đubre što prosipa svoje bljuvotine po Crkvi, vječnoj Hrvatskoj i svim svetinjama na ”bezbožnom” portalu Autograf.hr i za to prima krvave Judine škude od Soroša bolji je od pobožnog, domoljubnog i socijalno osjetljivog vlasnika lanca trgovina koji svojim predanim radom i odricanjem hrani stotine radnika.
I koji uz to još gorljivo želi podići 10-metarski križ na Marjanu da bi zauzvrat dobio samo to da je Papi nekako bliži onaj (po)grešni Željko.
Nemojte mi sada tu drobiti kako Papa nije spominjao nikakvog Željka – ni Željka P. ni Željka K. – ja sam te njegove riječi shvatio jako osobno, a vjerujem da ih je tako shvatio i moj puno poznatiji i cjenjeniji imenjak.
Premda bi trebali biti precizni pa citirati papu Franju: ”Ima onih koji kažu ‘ja sam veliki katolik, uvijek idem na misu, pripadam toj i toj organizaciji’ (…) Neki od tih ljudi također trebali bi reći ‘moj život nije kršćanski, ne plaćam zaposlenicima primjerene plaće, iskorištavam ljude, vodim nezakonite poslove, perem novac, (vodim) dvostruki život’. Ima puno katolika koji se tako ponašaju i izazivaju skandale. Koliko puta smo čuli da ljudi kažu ‘ako je takva osoba katolik, bolje je biti ateist’?”, rekao je papa Franjo.
A nije to Papi prvi put – ima tome već par godina kako je i na jednoj misi slično ustvrdio da će ljudi koji čine dobro, pa makar i ateisti, dobiti vječni život. ”Ali, Oče, ja ne vjerujem, ja sam ateist.” ”Ako činiš dobro, susrest ćemo se u vječnosti”, navodno je Papa kazao tijekom mise.
I sad, pošto vidim da katolici šute, dopustite mi da ja malo obranim Papu. Kad već nitko neće – uskače ateist kao defensor fidei.
Prvo, da vas malo ugnjavim teologijom. Znam da većina naših katolika bježi od teologije kao đavo od križa – ili kao ateist od kreacionističkog predavanja – ali nema vam druge. Papa je, između ostalog, i teolog, a ono što on govori je tradicionalna i konzervativna katolička misao.
Kako je Papa već i sam bio obrazložio, po kršćanskom je vjerovanju čovjek stvoren ”na sliku Božju”. U redu, da sad ne tulim o tome kako je sveti Augustin pogrešno shvatio tekst iz knjige Postanka i značenje riječi celem – bitno je da to stoji u temeljima katoličke ortodoksije.
Nakon Adamovog Pada u grijeh (na što ga je navukla njegova drugotna družica Eva) slika Božja u čovjeku se iskvarila, ali i dalje zadržala. Da, znam, ako ste protestant, sad ćete se odmah ustobočiti i reći da ništa nije ostalo od te slike, nije bitno, ja sad ovdje samo izlažem katolički nauk.
Potom je djelovanjem Krista čovjek milošću otkupljen od grijeha – a primanjem sakramenata vjernici dobivaju Kristovu milost i spasenje po njoj.
No, samo ako žive u skladu sa zapovijedima – katolik koji na ispovijedi zataji grijeh i onda primi hostiju čak je u gorem položaju od nekoga tko tu hostiju uopće nije primio.
Znak primljene milosti jesu dobra djela – i u svekolikoj kršćanskoj teologiji djela su bila važnija od riječi.
Iz svega toga, dakle, jasno slijedi ono što je Franjo i rekao – bolje vam je da ste ateisti, ne idete u crkvu i ne primate sakramente svejedno čineći dobra djela, nego da ste lažni vjernik, da muljate svoje radnike, ženite se za mlađu curu, zezate par godina cijeli jedan veliki grad, a ono kao idete u crkvu i dali biste veliku kintu za još veći križ na vrh brda.
Što bi se reklo, bolje Željko P. nego Željko K.
Uzgred, zamijetite koliko Franjo stavlja naglasak na socijalnu pravdu – nasuprot našim biskupima koji više-manje drobe o domoljublju, opravdavaju ili relativiziraju NDH, a prije će, hm, odvaliti psovku nego prozboriti o socijalnim pravima.
Sjećate se onog biskupa koji je jednom našem poznatom tajkunu uskratio hostiju dok ne isplati radnicima zaostale plaće? Ne sjećate se? Ni ja, a inače pamtim i vrlo čudne detalje – recimo, točno znam u kojoj je minuti i koji igrač DR Njemačke zabio gol SR Njemačkoj na Svjetskom prvenstvu 1974. Bez guglanja, stvarno. Ali ove priče o biskupu i tajkunu se ne sjećam.
Naravno, neki od vas – a posebno ako me i osobno poznajete – sad ćete reći kako neukusno pretjerujem i bez ikakvog prava sebe tu pokazujem boljim od svog splitskog imenjaka.
Ja, svakako, sebe ne želim ni u kojem slučaju predstaviti kao neku ateističku verziju sveca i to dobro znaju svi oni koji su mi imalo bliski.
