Kršćanski seder Pesah

Evanđelisti nisu suglasni u tome kada je Isus posljednji put blagovao sa svojim učenicima: u Ivana to je bilo pred Pesah (Iv 13,1), a u sinoptika prvoga dana blagdana (Mt 26,17; Mk 14,12; Lk 22,7).

Sinoptičarima je bilo važno vezati Posljednju večeru uz Pesah zbog simboličkog potencijala blagdana: Pesah je blagdana koji Židovi svetkuju svake godine od 15. do 22. nisana na spomen noći oslobođenja iz egipatskoga (usp. Izl 13, 3-10), a onda i svakoga sužanjstva.

Perikopa o Posljednjoj večeri može se čitati kao liturgijski obred jer je Isus svoj život do te mjere prožeo molitvom da je njegova priprava za smrt postala liturgijskim činom. A samim time i svojevrsnim tumačenjem Pesaha

Isusovo lomljenje kruha i pijenje vina kojim je navijestio svoju smrt stoga ima liturgijsko značenje. Doista, perikopa o Posljednjoj večeri može se čitati kao liturgijski obred jer je Isus svoj život do te mjere prožeo molitvom da je njegova priprava za smrt postala liturgijskim činom. A samim time i svojevrsnim tumačenjem Pesaha.

Kršćanska teološka interpretacija blagdana kao proslave oslobođenja čovječanstva od ropstva grijehu razvila se kasnije. Jednako kao i interpretacija lomljenja kruha i pijenje vina kao čin ustanovljenja euharistije.

Iako se seder Pesah, obredna večera, u Isusovo vrijeme nije obavljala u obitelji, nego u Hramu (u obitelji se počela blagovati tek poslije 70. godine, odnosno poslije razaranja Hrama), momenti Posljednje večere mogu se povezati s momentima liturgijskoga obreda kako ga opisuje Mišna (Mišna Pesahim 10,2-9). Epizodu o Posljednjoj večeri, tradicija i povijest redakcija tretiraju kao neovisnu perikopu. No, ukoliko ju čitamo kao seder Pesah, čitati je dijelove obreda kao artikuliranu cjelinu.

Seder Pesah ima obredno i simboličko značenje te se obavlja po utvrđenom redu (hebr. seder = red). Obred večere je dugotrajan i složen. Usmena objašnjenja s vremenom bivaju zapisani. Zapisana tumačenja, pouke, legende i priče nazivaju se Midraš(im). One su početkom III. st. okupljene u zborniku Mišna, a kasnijim proširivanjem u Talmudu.

Zbog neukvašena kruha što su ga Židovi na brzinu zgotovili u noći Izlaska sam blagdan ponekad se naziva i Blagdanom beskvasnih kruhova. Za Seder se priređuju beskvasni tanki hljepčići macot (jedn. maca) koji se sastoje samo od brašna i vode. Za svakog sudionika odlije se toliko košer-vina da se mogu napuniti četiri čaše; to se vino pije u strogo određenim trenucima obreda a od kojeg se deset kapi otresa kao znak sućuti zbog deset pošasti koje su morale pogoditi Egipćane da bi se oslobodio židovski narod.

Četiri je glavni simbolički broj: četiri su pitanja i odgovora, četiri su čaše s četirima različitim riječima za oslobođenje (usp. Izl 6,6-7). Uz to se blaguju i jela simboličkog značenja: gorke trave (maror) koje podsjećaju na gorki život ropstva, ribane jabuke s medom i vinom (haroset) koje podsjećaju na glinu iz koje su Židovi u Egiptu bili prisiljavani izrađivati opeke za faraona, peršinovo lišće (karpas), jaje pečeno u ljusci ili tvrdo kuhano (bejca) koje predstavlja obnovu, tj. dragovoljnu žrtvu blagdana. Pečeno meso bez kosti (zeroa) sjeća na smrt egipatskih prvorođenaca i poštedu židovskih te na žrtvovano janje u znak zahvalnosti.

