novinarstvo s potpisom
Jako me je razveselio premijer Andrej Plenković izjavom danom na nekadašnji Dan mladosti. Za posjeta kutinskoj Petrokemiji, gotovo mjesec dana nakon što je samovoljno odstranio remetilačke faktore iz Vlade kratkom zamolbom tajnici da im uruči odluku o smjeni, komentirao je na upit novinara obrovački slučaj navodnoga kupovanja glasova u oborvocu na lokalnim izborima.
Rekao je, naime, kako valja ispitati slučaj, pa neka DIP i druge institucije obave što treba.
Slažem se. Valja ih kazniti. Pred zakonom smo svi isti. Ili premijer misli da se zna tko smije ispravljati “krive” izbore građana i manjina po onoj latinskoj: Što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu (Quod licet Iovi, non licet bovi).
Nije valjda. Premda, ruku na srce, aktualni moćnici, kad im ponestane glasova za ostanak na vlasti, odlučuju eto o odustanku od proširenja istrage kontra zastupnika koji je njihovom ministru “ničim izazvan” dao povjerenje.
Generalu sumnjive uračunljivosti (slika se, brate, s arsenalom oružja na kojem bi mu i na moskovskoj paradi pozavidjeli i fotke nekažnjeno dila po društvenim mrežama) ispunjavaju muzičke želje teške milijardu i kusur našeg, proračunskog novca.
Iz Vlade predlažu Zakon o RBA udrugama da se umile trećem.
Bit će za svaki slučaj ako se netko iz prethodno spomenutoga dvojca razboli ili ne daj, Bože, ozlijedi nekim od uslikanih ubojitih rekvizita kojima zasad prijeti tek nostalgičarima, jugokomunistima i ženama neobrijanih nogu.
Dakle, znanim i neznanim neprijateljima što se nekim čudom non-stop vrzmaju po sijedoj glavi nekadašnjeg legionara, generala kojeg nam je dijaspora posjela u saborske klupe da uz nekolicinu drugih, zasad nenaoružanih, kontinuirano antagonizira građane i uspješno kreira atmosferu devedesetih.
Stoga me, eto, veseli što i premijer misli kako u današnjoj Hrvatskoj nije dopušteno “ispravljati” volju birača podmićivanjem. Dodala bih: bez obzira na to je li riječ o petsto ili dvije tisuće kuna, koliko je navodno nuđeno građanima koji su autobusima iz Novog Sada dovoženi u Obrovac ne bi li povjerenje dali kandidatu nezavisne srpske liste ili silnim milijardama koliko koštaju uvjeti ostarjelog legionara, ali i nekih drugih, zasad potencijalnih dizača ruku.
Nikola Grmoja tvrdi da se i u Metković iz Hercegovine dovozilo birače autobusima na glasanje. To je indirektno potvrdio i Milijan Brkić. Ovaj potonji ne vidi ništa sporno u organiziranom dovoženju Hrvata iz susjedne Bosne i Hercegovine na birališta.
Stranka Slobodna Hrvatska kazneno je zbog izbora u Obrovcu prijavila nepoznatog počinitelja i kao pravnu osobu SDSS, jer se, po njima, podmićivalo birače iz redova srpske manjine. Ne uvažavaju demantiji koji je objavio SDSS reagirajući na obmane RTL-a.
Za druga mjesta u Hrvatskoj zasad nema kaznenih prijava DORH-u.
Baš me zanima hoće li netko Državnome odvjetništvu prijaviti nepoznatog nekog tko u ime vladajuće Hrvatske demokratske zajednice novcem svih nas poreznih obveznika kupuje zastupnike i vrijeme na vlasti za tu stranku. To, eto, ne znamo. Znamo, međutim, da se premijer javno očitovao protiv kupovine i političkoga potkupljivanja i pozvao institucije da djeluju.
Za početak bi, nakon što su njegovom voljom mjesec dana stolovali državni tajnici kojima Ustav ne daje ministarske ovlasti, mogao barem izabrati ministra unutarnjih poslova i ministra pravosuđa. Dužnosnike zadužene za resore koji bi, po njemu, trebali “djelovati”.
Zar je zaista Plenkoviću tako teško unutar najbrojnije stranke u Hrvata naći zamjenu za mostovog Vlahu Orepića i Antu Šprlju?
Nije vrag da se opet traži nekoga tko će s oba oka zažmiriti ne samo na do zuba naoružanog legionara – generala već moguće i na oprobanu formulu HDZ-a za politički opstanak: kupujem, potkupljujem i opstajem! U tom slučaju sve je jasno.
No, nakon Fimi-medije i vremena kad je ta kvazimarketinška agencija punila crni fond, a HDZ kupovao i plaćao novcem iz prepunih najlon vrećica (ne samo ljude) ništa više nije isto. Nakon što je Jadranka Kosor post festum te najlon vrećice s preostalim prljavim novcem odnijela Mladenu Bajiću, a akteri završili na sudu, teško se, pretpostavljam, pronalaze ministri. Oni toliko lojalni da su spremni zažmiriti za stranačko “dobro” i za opstanak stranke na vlasti noćiti mjesecima u Remetincu.
Svi koji danas skriveni skutima moćnika trguju pozicijama i proračunskim novcem za uske stranačke interese ne bi li za koji mjesec odgodili neminovno – izlazak na parlamentarne izbore – trebali bi u sjećanje prizvati suđenje za aferu Fimi-medija i svjedoke s amnezijom.
Moćnici bi pak trebali znati: kad Jupiter spadne na običnog vola (a to se na sudu redovno zbiva), svi dojučerašnji obožavatelji mu u trenu okrenu leđa.
Svatko tko misliti i brojati zna mora se zato zapitati jesu li zaista veći grijeh plaćeni autobusi iz Hercegovine i Vojvodine od proračunskim novcem potkupljenih zastupnika?