autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Mi smo perfektan narod, narod prošlosti

AUTOR: Denis Jurić / 26.06.2025.

Naravno ”perfektan” u smislu glagolskog vremena kojim se izriče prošlost. Ili da pojednostavim, mi smo ”narod prošlosti”. A posljedica toga je ”prošli narod”. Zašto? Pa zato što je u nas sav narativ usmjeren na prošlost i nekim korijenima (u ovom slučaju metafori za porijeklo); njihovu očuvanju i njihovu pružanju. Isključivo korijenima navlačimo neprestano neku neupitnu vrijednost. A oni nit cvjetaju nit pupaju, nego bi trebali služiti krošnjama koje to čine.

I tako, izvrnuti naopako, ko stablo naopako presađeno, s krošnjama zatrpanim u zemlji i korijenima nad zemljom, čitavi smo podređeni porijeklu. I ludost je što mnogi još uvijek zadubljeni čekaju da to nečim rodi.

Sva je dakle sadašnjost naših naroda oblijepljena tapetama prošlosti (jer smo perfektni). A prošlost se u nas pamti selektivno, divljački i navijački. Sve što ne može učiniti ponosnim, nasilno se briše. Naše bijele haljine uprskane su isključivo zbog drugih. Stoga je to pamćenje prošlosti motivirano selektivnom mržnjom. A življenje sadašnjosti motivirano prkosom.

Naše sjećanje izriče se listama “naših” mrtvih, ”naših” poginulih itd. A te liste pretvaraju se u check liste za ostvarivanje etničkih identiteta. Koji neprestano biraju jedan te isti narativ. A to je fašizam (zbijanje redova) – ukrašen kičem religioznih i državnih simbola.

Takva stvarnost nije ništa drugo nego ”inverzija groblja”. Jer živi provode vrijeme u grobovima (hramovima prošlosti) a mrtvi (čije dostojanstvo ovdje doista ne želim dovesti u pitanje, nego ukazujem na njegovu zloupotrebu) povađeni su i raspoređeni po raskrižjima, ulicama, zidovima, grafitima, knjigama, ekranima, umovima…

Natjerani su u nasilno i prečesto morbidno sjećanje i podsjećanje da su nam drugi i drugačiji prijetnja. Da ne smijemo oka sklopiti, da ne smijemo zaboraviti, da ne smijemo vjerovati, praštati… Da ne smijemo živjeti.

Sve je poprskano krljvu prošlosti. I sve je njojzi podloženo. Mrtvi su našminkani bojama herojstva. Oduzeta im je sva ljudskost. Jer kao ljudi (kakvim su sebe sami možda smatrali) slabo služe mitologiji državnih struktura. Heroji su tako heroin koji se brizga u vrelu krv patriotizma. Primjera je posvuda.

Dok je takve prošlosti, koja nam je jedina stvarnost, uživat ćemo u pjevačima i thompsonima prošlosti. Dok ponavljamo njihove mantre, nakratko mislimo da smo živi. Da nismo više zombiji. Da se krećemo tom jedinom brzinom koja nam je ostala. Rikvercom.

Ako ne znaš šta je bilo, predlaže Thompson, da pitaš heroje oduzete ljudskosti, da pitaš kamenje. Nešto što je nijemo i što će odjekivati narativima koje ja ugradim u njega. Vjera, nada i ljubav postaju zanos, prkos, ponos.

Tako živimo u obmani samih sebe da smo kršćansko društvo. A nikad se nismo naučili opraštati, spoznavati krivnju, biti oslobođeni. Čak naprotiv; režimo i satiremo upravo one stvari koje imaju veze s Kristovim porukom ljubavi prema bližnjemu.

Satiremo svaku ideju slobode, prihvaćanja i ljubavi prema onima koji su “drugi”. Jer nikad i nismo shvatili da biti drugi, znači biti drugačiji. I da je taj “drugi” stoga uvijek mogućnost Božjeg kraljevstva. To vam je biblijski Bog. Uvijek dolazi kao rizik, kao nepoznati. I biti gostoljubiv ne znači samo otvoriti kućna vrata. Nego otvoriti krov vlastitog srca i izložit ga nepreglednosti i riziku neba.

Dok toga ne bude, ovaj teatar “vrijednosti” i busanje u katolička prsa, tek je klesanje šuplje priče na davno otkotrljanom kamenu groba.

Dok nam čovjek ne postane vrijedniji od bilo koje nacije, kao najveći ideali bit će nam ponos i prkos. Kad ih spojiš dobiješ prknos. Ili nos u prknu. Čijem točno prknu, to će nam vlasti već odrediti.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: