autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Lagali ste za Irak, lažete za Iran

AUTOR: Ana i Otto Raffai / 09.03.2026.

Ana i Otto Raffai

Može li se protiv američko izraelske agresije na Iran govoriti bez prethodne isprike kako ni u kojem slučaju ne podržavamo mizogini, fundamentalistički režim u Teheranu?

Može.

Ako je vjerovati teško prohodnim kanalima informacija, nije ovaj rat samo pokrenut kršeći svako međunarodno pravo. On je i pripreman s onu stranu prava čak niti ne mareći da su njegovi argumenti nevažeći i za one koji smatraju da je ratovanje nužno radi obrane. Pouka su svima, koji su nas, zbog antiratnih stavova s podsmjehom gledali kao idealiste kada smo tvrdili da je obrambeni rat teško moguć. Kad-tad se crvena linija prekorači.

Argumenti su slijedeći: podatak, da je 2015. potpisan međunarodni sporazum između Irana i SAD-a o ograničenju razvoja nuklearne tehnologije razvrgnut 2016. dolaskom Trumpa na čelo ove zemlje. Tvrdnja iranskog ministra vanjskih poslova, da je SAD započeo napad na Iran u tijeku pregovora između Irana i SAD je vjerojatna, moguće je provjeriti.

Američke snage su napale izrazito islamsku državu za vrijeme ramazana, ubile iranskog vrhovnog poglavara što je jedan analitičar usporedio rekavši: ”to vam je kao da za vrijeme korizme ubijete Papu”. Te okolnosti u nama kao vjernicima izazivaju zazor i iskreno gađenje prema politici agresora.

Ratovi su sve bliže našim svakodnevnicama, a mi se doživljavamo tako malima. Kao da nam je riječ iščupana iz usta, sleđeni blic krigom a možda još više drskošću kojom gospodari rata u lice lažu, misleći da će nam pomutiti pamet pa nećemo vidjeti njihovu besramnost kada otimaju predsjednika Venecuele i kada tvrde kako ”nitko njima neće reći što mi smijemo”. Istovremeno praveći reda kod drugih, kako im padne na pamet.

U religijskom kodu protumačeno, ono što rade SAD i Izrael je svetogrđe, a ne sveti rat. Ono što oni rade je demonsko djelovanje. I to u pripremi u izvedbi i u posljedicama proizvodnje kaosa u svijetu. Svetogrđe nije samo ono što se u analizama tek jednom rečenicom spominje – žrtvovanje nevinih ljudi Gaze, Libanona, Irana, Izraela radi rata kojem ne znamo ni svrhu niti nam je poznata strategija kojom se američki predsjednik vodi.

Svetogrđe prepoznajemo u slijedećem: čežnja ljudi za slobodom, koja se danas izražava traženjem demokratskog društva je nešto plemenito, nešto što u vjerničkom načinu razmišljanja povezujemo s Bogom, nešto što je u tom smislu sveto. Ljepota te čežnje za slobodom osjeća se u svakom otporu diktaturi, autokraciji, barem u počecima tog otpora jer se među ljudima razvija više solidarnosti, blizine, podrške. Pa i kada se otpor izrodi u nasilne borbe ili kada ga uspiju ugušiti, ti momenti solidarnosti su bili stvarni, veličanstveni, Bogu mili.

Ono što čini američka politika prema Venevueli, prema Iranu, ranije prema Siriji je svetogrđe. Jer uzima u usta borbu za ljudska prava žena, za demokraciju protiv autokratskog društva da bi prikrila zašto zapravo upada u te zemlje i pravi red po svojoj mjeri. Traži samo svoju korist, traži priliku da dominira nad pokorenima i njihovim važnim resursima. Nema tu ni u tragovima zaštite ljudskih prava, demokracije. Svetogrđa se američka politika ne boji, zato što joj ni nije stalo do svetoga, a kakvog/čijeg boga štuje, samo Bog zna.

A što je nama činiti?

Njemački znanstveni Markus Weingardt je pred više od godinu dana na portalu Weltethos/Svjetski etos u svom blogu napisao: imamo pet dobrih razloga protiv frustracije i rezignacije:

Mi možemo usprkos besmislu i grozotama ratova oko nas ne zaboraviti da je mir proces, ne samo postignuće nego događanje koje možemo stvarati u odnosima s ljudima s kojima živimo. Neka ne bude ratnički duh naš duh, nego protestirajmo ratu tako da oko sebe, dokle naš utjecaj seže u inat širimo mir

”Ne zauzimamo se usprkos ratovima, usprkos zagađenju prirode, usprkos populizmu i desnom ekstremizmu. Angažiramo se upravo zbog toga. Zato što ima ratova, nužno je zauzimati se za mir i nenasilno rješavanje sukoba.”

Možemo jer znamo da ispravnost ne leži u uspjehu nego u činjenju. Ono što činimo a ne ono što uspijemo – po tome se razlikujemo. Primjeri nenasilnih otpora diktaturama, fašizmima koji nisu odmah uklonili diktaturu ni fašizam kao što je u Njemačkoj primjer braće Scholl, a u Hrvatskoj npr. Josipa Reichla Kira mogu biti ilustracija onoga što znači da je čin bitniji od uspjeha.

Neka nas ne zarazi strah ili rezignacija Povjerenje nam treba. Umjesto pasivnosti u stilu ”nema niš’ od toga”, umjesto da zašutimo jer nas smatraju naivnim dobričinama, treba nam povjerenje. ”Povjerenje je uvjerenje da naše djelovanje čini razliku, da ima smisla za mene, za druge, za društvo, za svijet. Povjerenje je stav duha. Možemo se odlučiti imati povjerenje.”

Hrabrost rađa hrabrost, a snaga snagu. U svijetu je puno ljudi koji neumorno rade za jedan drugačiji, a mogući svijet Njihova hrabrost jača hrabrost, njihova snaga daje snagu.

Budimo jedni drugima mali generatori snage, nade i hrabrosti.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: