novinarstvo s potpisom
U ove krunske dane kao olinjali stari mačak lunjam gradom tražeći srodnu dušu, mačku, naravno, po mogućnosti mladu.
I naletim na Mimu, a Mima je prazakon, dočekasmo penziju zajedno na HTV-u (danjim davno, rekli bi Rusi – za davne davnine).
Pa divanimo čega ima, a ima svašta, ali najviše nema ama baš ničega: lupeži nas i dalje kradu, suci i lupeži skupa čekaju zastaru. Usput lupajući vlastite žene i djecu.
But I try to remember: Don’t hurt a woman, pjevao je veliki Lou Reed prije tridesetak godina.
Velim, 25. studenog je jedan od najstrašnijih dana u novijoj povijesti ”civilizacije”: dan kad su ubijene sestre Mirabal.
Balkan i Srednja Amerika i Italija – dosta dodirnih točaka: veseli, raspojasani ljudi, ljubav za snažne folklorne emocije, tradiciju, pjesmu, nogomet, a najprije nas povezuje mačistički mit – Latin lover i Balkan lover.
”Žena naj bo doma, čaka naj na moža”, ”naivno” se pjevuši u onom pjesmuljku pjesnikinje Elze Budau. A ako je meso zagorjelo, ili je mužjak izgubio na kartama, jasno, kriva je žena.
Jedan od užasnih svjetskih dana, pravi planetarni Dan žalosti i zla, a ujedno najpotrebnijih čovjeku, obilježavamo 25. studenoga. Na taj dan jezivi romansijer – muški kukavički, bestijalni primitivizam – ”darovao” nam je Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama.
Na taj dan, po odluci OUN od 17. prosinca 1999. godine, obilježava se dan sjećanja na 25. studenoga 1960. kada su po nalogu zloglasnog diktatora Rafaela Trujilla pogubljene tri sestre Mirabal:
Mercedes Mirabal Reyes ”Patria”, rođena 27. veljače 1929., ubijena 25. studenoga 1960.
María Argentina Minerva Mirabal Reyes ”Minerva”, rođena 12. ožujka 1926., ubijena 25. studenoga 1960.
Antonia María Teresa Mirabal Reyes ”Maite”, rođena 15. listopada 1935.. ubijena 25. studenoga 1960.
Preživjela im sestra Belgica Adela Mirabal Reyes ”Dede”, rođena 1925., a umrla 2014. odgojila je i podiglu svu djecu svojih sestara kao svoju.
Obitelj Mirabal su imućni latifundisti, a njihove kćeri žestoko su se opirale režimu Trujilla, diktatora koji je vladao Dominikanskom Republikom od 1930., a ubijen je šest mjeseci nakon što je dao ubiti sestre Mirabal – što je izazvalo burnu reakciju građana.
Tri sestre, kodnog imena kao grupa gerile Las Mariposas (leptirice), bile su zatvoru, pa puštene, a zadržani su im muževi. Kad su ih otišle posjetiti, na povratku su ih motkama zatukli ubojice, plaćenici Trujilla.
Da ne nabrajam sada silovanja u posljednjim balkanskim ratovima, i sve užasne statistike ”od Vardara sve do Triglava”, evo, uz Dominikanu, još samo djelomičan pogled na Hrvatsku, Italiju i Sloveniju.
U Hrvatskoj, uz taj dan, postoji i Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Parlamentarnom odlukom od 15. listopada 2004. godine, 22. rujna je taj dan, u spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, svoju suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Oltre cento donne in Italia, ogni anno, vengono uccise da uomini, quasi sempre quelli che sostengono di amarle. E’ una vera e propria strage. Ai femminicidi si aggiungono violenze quotidiane: le donne molestate, perseguitate, aggredite, picchiate, sfregiate. Circa 6.788.000 di donne…
Pjeva Carmen Consoli:
Ho digerito il boccone amaro / e conosco perfettamente / i tuoi scopi indegni / come nessun’altra / ho sepolto gli sciocchi idealismi infantili e adesso posso affermare / di essere una donna con la D maiuscola / di essere una donna mediamente isterica…
U Sloveniji, prema policijskoj statistici, više od 1.500 žena godišnje doživi nasilje u obitelji… Užas, zar ne?
No mi smo s tih strana gdje je (muška) krv vrela, pa i kad ubijemo naši mediji donose naslove: ”Nisam mogao trpjeti da voli drugoga”, ”U napadu bola i strasti presudio ženi” (presudio?), ”Gnjevan suprug usmrtio suprugu pa pokušao samoubojstvo” (Pokušao? Zašto to nije uspio?)…
Ali, civilizirani Zapad, valjda, nije takav, dovraga, pa tu traje humanizam već stoljećima, zar ne? Svakako, ne kao na ovim stranama svijeta uzavrelih živaca? O ne, na Zapadu je mnogo gore: u Europi oko 62.000.000 (šezdeset dva milijuna!!!) žena trpi nasilje ”jačeg spola”!
Mirela Priselac Remi, iz benda Elemental pjeva:
”Ljubav je bila prava, al se srušilo sve
Jer je teško bilo sakriti masnice.”
Jasno, jer ”jači spol” je – slabiji. Mi, muškarčine, mamini sineki, hoćemo da nam vi, naše muze i zrake sunca, budete uvijek na dispoziciji. Kakvoj to dispoziciji?
O ljudi moji, pa čitajmo uvijek iznova ono najbolje, i sve piše: Biblija, Dante, Petrarca, Shakespeare, Dostojevski, Tolstoj, Faulkner, Mann i bezbroj još nas nadahnutih – s divljenjem i ljubavlju jasno vam velimo, ovo – prava žena je majka-supruga-kći-ljubavnica-sluga-kuharica-clown.
Vrhunci mačizma, primordijalnog, iz doba kad smo vas vukli po tlu za kosu, nastaju upravo sada, usred srca zapadne civilizacije, ali vi odbijate prihvatiti radosnu svoju ulogu za čovjeka (čovjek je samo muškarac, u dobrom broju najpismenijih jezika Zapada)!
U manjini su kulture gdje se kaže žena i muškarac, češće je žena i ČOVJEK! A TA ULOGA JE DA BUDETE SRETNE DOK VAS VUČEMO PO TLU.
Pa naš slavni dalmatinski pjevač pjeva, ljubavno:
Budi mirna, mirna i kuntenta
Čini kuco i ne sviri
…
Budi nježna, puna sentimenta
Kad te jubin da si mi kuntenta…
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.