Lakše je reći oprosti, nego politički umrijeti

Frenki Laušić iz Slobodne Dalmacije rekao je na božićnome prijemu za novinare što ga je upriličio premijer Andrej Plenković kako je premijer ponovo uspio s “taktikom iscrpljivanja” govoreći punih petnaest minuta te kako se nada da se uzvanici iz medija neće morati kandidirati na izborima da bi bili u mogućnosti postavljati pitanja članovima Vlade.

Laušić je kroz šalu aludirao, naravno, na nedavni krajnje neprimjeren odgovor Andreja Plenkovića na pitanje novinara RTL-a Hrvoja Krešića o povećanim rashodima proračuna. Premijer je na uobičajen upit, kamerama usprkos, iznervirano odbrusio: “Krešiću, odite vi na izbore, pobijedite, pa onda planirajte proračun.” Poprilično kerumovska reakcija, zar ne?

Nakon nekoliko dana premijer je tvrdio da je sve izgladio jednim selfijem i twittom iz Berlina upućenom novinaru RTL-a, kojega navodno dugo zna, još iz briselskih dana. Izgladio s kim? Možda je s novinarom sukob izglađen, ali što je s hrvatskom javnošću u čije je ime pitanje postavljeno, a koja je putem ekrana svjedočila bahatosti političara koji je upravo umivenošću pokušavao uvjeriti mnoge u novo, drugačije lice Hrvatske demokratske zajednice, a onda – paf, jedno nezgodno pitanje i iskoči Kerum!

Ne znamo je li se ispričao Hrvoju Krešiću, je li novinar ispriku prihvatio ili premijer misli da je dovoljno reći kako je on od krvi i mesa s malo dalmatinskih gena, kao što je kazao, pa da mu sve bude oprošteno i zaboravljeno.

Ne znamo je li se ispričao Hrvoju Krešiću, je li novinar ispriku prihvatio ili premijer misli da je dovoljno reći kako je on od krvi i mesa s malo dalmatinskih gena, kao što je kazao, pa da mu sve bude oprošteno i zaboravljeno. Zamislite situaciju u kojoj mu novinar odbrusi, primjerice: Premijeru, ispecite novinarski zanat, zaposlite se na RTL-u,  pa onda odlučujte što ću vas ja u ime javnosti koja ima pravo znati pitati o povećanim rashodnim stavkama proračuna za 2017. godinu… Bio bi to, priznat ćete, prvorazredan skandal, a novinar bi drskost tog tipa zasigurno platio nemogućnošću praćenja rada Vlade

Zamislite situaciju u kojoj mu novinar odbrusi, primjerice: Premijeru, ispecite novinarski zanat, zaposlite se na RTL-u, pa onda odlučujte što ću vas ja u ime javnosti, koja ima pravo znati, pitati o povećanim rashodnim stavkama proračuna za 2017. godinu… Bio bi to, priznat ćete, prvorazredan skandal – a novinar bi drskost tog tipa zasigurno platio nemogućnošću praćenja rada Vlade.

Dakle, ne znamo za ispriku RTL-u i novinaru, ali pouzdano znamo da je ona koja je trebala biti upućena nama zamijenjena izlizanom doskočicom o čovjeku od krvi mesa s mrvu gena kamenih.

No, jedna je isprika pouzdano pala. Isprovocirao ju je upornim zahtijevanjem Aleksandar Stanković u ”Nedjeljom u 2”. Ispričao se Plenković, ne baš uvjerljivo, svima koje je uvrijedilo i povrijedilo postavljanje spomen-ploče s ustaškim pozdravom poginulim HOS-ovcima u blizini jasenovačkoga logora, na mjestu Luburićeva stožera kako tvrdi tjednik Nacional. Smatra li i to predsjednik Vlade pukom slučajnošću ili je to ipak ružna provokacija političkih marginalaca, svih onih koji trebaju HDZ-u ne bi li djelovao umivenije, a koje beskrajno veseli sve što Srbe u Hrvatskoj vrijeđa i plaši.

