autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ljubavni roman

AUTOR: Autograf / 24.08.2015.

RIJEČI, RIJEČI, RIJEČI, zaderao se iz sveg glasa prvo što mu je palo na pamet kad se uspio ubaciti među njene zadihane rečenice, nije ni pokušao shvatiti što mu zapravo govori, probudio ga je njezin vrući dah tik do uha, imao je iritantnu upornost budilice, došlo mu je da ga smlavi šakom pa je urliknuo riječi, riječi, riječi, kao čovjek koji više ne može podnijeti zvonjavu, kao čovjek koji, da budemo iskreni, više ne može podnijeti ni njezinu blizinu, ni njezina usta ni vruću paru koju ispuštaju, urliknuo je snagom spaljenog čovjeka, kao da ga je opekla i ona je na trenutak pomislila da će se od tog urlika srušiti zidovi, pa se pogrbila, sakrila je glavu rukama, zabila je prste u kosu i stisnula kapke do bola reagirajući tipično ženski, tipično prema njegovim mjerilima, što znači pretjerano, histerično i autodestruktivno, jer je namjerno potegla vlasi iz korijena, namjerno se skvrčila u položaj smrskane budilice i k tome nasilno natjerala suze na oči kao da mu se namjerava osvetiti tim klasičnim prizorom kućnog nasilja.

PRIJE TISUĆU GODINA, A MOŽDA I VIŠE napili su se kao guzice. Sjedili su na nekoj plaži izbodenoj opušcima, pipkali se i čekali da turisti napokon pokupe svoje ručnike, nestanu po hotelima, da se sunce sruši preko horizonta, obala se zamagli u ljubičasto, zrak se napuni čempresom i da onda dobro potegnu iz boce, svuku se do gola, bace u more, pa jedno na drugo, više puta, bez kontracepcije, te da život krene nekim sasvim drugačijim tijekom.

***

“Ovaj je roman imao trenutke nevjerojatne lakoće, kao i duge periode kad mi se u potpunosti opirao. On je ujedno i nastajao tijekom stalnih seljenja, ne samo iz stana u stan, iz grada u grad, već iz države u državu. Iako ni u kojem aspektu nije autobiografski, u njega je utisnuto to fizičko i emotivno iskustvo neprekidnog kretanja, privremenosti, nesigurnosti, umora, iscrpljujućeg izvanrednog stanja koje bi ponekad eskaliralo u paniku kojoj je najčešći povod bio briga za dijete ili nemogućnost (iz ovog ili onog razloga) da pišem, a unutar kojeg je upravo ovaj roman, njegovo završavanje i konačno izricanje, bio točka koja me je držala u fokusu. Pa čak i u nadi.

Odnos pisanja i nade zapravo je tema koja se često pojavljuje i u samom romanu, jer je prostor teksta mjesto gdje se zbilja mogu odviti neka lijepa čuda, rastvoriti se beskraji mašte, gdje je moguće imaginirati nemoguće i iskusiti ga, a zatim ga pokušati prenjeti u, takozvani, stvaran svijet. Taj prijenos nije i ne može biti doslovan, ali nas svakako može voditi i hrabriti na putu koji odabiremo za vlastiti život. Politički i moralno, ili pak u emotivnom smislu.

Ponekad je za mene samo pisanje ovog romana, pisanje kao čin koji iziskuje izvjesne mentalne i fizičke preduvjete, bila fikcija koju sam iznova trebala izmišljati u stvarnosti. Ujedno, ovo je jedan od mojih rijetkih tekstova koji se ne bazira na konkretnoj dokumentarnoj građi. Za njega nisam imala nikakav pripravni period istraživanja i selekcije, nego naprosto silnu potrebu da govorim u dugim izdisajima, sa što manje interpunkcijskih prekida.

Počela sam pisati iz gotovo ničega. Žena, muškarac, dijete, sada i ovdje. Pet maksimalno otvorenih motiva i bezbroj mogućnosti koje otvaraju. Ja sam se odlučila za onu koju sam osjećala najbližom.”

Ivana Sajko u razgovoru za Moderna vremena

***

Ivana Sajko (Zagreb, 1975) diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Suosnivačica je kazališne skupine BAD co. gdje je do 2005. djelovala kao dramaturg i redatelj, da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe bazirane na glazbi. Drame su joj prevedene na svjetske jezike, te postavljene u kazalištu i na radiju diljem svijeta.

Četvorostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za dramsko djelo, Vjesnikove nagrade Ivan Goran Kovačić za prozu, te odličja Viteza reda umjetnosti i književnost Republike Francuske.

Do sada je objavila zbirku drama “Smaknuta lica” (Meandar, 2001), dramsku trilogiju “Žena – bomba” (Meandar, 2004), roman “Rio bar” (Meandar, 2006) nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo, teorijsku knjigu “Prema ludilu (i revoluciji): Čitanje” (Disput, 2006), roman “Povijest moje obitelji od 1941 do 1991, i nakon” (MeandarMedia, 2009) i zbirku drama “Trilogija o neposluhu” (MeandarMedia, 2012).

U suradnji s kompozitorom Davidom Simonsom izdala je glazbeni CD “Mass for election day silence” (Zvuk močvare, 2004).

***

Naslov: Ljubavni roman
Autor: Ivana Sajko
Izdavač: Meandarmedia
Godina izdanja: 07/2015.
Broj stranica: 120 str.
Uvez: Meki uvez
ISBN 9789533340968

(Više novih knjiga na Moderna vremena info).

Još tekstova ovog autora: