autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Linč Srbina građanina i sahrana za građansku Hrvatsku

AUTOR: Andrej Šimić / 14.05.2024.

Andrej Šimić

Srbin u Hrvatskoj – manjinac ili građanin? Rukovodeći čelnici DP-a i Mosta ovih dana definiraju Srbina u Hrvatskoj, kroje ga prema vlastitim željama. Ograničili bi ga statusom manjine, odnosno samovoljnim, proizvoljnim i dehumanizirajućim tumačenjem o tome šta znači biti manjina, šta bi trebala značiti manjina i šta manjina nikako ne bi trebala značiti, drugim riječima, šta Srbin jest, a šta nije.

Jako se trude u tome. Koji Srbi su dobri, a koji ne valjaju postavljeno je kao biti ili ne biti uvjet za početak pregovora o formiranju vlasti. Fašizam iza ćoška.

Depeovci i mostovci marljivije rade na srpskom identitetu i više vode računa o sadržaju srpstva u Hrvatskoj nego sami Srbi, ili građani koji se izjašnjavaju kao Srbi, kako kome drago. Kao da su DP-ovci i mostovci veći Srbi od Srba, kao da bolje od Srba razumiju šta znači biti Srbin.

Njihova fiksacija na Srbe, kako god se gleda, duboko je uznemiravajuća neovisno o tome tumače li nam koji i kakvi Srbi su poželjni ili koji i kakvi su nepoželjni. Ne zna čovjek šta je gore: mržnja i šovinizam prema nepoželjnim Srbima ili jezovita objašnjenja razlike zašto valjaju ovi koji su poželjni, što je zapravo identičan šovenski poriv.

Za Srbina u Hrvatskoj depeovci i mostovci napravili su kalup. Ne bi oni Srbina oblikovali kao građanina već isključivo kao manjinca, ali, onako kako oni vide Srbina manjinca, kao da manjinac isključuje građanina i obratno. Prema njihovom mišljenju, manjinac evidentno nije isto što i građanin. Odmjerili su kalup iznimno precizno.

Svašta su predizborno i postizborno govorili. Što eksplicitno, što implicitno, zajedno predlažu otprilike sljedeće: Srbin je nepoželjan ako je član SDSS-a, dobar je kao manjinac ali samo u slučaju da ne glasa za SDSS – u protivnom osporavat ćemo njezinu ili njegovu izbornu volju, mora slaviti Oluju, ne smije provocirati s ćirilicom, po svemu sudeći, sumnjiv je ako čita Novosti kojima, zdušno se za to zalažu, treba ukinuti financiranje iz državnog proračuna, a kao vrhunac šovinističkog ispada, jedan član predsjedništva DP-a potrudio se detaljno opisati kako se voli Srbin u Hrvatskoj. Samo da njegova i depeova ljubav prema Srbima ne postane mjerilo.

Mostovci podržavaju identičan šovinistički kalup: ne smiju manjine, misleći na Srbe, odlučivati o sastavljanu i formiranju vlasti niti smiju sudjelovati u donošenju odluka o proračunu. Žuljaju ih Srbi, jako.

Sve zajedno, za naježit se!

Manjinac Srbin koji se dade utjerati u ovakav kalup, dobar je Srbin. Zabrinjava i ostaje nejasno šta je s ostalima koji se ne odazivaju na ovu šovinističku prozivku i odbijaju biti svedeni na ovu vrstu oduzimanja građanskih prava.

Inače, baš ne volim taj politički pojam, manjinac. Nespretan, nesretan i odbojan je. Udaljava, dijeli, getoizira…

Oči, ne da bode, nego kopa, to da depeovci i mostovci ne pričaju o Srbinu kao građaninu nego isključivo o Srbinu kao manjincu, nudeći svoja konačna rješenja o pitanju manjinaca, gdje manjinac građanin, u pravima, ipak ne može biti kao građanin većinac.

Kada se sve uzme u obzir, shodno izgovorenom, dojam je da se sudjelovanje srpske zajednice u političkom životu uvjetuje ratom iz prve polovice devedesetih. Premda je rat davno okončan, ove dvije stranke i danas Srbe promatraju isključivo kroz političku prizmu ratnih gubitnika. Dalje od toga ne vide, kao da rat još traje, ignorirajući da su Srbi isto građani, poput njih, ravnopravni.

Unatoč toliko godina od rata, održavaju, njeguju i hrane nekakvu nepostojeću prijetnju, psihozu i strah od Srba, čime de facto izravno rade protiv države jer dijele kolektiv, dijele zajedništvo, ne samo Srba od Hrvata nego i Hrvata od Hrvata, svjesni skrivenih šovinističkih namjera. Na koncu, nude nam zajedništvo iz kojeg su isključeni nepoželjni građani manjinci samo zato što su Srbi.