Ali da svima vama postavim jednostavno pitanje, ono koje se može faktički provjeriti – jesam li koga od svih vas koji ste ikada došli u ikakav kontakt sa mnom zakinuo za jednu jedinu kunu? Ono, da sam vam rekao kako ću nešto platiti 100 kuna, a platio sam 99?
Ili da ste mi posudili lovu – a ja vam je nisam vratio, ili sam vratio manje ili sam odugovlačio?
Pa i vi kojima sam na bilo koji način bio šef – a bio sam – jeste li ostali uskraćeni za svoja prava? Izgubili ijedan dan godišnjeg odmora ili makar minutu pauze? Bili uskraćeni za ijednu kunu koja vam pripada?
Eto, ja to sada javno pred svima – pa imate i vi priliku biti u tome javni.
Svašta sam pročitao o sebi na društvenim mrežama, i pretjerane hvale i pretjerane pokude (a i realnih ocjena) – nađite bilo gdje da se tko žalio kako sam ga prešao za pišljivu kunu. Ja tu kunu vraćam – kao carinik Zakej iz Evanđelja – trostruko.
To je sad pitanje činjenica, a to jesam li dobroćudan ili maliciozan, osjećajan ili mrzovoljan, itd. – spada u sferu dojmova.
Ima i vas za koje sam radio – sjećate li se da sam ikada naplatio rad kojega nisam napravio, ili sam ga izveo loše ili ga naplatio skuplje od svih ostalih? Slobodno progovorite, navedite primjere – tako ćete uspješno pobiti sve ono što sam ovdje napisao.
E, sad, nije baš da se u svemu slažem s papom Franjom. Recimo, iako sam prilično siguran da bi on rekao kako sam bolji od Željka K., nije mi sasvim jasno što bi on rekao jesam li bolji i od Željke M.
Ona se gorljivo zalaže za katoličke vrijednosti i – ono što mene nekako najviše brine – sve što radi u skladu je s crkvenim moralom.
Eto, brine se za nerođenu djecu, skrbi o obiteljima, ne čujem da je koga zakinula za plaću, a mogu i ruku u vatru staviti da ne vara svog supruga. Željko ili Željka – to bih već volio jasnije čuti od sadašnjeg Pape. Rekoh već o sebi da sam po pitanju spolnosti težak konzervativac – hetero, u prvom braku (za razliku od onog Željka) već 28 godina, nikad nikome preporučio pobačaj.
Ono što, doduše, mene razlikuje od puno poznatije i moćnije imenjakinje jest da uopće nemam problem s time što ima onih koji preferiraju vlastiti spol, što se ne žene ili se, primjerice, rastaju ili što ima majki koje odlučuju prekinuti trudnoću.
Teško da ćete mene vidjeti da referendumom zabranjujem homoseksualne brakove ili tražim zakonsku zabranu pobačaja. Tko je od nas dvoje bolji u Franjinim očima – ja kao okorjeli sekularist ili ona kao katolička aktivistica? Ja to ne mogu razabrati iz Papinih izjava.
Napokon, postoji još jedan moj imenjak – ne tako poznat hrvatskom puku – sveti Željko, odnosno, po latinski, Desiderius (ubijen 608. godine). Tu sam već prilično siguran kako bi Franjo toga Željka stavio ispred ovog sirotog pisca kolumne.
Ne kažem da je Željko D. bio neki loš čovjek; po onome što nam je ostalo od njega stradao je ni kriv ni dužan. Ja još nisam stradao – barem ne u smislu da sam dobio batine ili me tko ubio – pa stvarno nismo na istoj razini. U Franjinim očima ateisti su, to je razvidno, bolji od lažnih kršćana, no ipak su na Papinoj ljestvici dobrih ljudi pravi kršćani ispred pravih ateista.
Mogao bih se sad razvezati o tome – napokon, etika mi spada u užu struku – ali ću se ipak svesti na tek jednu ključnu zamjedbu.
Etika koja se zasniva na težnji k dostizanju raja i izbjegavanju pakla, u čijem je temelju dogma da trebamo ljubiti čovjeka zato što je Bog ljubio čovjeka i stoga se očovječio – meni ne zvuči kao etika. Jer ta etika doživljuje krah onoga trenutka kad se uzdrma dogma, kad čovjek prestane vjerovati u Boga, raj, pakao, Utjelovljenje i sve ostalo.
Etika za mene znači biti pošten i dobrohotan prema svakome čovjeku zato što smo svi isti ispod kože i što nas sve naše svađe i sukobi ne vode nikuda.
Ja ne volim čovjeka zato što ga Bog voli, nego zato što meni kao čovjeku i ne preostaje ništa drugo do čovjekoljublja.
Krnje je ovo objašnjenje svega onoga što bih još tu mogao dodati, a ipak dostatno da bih rekao ono glavno – svaka čast Papi što više cijeni Željka P. od Željka K. – a možda čak i od Željke M. Ali me i dalje kao običnog čovjeka brine da su najviši etički uzori ljudi poput Željka D.
Naravno, ja svakako nisam etički uzor niti to pokušavam biti – štoviše, ne mislim da nas ikuda vode etički uzori – samo usmjeravam ljude k onoj etici za koju mislim da je jedina šansa čovječanstvu i osobito ovom našem društvu.
Vrijeme će pokazati koji je Željko pravi Željko, štogod Papa o tome mislio.