Ljudi bez maske

Dok boravim u mojoj čarobnoj morskoj uvali, izvan nje teku mnogobrojna događanja o kojima stižu vijesti. Pratim izvještavanja,  ponašanje, izjave i odnos prema nekim domaćim događajima od strane odgovornih osoba i institucija… Pokušavam prepoznati i razlikovati iskrenost od otuđenosti, nadmenosti i izbjegavanja nasuprot poštivanju građana.

Čitav je niz događanja ovoga ljeta koji plijene pažnju i emocije: odnos prema bližoj, ratnoj prošlosti (npr. trajna nespremnost priznavanja i pijeteta prema svima civilnim ratnim stradalnicima u RH); nesreće; koncerti sa snažnim nabojima i njihova recepcija, odlazak s ovoga svijeta i oproštaj s dvojicom zaslužnih ljudi koji su, svaki na svoj način i obim, svojim djelovanjem otvarali i širili vidike…).

Razmišljam o psihologiji političke moći. Kako moćni obnašaju svoju ulogu donositelja odluka, kako je koriste – komu, čemu zapravo služe, što je zajedničko onima koji žude za političkom moći?

Nesreća

U nedavnom tragičnom slučaju Jadrolinijinog trajekta Lastovo 11. 8. 2024. (pad rampe, pogibija trojice mornara i stradanje četvrtog) javnost čeka da se o tragediji oglase odgovorne osobe (uprava, nadležno ministarstvo, Vlada). Što oni i čine, neki po svom položaju najvažniji tek nakon više dana.

Otkrivam da je trajekt ranije nosio ime Partizanka i da mi je poznat iz davnih sedamdesetih godina.

Što je važno kada se dogodi nesreća? Puno sam radila s osobama i grupama koje su doživjele različite traume, nesreće, gubitke: Ljudima je važno da ne budu ostavljeni sami, potrebno im je suosjećanje i poštovanje njihovo dostojanstva u žalosti, gubitku; konkretna podrška i pomoć; osobito su važne jasne i istinite informacije.

U spomenutoj nesreći dobili smo bezosjećajne prigodne izjave, pri tome uz omalovažavanje kritičkih, propitujućih glasova o funkcioniranju tako važnog sistema kao što je to morski promet. O preuzimanju odgovornosti – ni slova (pada mi na pamet izraz ”ni mukajet”).

U Novostima (br. 1289 od 30. 8. 2024.,) navode primjere nekih nesreća po kojima se vidi kako je uobičajeno da najodgovorniji u lancu ne odgovaraju.

Jednom godišnje sjetimo se prigodno tragedije na Kornatima. Uveden je Dan sjećanja na kornatske vatrogasce. I potrebno je to. Komemorativna praksa je važna za ožalošćene i zajednicu. Ipak, nemamo odgovor na to što se tamo desilo. Kažu, istražuje se. Godinama. Tako neće biti ni smirivanja u tugovanju i prihvaćanja gubitaka budući da nije završen proces vezan uz uzroke i odgovornost. One ostaju skrivene, a to je nezdravo, to je toksično.

Kad nema preuzimanja odgovornosti, nema ni mogućnosti da se dobrim upravljanjem (kompetencija, odgovornost, transparentnost) koliko je moguće preveniraju nesreće, da se sigurnije i s više povjerenja kvalitetnije živi u društvu. Umjesto toga dobije se zataškavanje smjenom nekog niže rangiranog nesretnika.

To svakako ima veze sa složenim odnosom politike, moći i društva.

Psihologija moći

Svi smo čuli izreku “moć kvari”, ili ”daj mu da vlada, pa ćeš vidjeti kakav je”, pri tome misleći na vođe koji iskorištavaju druge i uzimaju iz zajedničkih resursa mnogo više nego što im pripada.

U razmatranju teme političke moći, ista se vezuje s problemom korupcije (tj korištenje javne sfere za ostvarenje privatnih ciljeva).

Neke utjecajne psihološke teorije govore o tome da politička moć ima koruptivni utjecaj. Poznati primjer koji to potkrepljuje je Zimbardov eksperiment iz 1971. u kome su, simulirajući zatvorske prilike, studenti dobrovoljci u ulozi zatvorskih stražara koristili svoju moć nad ”zatvorenicima” na vrlo okrutan način.

U kasnijoj reviziji čuvenog Zimbardovog eksperimenta Th. Carnahan & Mc Farland (2007) su, na postavljeno pitanje da li dobrovoljno sudjelovanje u eksperimentu vodi u okrutnost, našli da su volonteri u spomenutoj zatvorskoj studiji imali značajno više rezultate na  agresivnosti, autoritarizmu, makijavelizmu, narcizmu, socijalnoj dominaciji, a niže na mjerama empatije i altruizma (kvalitetama suprotnim agresivnosti). Poznato je da slične psihološke karakteristike posjeduju ljudi na pozicijama političke moći.

Novije teorije više ističu da politička moć osnažuje postojeće (kognitivne i ponašajne) sklonosti potkupljivosti, korupciji. Odgovor neke osobe s političkom moći na neku etički upitnu situaciju zrcalit će njezinu političku psihu.

Stručnjaci koji se bave psihologijom korupcije bili su uglavnom usredotočeni na društveno-psihološke determinante neetičkog ponašanja, kao što su utjecaj grupnih normi, interakcija i dinamike (zbog društvene, interaktivne prirode korupcije).

U vezi moći i individualne sklonosti korupciji proučava se sve više njen psihološki utjecaj (kao npr. osobna dobit; kako lider procjenjuje mogući dobitak i rizike kod donošenja odluke o neetičkom ponašanju), nadalje samokontrola, averzija prema gubicima, spremnost prihvaćanja rizika, racionalizacija svojih postupaka, emocije.

Tražeći odgovor na pitanje zašto često moćni ljudi misle da su iznad zakona R. E. Riggio (2024.) daje nekoliko objašnjenja:

-Uz moć dolaze i privilegije (koje ”obični” ljudi nemaju)

-Moć može promijeniti percepciju sebe (osjećaj da je osoba izuzetna reducira njezinu empatiju; dovodi do osjećaja da su pravila postavljena za druge, ne za moćnika; što osoba ima više moći, to je veća usmjerenost na vlastite želje, a slabija sposobnost vidjeti i perspektivu drugih)

-Kojoj svrsi služi moć (sama po sebi moć ne dovodi do korupcije – ključna razlika je u motivaciji, koristi li se za vlastitu korist, tj je li ”personalizirana” ili služi za dobrobit ljudi, tj ”socijalizirana” moć.

A što je protuotrov za koruptivnu moć? Spomenuti autor navodi smjernost kao kvalitetu koju moćni trebaju njegovati, te sposobnost objektivne refleksije svojih postupaka (uz to i njihova okolina bi mu trebala davati realne povratne informacije kako bi lider ostao uvjerljiv).

Da, bilo bi lijepo kada bi se moglo posavjetovati ljude da budu skromni, kritični prema sebi, otporni na izazove moći, da koriste moć na dobrobit onih kojima služe (koristi li se još ovaj izraz?). Određeni  društveni utjecaji i individualne karakteristike osoba koje žude za moći čine stvarnost mnogo kompliciranijom.

Proučavanje političkih elita i ostaje i dalje ključni zadatak.

Zanimljivo mi je razmišljanje koje nudi John R. “Jack” Schafer u tekstu Psihopatologija korupcije (2018.).

Iskusni analitičar FBI navodi sljedeće karakteristike potkupljivih osoba:

-Potreba za priznanjem – snažna je psihološka potreba; ”maska moći” skriva osjećaj nesigurnosti osobe koja ima moć; korupcija pruža osjećaj sreće; članstvo u koruptivnoj grupi osigurava priznanje ostalih članova, ujedno i opravdanje za njihove nezakonite aktivnosti.

Ako je tome doista tako, uvjerena sam da nema načina da se to promijeni. Što bi to trebalo da ovakvi osjete radost koristeći svoju moć na zajedničku dobrobit? Tu jedino vidim da bi pomogla jasnoća oko posljedica korupcije (gubitak moći, ugleda, zakonska odgovornost?).