Samo lomljenje kruha i ispijanje vina označeno je prisutnošću i odsutnošću. ”Ovo je moje tijelo“ i ”Ovo je moja krv, krv Saveza“ (14,22-24) indiciraju prisutnost, a ”Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova…“ (14,25) – odsutnost. Konačno ispunjenje je najavljeno, ali i popraćeno upozorenjem: ”Jedan od vas će me izdati“. Je li jedan od učenika doista izdajnik ili je riječ o nemogućem poslanju ostaje otvorenim

U epizodi priprave (14,12-16) Marko ističe kako o određenju mjesta večere odlučuju znakovi. Ključna scena je sama večera (14,17-25). Seder Pesah ima primarno pozitivno, štoviše sakralno značenje. No, u Marka negativan element izdaje postupno izvrće pozitivno značenje geste: izdat će ga onaj ”tko s njim blaguje“ (14,18b). Najava izdaje, ova zlokobna riječ, izgovorena je u samom središtu večere. ”Blagovati sa mnom“ ne znači samo uzimati hranu za istim stolom, nego ”biti u zajedništvu“.

Juda je u istom zajedništvu s Isusom kao i dvanaestorica – izdaja se događa unutar zajednice. A ovo zajedništvo naviješta tajnu vezu između Judine izdaje, Petrove zataje i bijega učenika.

Slijedeći strukturalnu analizu, moguće je ići i dalje te naglasiti opoziciju koja postoji između ”blagovati sa“, u značenju: nahraniti tijelo u društvu, i ”izdaje“, u značenju: predati tijelo u drugi prostor, izolirati ga izvan prostora zajednice.

U Marka Juda nije izravno imenovan: ”Jedan će me od vas izdati“ (14,18a). Tako seder Pesah postaje gozbom izdaje, nužnim putem do eshatološke gozbe koja se probija kroz priču. Odsutnost je još jednom tijesno povezana s ”biti izdan“: ”Sin čovječji odlazi kako je pisano o njemu“ (14,21). Matej kaže isto (26,24), a Luka samo: ”Sin čovječji ide kako je određeno“ (22,22), što smanjuje naglasak odsutnosti, a povećava očitovanje moći.

I samo lomljenje kruha i ispijanje vina označeno je prisutnošću i odsutnošću. ”Ovo je moje tijelo“ i ”Ovo je moja krv, krv Saveza“ (14,22-24) indiciraju prisutnost, a ”Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova…“ (14,25) – odsutnost. Konačno ispunjenje je najavljeno, ali i popraćeno upozorenjem: ”Jedan od vas će me izdati“. Je li jedan od učenika doista izdajnik ili je riječ o nemogućem poslanju ostaje otvorenim.

Pesah, kao blagdan oslobođenja, izravno je povezan sa željom za dolaskom konačnoga osloboditelja, Mesije. Dakle ima eshatološku implikaciju. Stoga se drugi komad beskvasnoga kruha, maca, naziva: afikoman (grč. epikomion – pustinja) ili aphikomenos (onaj koji dolazi, tj. Mesija, i to vjerojatno iz Levijeva plemena jer je drugi komad maca posvećen levitima).

Na početku Sedera lomi ga predsjedatelj stola (ovdje Isus) (Lk 22, 19). Obično se potom sakrije u lanenu tkaninu pod stolnjak ili ispod druge hrane, potom na kraju Sedera vraća za stol i macot dijeli svima prisutnima u tišini. No, Isus uzimajući afikoman, ”zahvali, razlomi i dade im (učenicima) govoreći: ”Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen”. Dakle, na mjestu gdje je trebao reći: ovaj komad kruha, maca, znak je Mesije koji će doći, Isusu je rekao: ”Ovo je moje tijelo“, što jednostavno znači: ”To sam ja!“ i ”Kada budete ubuduće slavili Pesah, slavite ga meni na spomen“.