O tome ni riječi ni od njega ni od Predsjednice od krvi i mesa, koja se, istina, ne može pravdati dalmatinskim genima kamenim, ali može onima ništa mekšim – grobniškim! Baš smo se usrećili državnim vrhom! Polovične, pitijske isprike koje uvijek u sebi sadrže i ono alibijsko “ali” katkad su gore od toga da se uopće ne ispričaš!

Koliko obrazloženja i isprike HDZ-ovaca i njima bliskih političara mogu biti neiskrene i u trenu demantirane novim politički nekorektnim ispadima i gafovima uvjerili smo se mnogo puta u ovih tužnih četvrt stoljeća njihova trovanja društva uvijek istim tipom ponašanja: “Podijeli, pa vladaj!

Bace kost razdora, pa dok se javnost gloži i dijeli, provuku neopravdano povećane proračunske rashode i prilagode poreznu politiku svojim simpatizerima i financijerima. Stopiraju obnovu i izgradnju škola, ali uredit će Banske dvore da strop ne bi pao na glave ministara i premijera. Riječ je, vele, o zgradi koja ima kulturno-historijsku vrijednost. Djeca valjda nisu vrijednost – po njima se stropovi mogu rušiti. Oni mogu imati sat tjelesnog u hodniku ( i tako godinama). Eto, nedavno je pao strop i u Salezijanskoj gimnaziji s pravom javnosti u Rijeci i samo pukom srećom nisu djeca bila na nastavi…

Koliko obrazloženja i isprike HDZ-ovaca i njima bliskih političara mogu biti neiskrene i u trenu demantirane novim politički nekorektnim ispadima i gafovima uvjerili smo se mnogo puta u ovih tužnih četvrt stoljeća njihova trovanja društva uvijek istim tipom ponašanja: “Podijeli. pa vladaj!” Bace kost razdora, pa dok se javnost gloži i dijeli, provuku neopravdano povećane proračunske rashode i prilagode poreznu politiku svojim simpatizerima i financijerima. Stopiraju obnovu i izgradnju škola, ali uredit će Banske dvore da strop ne bi pao na glave ministara i premijera

Ma koga je briga za djecu, škole, profesore. A kad te se novinari drznu prozvati, uputa je: Lakonski se ispričaj! Baci na božićnom prijemu dvije-tri fraze o medijskim slobodama i partnerskome odnosu, reci kako ti je drago što novinari prate i kritiziraju rad Vlade i nastavi po starom. Prozirno do neba.

Eto, ispričao se i državni tajnik Matko Glunčić zbog izjave u TV emisiji u kojoj je zamoljen za komentar PISA testova. Rekao je kako se nespretno izrazio (?). Što bi tek bilo da je elokventniji i spretniji u izrazu ne smijem ni pomisliti. Nije mu bila namjera, reče, nikoga diskriminirati i isticati u negativnom svjetlu. Nije nam rekao što mu je onda bila namjera. Javnosti će tako trajno ostati nejasno kako se to iz nehata složi rečenica  u “Točki na tjedan” kojom grubo podcjenjuješ djecu s posebnim potrebama i djecu pripadnika manjina ako ni u primisli nemaš da spomenuta djeca “kvare” statistiku malih hrvatskih űbermencha .

Potpuno je u pravu akademik Silobrčić koji je rekao da je ta izjava državnoga tajnika za njega i njegov sustav vrijednosti toliko nedopustiva da tu nema mjesta za ispriku, već samo za smjenu!

No pogađate – usprkos činjenici da je uvrijedio na stotine roditelja i isto toliko djece, da je osramotio struku i pokazao posvemašnje neznanje, nije prihvaćen zahtjev dijela SDP-ovaca da njegovo Ministarstvo znanosti i obrazovanja javno osudi tu strašnu izjavu i razriješi Matka Glunčića.

On ostaje jer HDZ-u jednostavno trebaju upravo takvi kojima je, da parafraziramo i ”izvrnemo” Gibonnija, moglo bi bit da je lakše reć oprosti, nego politički umrit!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora