Kovačev krivi navod i okrivljeni narod

Možda bi za Mira Kovača, ministra vanjskih i europskih poslova u Vladi Republike Hrvatske, bilo bolje da HINA nije objavila ispravak njegove izjave iz Jeruzalema. One u kojoj je šef hrvatske diplomacije pred članovima Izraelskog vijeća za vanjske odnose i Svjetskog židovskog kongresa navodno kazao: ”Hrvatska i Izrael imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja Drugog svjetskog rata, što je bio rezultat velike igre, ali mi prihvaćamo odgovornost.”

Zlurado vjerujući da državna informativna agencija zna što Miro Kovač govori čak kada ni on sam nema pojma što lupeta, hrvatski su se portali počeli izrugivati s ministrom, nabijati mu tu izjavu na nos kao ”novu ozbiljnu sramotu”, snebivati se nad diplomatom čije je nepoznavanje povijesnih činjenica toliko da ga ne dekomodira u uvjerenju da je Država Izrael postojala i prije 1948. godine, kada je zapravo osnovana.

Potrajalo bi to medijsko napucavanje ministra Kovača možda još sat ili dva, dok netko od vladajućih ne bi blebnuo neku friškiju besmislicu, pred kojom bi sprdnja sa zrinjevačkim nevježom bila zabavna poput lanjskog smijeha.

Ali – na ministrovu nevolju, a možda i na njegovu intervenciju – HINA je odlučila ispraviti netočan navod i javnost obavijestiti da je Kovač ustvari rekao kako, ne Hrvatska i Izrael, nego ”Hrvati i Židovi imaju vrlo dobre odnose osim u razdoblju Drugog svjetskog rata”. Tako se, eto, dogodilo da je krivi navod ispravljen okrivljenim narodom.

Zlurado vjerujući da državna informativna agencija zna što Miro Kovač govori čak kada ni on sam nema pojma što lupeta, hrvatski su se portali počeli izrugivati s ministrom, nabijati mu tu izjavu na nos kao ”novu ozbiljnu sramotu”, snebivati se nad diplomatom čije je nepoznavanje povijesnih činjenica toliko da ga ne dekomodira u uvjerenju da je Država Izrael postojala i prije 1948. godine, kada je zapravo osnovana

Uočili su to odmah brzopotezni hrvatski novinari, pa su iznova opleli po ministru vanjskih poslova, optužujući ga da svim Hrvatima podmeće loše odnose sa Židovima za vrijeme Drugog svjetskog rata i da time zapravo ”daje legitimitet nacističkoj NDH”.

Miro Kovač, naravno, može reći da mu davanje legitimiteta Endehaziji, i to usred Izraela, nije bilo ni nakraj pameti, pa će netko u to možda i povjerovati. Ali zato ne može reći da je pred Izraelcima namjeravao kazati punu istinu o odnosima Hrvata i Židova od 1941. do 1945. godine, jer u to ni samoga sebe ne bi mogao uvjeriti.

A temeljna je istina – koju hrvatski ministar nije bio u stanju prevaliti preko usta – da su neki Hrvati, predvođeni Pavelićevim ustašama, u ime rasne čistoće marionetske Nezavisne Države Hrvatske proganjali i istrebljivali Židove, a da su se neki drugi Hrvati, predvođeni Titovim partizanima, i pod cijenu vlastitih života suprotstavljali ustaškom pogromu nad Židovima.

Nije se, dakle, kao što Kovač tvrdi, u Drugom svjetskom ratu dogodio poremećaj vrlo dobrih odnosa između Hrvata i Židova, a što je, po njemu, ”bio rezultat velike igre”, nego su neki Hrvati – koji su sami sebe proglasili jedinim istinskim Hrvatima – vođeni zločinačkom ustaškom ideologijom činili masovne zločine nad Židovima, dok su ovi drugi Hrvati – koje su oni prvi nazivali veleizdajnicima, srbočetnicima, srbokomunistima, judeomasonima… – spašavali Židove od ustaša.

Osim što je nešto govorio, a štošta prešutio pred članovima Izraelskog vijeća za vanjske odnose i Svjetskog židovskog kongresa, Miro Kovač je u Izraelu dao i intervju Jerusalem Postu.

U tom je razgovoru pokušao obraniti Istočnu Europu od ”neprihvatljivih ideja stranih novina o rastućem ekstremizmu”, a nastojao je i opovrgnuti teze o dominantnom antisemitizmu, rasizmu i ekstremizmu u Hrvatskoj.

”Odbacujem svaku percepciju antisemitizma. To je pogrešno, to nije istina”, izjavio je šef hrvatske diplomacije.

Miro Kovač, naravno, može reći da mu davanje legitimiteta Endehaziji, i to usred Izraela, nije bilo ni nakraj pameti, pa će netko u to možda i povjerovati. Ali zato ne može reći da je pred Izraelcima namjeravao kazati punu istinu o odnosima Hrvata i Židova od 1941. do 1945. godine, jer u to ni samoga sebe ne bi mogao uvjeriti

Ta bi Kovačeva odrješita izjava bila shvaćena još ozbiljnije da se naš ministar izraelskom novinaru stigao pohvaliti kako je prije točno tri mjeseca pred televizijskim kamerama izgovorio rečenicu: ”Gospodine Bujanec, vi pokazujete da imate enciklopedijsko znanje, vi ste neka vrsta enciklopedista, vi ste prosvjetitelj.”

I da je za čitatelje Jerusalem Posta pojasnio kako je te komplimente uputio ”enciklopedistu i prosvjetitelju” koji je u hrvatskoj javnosti poznat po svojim ”prosvjetiteljskim” stavovima o Židovima. Primjerice onom da ”Židovi nisu završavali u Jasenovcu po nekakvu rasnom ključu, nego zato što su – isto kao i Srbi i komunisti – bili protiv hrvatske države”.

Ili pak onom da je ”liberalizam zasnovan na prljavoj materijalnoj osnovi koju su izmislili Židovi i na temelju koje vladaju svijetom”.

Tada bi zasigurno povjerovali i u Kovačevu tvrdnju da bi on osobno – za razliku od premijera Tihomira Oreškovića koji je uredno odšutio izvikivanje proustaških i antisemitskih slogana na nogometnoj utakmici između Hrvatske i Izraela – ”odmah reagirao” i istog trena ”osudio taj čin”.

A Miro Kovač bi im potom objasnio kako ”Hrvatska i Izrael imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja prvog i drugog poluvremena”.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  I tebe sam sit, granato!
    •  Jasenovački notturno i druge pjesme
    •  Jasenovački notturno i druge pjesme
    •  Da nestali ne bi ponestali
    •  Melodije Rijeke i Šušaka
    •  Uskrs i strah od straha
    •  Don Ivan, čovjek malog čovjeka
    •  ''Greatest shits'' 2016: KGK puše za vrat Glasnoviću
    •  Protjerivanje antifašista iz Jasenovca
    •  Istina o stvarnoj naravi Tuđmanove politike komadanja BiH

> Svi tekstovi ovog autora