Isusova molitva se sastoji od tri elementa: priznanja da je Ocu sve moguće, molitve, ako je moguće, da udalji Čašu od njega i prihvaćanje Očeve volje, što je tradicionalni oblik židovske molitve za smrt iz ljubavi. Isus liturgiju čini životom; ispija Čašu do kraja, tj. prinosi svoj život iz ljubavi

Posebice je zanimljivo uspoređivanje tijeka muke s obrednim ispijanjem četiri čaša vina: Prve Izbavljenja, tj. blagoslova (Lk 22,17), Druge Spasenja, Treće Otkupljenja i Četvrte Kraljevstva ili Gnjeva. ”Pošto večeraše, uze Isus Treću čašu, govoreći: ”Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva” (Lk 22,19-20, usp. 1 Kor 10,16) i dok je ispija reče, zapravo: ”Evo, sad je pijem za vas“.

Zabranjeno je piti i jesti između Treće i Četvrte čaše. Četvrta čaša označuje Kraljevstvo Božje (na to upućuje rečenica koja se dva puta pojavljuje u blagoslovu: ”Neka posreduje tvoje Ime, naš Kralju!“), ali po nekima ona označuje i Božji gnjev.

Ispijanjem Četvrte čaše službeno se završava Seder. Isus nije ispio Četvrtu čašu. Rekao je: ”Ne, neću od sada piti od ovoga roda trsova do onog dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega“ (Mt 26,29). Isus odlaže ispijanje Četvrte čaše do trenutka kad će Kraljevstvo biti do kraja uspostavljeno. Očekivalo se da će Mesija objaviti Kraljevstvo Božje na blagdan Pesaha u Jeruzalemu – zato ga Isus mora objaviti prije završetka Sedera.

U smrtnoj muci Isus moli Oca, ako je moguće, da udalji od njega tu čašu, no, ako je to Očeva volja, spreman ju je ispiti. Premda je od početka učenicima naviještao svoju muku i smrt, Isusovo svjesno prihvaćanje prošlo je svoj put sazrijevanja.

Duša mu je žalosna do smrti (Mt 26,38), strah ga je i u tjeskobi je. Otac od njega traži da razumije kako Četvrta čaša nije čaša slave nego muke i smrti – dolazak Kraljevstva da uključuje njegovu smrt.

Isusova molitva se sastoji od tri elementa: priznanja da je Ocu sve moguće, molitve, ako je moguće, da udalji Čašu od njega i prihvaćanje Očeve volje, što je tradicionalni oblik židovske molitve za smrt iz ljubavi. Isus liturgiju čini životom; ispija Čašu do kraja, tj. prinosi svoj život iz ljubavi.

Sinoptičarima je bilo važno vezati Posljednju večeru uz Pesah zbog simboličkog potencijala blagdana: Pesah je blagdana koji Židovi svetkuju svake godine od 15. do 22. nisana na spomen noći oslobođenja iz egipatskoga (usp. Izl 13, 3-10), a onda i svakoga sužanjstva

Po Mišni, Seder se ne može nastaviti ako netko od sustolnika zaspi. No, drijemež i spavanje nisu isto; drijemež je dopušten do tri puta. Kada je Isus poveo učenike na Maslinsku goru, tražio je od njih da ostanu budni. I tri puta ih je zatekao kako drijemaju (Mk 14,40). Poslije trećeg puta reče im: ”Spavajte sada i odmorite se. Gotovo je. Došao je čas“.

Za Isusa Seder je završen u trenutku kad je počeo ispijati Četvrtu čašu, ne ranije. Isus je, razapet na križu, desetak sati kasnije, odbio uzeti ocat kojim je bila natopljena spužva; to davahu osuđenicima da im ublaže žeđ. Odbio je, bit će stoga, što je ocat mogao biti vinski, a, već je spomenuto, između Treće i Četvrte čaše bilo je zabranjeno piti vino, pa tako i vinske prerađevine. Isus se drži tog zavjeta.

Čas da do kraja ispije Četvrtu, čašu Kraljevstva, još nije bio došao. Čašu koju je uzeo piti u času agonije, sada – umirući na križu – ispija do posljednje kapi. ”Dovršeno je“ ne znači samo da je dovršen njegov život, nego i da je dovršeno ispijanje Četvrte čaše. Isus ulazi u slavu Kraljevstva. A njegovi će učenici piti iz te čaše u svoje vrijeme (Mt 20,23).

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora