autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Istina o stvarnoj naravi Tuđmanove politike komadanja BiH

AUTOR: Predrag Lucić / 17.11.2016.
Predrag Lucić

Predrag Lucić

Na naslovnoj stranici nedjeljnog broja Večernjeg lista – uz fotografiju na kojoj su uhvaćeni, slijeva nadesno, Josip Manolić, Stjepan Mesić i Franjo Tuđman – najavljen je “povijesni ekskluziv”. A taj ekskluziv su “Tuđmanovi transkripti” koji dokazuju da je – kako se u naslovu tvrdi – “Manolić cijelo vrijeme bio za podjelu BiH”.

Naivan je, međutim, ispao svaki čitatelj koji se ponadao da će na stranici 26 – na koju ga upućuje naslovnica – doista pronaći transkripte iz kojih će pročitati kako je nekadašnji premijer, pa potom šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka i predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora nagovarao predsjednika Republike Hrvatske i zakletoga branitelja cjelovite i nedjeljive Bosne i Hercegovine da skupa s kolegom Slobodanom Miloševićem pocijepa tu susjednu državu.

Jer umjesto povijesno-ekskluzivnih transkripata, na stranicama 26 i 27 objavljen je povijesno-ekskluzivni razgovor s Vladimirom Šeksom u kojemu sadašnji predsjednik Savjetodavnog vijeća pri Predsjedništvu HDZ-a najavljuje “knjigu o odnosu Manolića (i Mesića) i Tuđmana”, koju upravo piše i kojom namjerava pobiti neke povijesno-ekskluzivne navode iz recentnih Manolićevih memoarskih libara “Politika i domovina – moja borba za suverenu i socijalnu Hrvatsku” i “Špijuni i domovina”.

“I s našega gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, jer je uspostavljanje Bosne, granica BiH poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća… Razgraničenje u BiH ćemo postići zbog toga što to odgovara i Srbiji i Hrvatskoj podjednako, a muslimanska komponenta zapravo i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje”

Od čitavog najavljenog povijesnog ekskluziva, čitatelj u Večernjaku može pronaći samo dvije rečenice iz “fonograma pojedinačnih razgovora Tuđmana s Manolićem, Mesićem i nekoliko državnika iz BiH i svijeta” na temelju kojih literat Vladimir Šeks – kako se sam hvali – “argumentirano dokazuje, citirajući u pravilu i Manolića, da je Manolić Tuđmanovu politiku prema BiH podržavao ne samo od početka 1990-ih nego i u siječnju i veljači 1994.”

Prva od tih dviju Manolićevih rečenica glasi: “Bosna se ne može održati, treba je podijeliti”, a zapisana je u transkriptu s jedne sjednice Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost, za koju nam Šeks ne otkriva kada je održana. Druga pak rečenica – izgovorena neznano kada i ne zna se kojom prigodom – glasi: ”Franjo, tvoja je politika ispravna.”

I to je, eto, sav povijesni ekskluziv.

Nimalo ne sumnjajući u točnost Šeksova prijepisa Manolićevih riječi, pretpostavljam da će akribični autor u knjizi jednako vjerno citirati i samoga Tuđmana, e kako bi čitateljima bilo jasno koju je to Franjinu politiku prema BiH njegov odani Joža smatrao ispravnom i što je to zapravo podržavao “ne samo od početka 1990-ih nego i u siječnju i veljači 1994.”

Neće Šeksu promaknuti ni da je Franjo Tuđman na istom sastanku kazao kako je ”vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama”, a ”da li bi to bilo baš 30 općina ili 28 – to je čak s toga gledišta od manje važnosti”

Vjerujem da Vladimir Šeks neće preskočiti fonogram sjednice Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske, održane 8. lipnja 1991. godine, na kojoj je Franjo Tuđman kazao: “I s našega gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, jer je uspostavljanje Bosne, granica BiH poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća… Razgraničenje u BiH ćemo postići zbog toga što to odgovara i Srbiji i Hrvatskoj podjednako, a muslimanska komponenta zapravo i nema drugog izlaza nego da prihvati to rješenje.”

Neće Šeks zatajiti ni transkript sa sastanka Franje Tuđmana s delegacijom HDZ-a BiH, održan uz nazočnost dužnosnika Republike Hrvatske, 27. prosinca 1991. godine s početkom u 18 sati, na kojemu je predsjednik izgovorio štošta i koješta, pa tako i da ”opstanak BiH kao samostalne i suverene, sve kada bi bio moguć, ide u svakom slučaju na štetu hrvatskog naroda, onemogućava normalno teritorijalno ostvarenje hrvatske države i stvara pretpostavke za nestanak i onolikog dijela hrvatskog naroda kakav je danas u BiH”.

Neće Šeksu promaknuti ni da je Franjo Tuđman na istom sastanku kazao kako je ”vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama”, a ”da li bi to bilo baš 30 općina ili 28 – to je čak s toga gledišta od manje važnosti”.

Temeljitom će Vladimiru, kao ponosnome kreatoru božićnoga Ustava iz 1990., zasigurno biti posebna čast da citira Tuđmanovo priznanje kako “nismo slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku”, budući da ”ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama”.

“Moramo biti spremni na to da, ako dođe do toga da se Srpska Republika otcijepi, i Sabor Republike Herceg-Bosne donese takvu odluku o priključenju Hrvatskoj”

Teško da će se Šeks suzdržati da Manoliću na nos ne nabije i to da je osobno prisustvovao sastanku s Nikolom Koljevićem i Franjom Borasom 8. siječnja 1992. kada je Tuđman kazao kako ”treba biti predusretljiv u smislu teritorijalnog razgraničenja” u BiH, koje je načelno “prihvatljivo jer kod toga povijest pokazuje da je ponekad trebalo čak ne samo takvo razumijevanje, nego ponekad i razmjene pučanstva”.

A vidjet ćemo hoće li u Šeksovoj knjizi iskrsnuti i kakav povijesno-ekskluzivni dokaz da je Manolić Tuđmana podržavao i u veljači 1994., kada je Franjo – bez Jožine nazočnosti – izgovorio kako “moramo biti spremni na to da, ako dođe do toga da se Srpska Republika otcijepi, i Sabor Republike Herceg-Bosne donese takvu odluku o priključenju Hrvatskoj”.

Nađu li se u tom libru svi ovi citati iz Tuđmanovih objavljenih transkripata, bit će to veliki Šeksov doprinos širenju istine o stvarnoj naravi Franjine politike komadanja BiH kojoj vječiti Vladimir ni danas ne nalazi ozbiljnije zamjerke.

Osim, eto, povijesnog ekskluziva da ju je podržavao i Franjin tadašnji bliski suradnik Joža.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

     I tebe sam sit, granato!
     Jasenovački notturno i druge pjesme
     Jasenovački notturno i druge pjesme
     Da nestali ne bi ponestali
     Melodije Rijeke i Šušaka
     Uskrs i strah od straha
     Don Ivan, čovjek malog čovjeka
     ''Greatest shits'' 2016: KGK puše za vrat Glasnoviću
     Protjerivanje antifašista iz Jasenovca
     Biskupsko slovo o "jasenovačkim logorima"

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija