novinarstvo s potpisom
Teško baš da Kolinda Grabar-Kitarović ima takav međunarodni ugled pa da može utjecati kakvu će pravomoćnu presudu Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju donijeti 29. studenog Slobodanu Praljku i ostalima u predmetu ”Prlić i drugi”.
Inicijativa mladih za ljudska prava za opozivom predsjednice Republike upućena zastupnicima u Saboru i njegovom predsjedniku Gordanu Jandrokoviću nije promašena, ni činjenično, ni moralno, ali je realno uzaludna.
To što je predsjednica u svojoj izjavi povodom nedavnog predstavljanja knjige ”General Praljak” svaku presudu dotičnom osim oslobađajuće unaprijed proglasila nepravednom nije stvarni politički pritisak na ICTY, jer do Haaga njezine riječi vjerojatno nisu ni doprijele, ali su teško političko sljepilo zbog kojeg se moramo upitati tko nam je to predsjednik države.
Kolinda Grabar-Kitarović jako dobro zna da Haški sud nije nikakav izmišljeni strani sud koji progoni isključivo Hrvate već je sastavni dio hrvatskog pravosuđa od onog trenutka kada je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dao pristanak da to ustavno postane.
Da je mudra državnica, Kolinda Grabar-Kitarović ne bi prejudicirala nikakve haške odluke hercegovačkim Hrvatima, pogotovo ne nakon doživotnog zatvora Ratku Mladiću, no predsjednica se, zabrinuta svoj drugi mandat, nalazi u preuranjenoj predsjedničkoj kampanji. Stoga se nastoji i dopasti svima iako bi morala znati kako je to nemoguće a da se nekome ne zamjeriš.
Zato bismo se nakon aktualnih predsjedničinih manifestacija i istupa u javnosti mogli s pravom zapitati koje je to pravo lice Kolinde Grabar-Kitarović. Ono koje negira međunarodno pravo ili ono koje na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama hrvatskoj Vladi upućuje javni apel da ratificira Istanbulsku konvenciju.
– Tko može biti protiv sprečavanja sustavne zaštite žena i djece od nasilja? Tko može biti protiv zaštite žrtava i njihove sveobuhvatne društvene integracije?, retorički se pita Kolinda Grabar-Kitarović.
Ista ona predsjednica koja je samo tjedan dana ranije u Vukovar stigla u žutim čizmama kakve su nosili branitelji poručujući kako će ”još puno vode proteći Dunavom prije nego što će Hrvatska i Srbija moći reći da su prijateljske države”.
Nastoji se svima dodvoriti Kolinda Grabar-Kitarović, braneći Praljka kad to više nije moguće, jer mu je presuda već napisana, pa tko fućka za međunarodno pravo kada se vabe glasovi iz dijaspore.
Nije joj strano pojaviti se ni na predstavljanju knjige Zdravka Tomca ”Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo”, niti ju smeta što autor, bivši komunist i savjetnik Jakova Blaževića, tužitelja na procesu Stepincu, poziva na križarski rat pokličem ”danas se borimo protiv ateista”!?
Plješće tom i takvom Tomcu Kolinda Grabar-Kitarović, nije joj bitno je li netko ratni zločinac ili konvertit, je li rat ili mir, bitno da joj takvi nose glasove, vjerodostojnih i moralnih ljudi ili nikogovića, svejedno.
Pa da mačka iz žutih ratničkih čizama ponovno uskoči u predsjedničke štikle!
(Prenosimo s portala Novoga lista).