-Grupa unutar grupe (podmitljiva grupa uspostavlja vlastiti identitet i načine prepoznavanja pripadnika i ostalih).

-Grupna solidarnost je ispred dužnosti prema zajednici (tj članovi korumpiranih grupa zaklinju se međusobno na vjernost, zanemarujući svoju dužnost prema široj zajednici; osobne i grupne vrijednosti zamjenjuju vrijednosti zajednice; u zatvorenoj čahuri oni imaju svoju ”normalnost”.

Koruptivne aktivnosti postaju pogrešne samo kada se usporede s moralnim ili pravnim standardima koji se održavaju izvan čahura otuđenih, korumpiranih skupina.

-Paradigma ”mi protiv njih” (u takvoj grupi prevladava uvjerenje ”ako nisi s nama, protiv nas si”; idu do krajnjih granica kako bi se održale, kako bi zadržale moć. Dokle ide da ide).

-Institucionalno ”ne”. Ove grupe čvrsto se drže svog identiteta; dok nekorumpirane političke pod-grupe mogu prihvatiti promjene i kompromise u djelovanju budući da su usmjerene na zajednicu, korumpirane to ne mogu jer su vođene vlastitim idejama i interesom koji ne trpi promjene; drugi razlog je što bi se u slučaju kompromisa pokazalo da su njihove aktivnosti moralno i pravno neprihvatljive.

-Potreba za moći. Moć je najbrži način da se jedna osoba uzdigne iznad druge osobe, u vlasti kao i u privatnom sektoru; tako se nesigurna osoba skriva iza ”maske moći”, žudeći za još i još većom.

I ovaj autor zaključuje o potrebi dobrog rukovođenja koje sprečava korupciju, stvarajući okruženje u kome se nositelji moći mogu osjećati dobro prema samima sebi i prema velikoj skupini kojoj pripadaju (ali odakle se počinje?).

Promatrajući individualno moć važno je još jednom naglasiti da nije moć ta koja korumpira: ona samo pojačava i razotkriva predisponirane osobine vođe.

Otkrivam kako je zanimljivo ovo područje istraživanja i prakse. Doduše, pitam se za koje svrhe služe navedene spoznaje, budući da o njihovom prihvaćanju i primjeni odlučuju drugi: oni koji imaju moć, moćne elite i njihovi istaknuti pojedinci.

Još malo o ljudima s ”maskama moći”: izgleda da je među moćnima mnogo takvih i onih koji se oko njih okupljaju. Pretpostavljam da i to ima neku svoju psihološku cijenu koju oni kao pojedinci i grupe plaćaju, ali potreba za moći je snažnija.

Bez maske je bio časni Budimir Lončar. O njemu  je pisano, i još će biti.

Predrag Fred Matić također je bio čovjek bez ”maske moći”.  Mogao se suočiti s različitim izazovima, ne skrivajući se, ostati autentičan. I ranjiv i hrabar i snažan i iskren! Svoju ”socijaliziranu” moć koristio je nesebično djelujući za opću dobrobit.

Ova dva čovjeka su na razne načine nemilosrdno osporavana od onih s maskama (pojedinci, grupe): bojim se da ti ni sami ne više znaju ima li štogod iza njihove maske.

Što bi rekao Goran Bare: ”Gdje je nestao čovjek?”

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA
NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za
uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866
660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV
uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na
broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge:
Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE
INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Problematični dječak: reagirati, ne izbjegavati problem
    •  Boli me duša: što sve čeka Ukrajince nakon rata?
    •  Posljedice genocida se nose generacijama, na objema stranama
    •  Socijalna (ne)pravda
    •  Kakvo društvo želimo i što možemo učiniti da to postignemo
    •  Dokle god je nasilje izbor, tu nema empatije ni za svoje
    •  Prosvjetom umjesto osvete može se širiti razum, a ne sukob
    •  Kako danas općenito stojimo s povjerenjem u našem društvu
    •  Dragoljub Svilar – strastan, zaigrani stvaralac, Homo ludens
    •  Što treba da psihološke traume bude manje, a društvo zdravije

> Svi tekstovi ovog autora