Razmotana od šovenskog pakiranja, takva percepcija manjine znači ono što joj oduzme ili dodijeli većina. Manjinca se ima manje pitati, manje mu je dozvoljeno odlučivati, manje mu je dopušteno sudjelovati, manje je poželjan, manje je građanin, manje je ravnopravan, u konačnici, manje je čovjek. Manjincu je bolje da se manje izlaže. Srbinu manjincu pogotovo.

Premda, u političkoj praksi manjinac nije, barem ne bi smio biti, ni više ni manje od građanina, s pripadajućim pravima.

Čega se boje, kako to njih Srbi ugrožavaju?

U odnosu na 1991. godinu Srba praktično više nema. Hrvatska rukovodeća politika devedesetih ionako je Srbe etnički počistila, vrlo temeljito i uspješno svela ih na broj za koji su smatrali da je trajno rješenje srpskog pitanja, što je i bila namjera, a čime se ta politika svojevremeno i hvalila.

Rekao bih da je problem zapravo što nekima smeta srpstvo u Hrvatskoj, kao takvo. Boje se ćirilice, boje se jezika, boje se muzike, kao da žele neutralizirati svaki srpski trag. Boje se manjinskih kulturoloških tragova, a najveći strah imaju od srpskih tragova. Da, tragova, jer od Srba su ionako u Hrvatskoj ostali samo tragovi.

Šta ih tu plaši?

Je li kulturološki tragovi koje pripadnici drugih naroda stvaraju na način svojstven njihovoj ostavštini koja u Hrvatskoj, povijest nam je svjedok, praktično neraskidivo egzistira unutar i s cjelinom hrvatskog kulturnog reljefa pridonoseći raznovrsnijoj kulturološkoj baštini mjesta, društva i zajedništva?

Takvi, uvjetno govoreći, manji tragovi, jesu naprosto nešto što neki građani rade ili znaju raditi, između ostalog, i drugačije od načina na koji to inače čini kulturološka cjelina. To cjelinu čini potentnijom. Depeovci i mostovci zaista nemaju razloga za strah.

Primjerice, ćirilica – ta nije ćirilica oružje! Ako ćirilicom prestanemo ideološki manipulirati tumačeći je kao ratom poraženu neželjenost, onda jasno vidimo da se ona suštinski ničim ne razlikuje od latinice, da je to naprosto sustav znakova kojim posredujemo spoznaju o stvarnosti; ili recimo bogatstvo jezika – činjenica da nam je na raspolaganju policentričnost jezičnog izražavanja, brojniji vokabular, šareniji dijalekti, širi opseg jezičnog razumijevanja, zatim postignuća u sportskom, umjetničkom i svakom drugom kulturnom nasljeđu itd., itsl. – nema smisla da sad sve nabrajamo – to su znanja – a samo se budale i neznalice odriču znanja!

Naime, problem je u tome što kada se odričemo znanja, odričemo se ljudi jer ljudi su ti koji stvaraju znanje. Posljedično, odričemo se i vještina, vrlina, odričemo se pameti, na kraju krajeva, odričemo se ljudskosti. Besmisleno je to sve skupa, u svakom kulturološkom smislu i značenju takve politike unazađuju društvo.

Dakle, raspon predviđen za Srbina čvrsto je zadan: s jedne strane granica je manjinska, s druge građanska. Depeovci i mostovci manjinsku granicu žele postaviti kao apsolutnu, vezati je za Srbina lancima i okovima dok joj građansku odriču kao nekakvu nedostižnost.

Istodobno, time se ruši građanski poredak kao takav i otvara prostor unutar kojega je prihvatljivo nasrtati na autonomiju osobne odluke kao izraza političke volje. Kako? Pa zar je Srbin manjinac manje građanin od bilo koga drugog, od bilo kojeg depeovca ili mostovca?

Političkom ucjenom generiran šovinistički pomak između manjine i građanina ne smije postojati. U tom prostoru je banalnost zla. Kada Srba više ne bude, drugi će doći na red. Problem je upravo ta polazišna tačka. Nažalost, depeovci i mostovci to ne vide. Ako vide, i to svjesno čine, onda je to iznimno opasno.

Tu je donja granica, jer, tamo gdje počinje Srbin manjinac prestaje Srbin građanin, a tamo gdje prestaje Srbin građanin prestaje i Hrvatska kao građansko društvo.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Hrvatski politički kaput
     Vlasnici rata i njihovi glasnogovornici žele rat protiv Rusije
     Ivan Malenica – motivi s one strane zakona?
     Sve veći dio običnog svijeta suosjeća s Palestinom
     Sloboda u ružnome svijetu
     Kad ''Oluja'' prođe, a život postane sjećanje
     Hoće li se ministar Ivan Malenica pomiriti s pravdom?
     Naša tuga – pristali smo na ružni svijet
     Ministar pravosuđa Malenica jači od pravde!
     Ako neće Ivan Malenica mogao bi Andrej Plenković

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1