Milijuni umiru od malarije ili gladi! Zašto nema panike?

Ako čovječanstvo ovisi o svemoći oligarha, ako su oligarsi nemilosrdni prema njemu, ali i jedni prema drugima, zar čovječanstvo nije u velikoj opasnosti?

To je jedno od pitanja koje u knjizi “Kako sam unuci objasnio kapitalizam” njenom autoru Jeanu Ziegleru postavlja njegova unuka Zohra.

On joj odgovara: “Upravo tako i ja mislim. Oligarhije globaliziranog finacijskog kapitala svakog dana odlučuju o tome tko ima pravo živjeti na ovom planetu, a tko je osuđen na smrt…

No čim je kapitalistički sustav u cjelini ili u svojim suštinskim segmentima ugrožen ili jednostavno doveden u pitanje, oligarsi i njihovi sluge drže se zajedno. Vođeni željom za moći, pohlepom i beskrajnom opijenošću zapovijedanjem, oni svim silama štite privatizaciju svijeta. Ona im donosi nevjerojatne povlastice, bezbrojne blagodati i astronomska osobna bogatstva…”

Samo kada je kapital ugrožen porastu dionice solidarnosti (…) ova pandemija dobra prilika da zastanemo, pogledamo i promislimo kako se svjetski kapital ponaša u kriznim vremenima i kako se mi ponašamo birajući, pod utjecajem globalnih manipulacija, zbog koje ćemo bolesti i kojih smrti paničarati, a na koje ćemo ostati ravnodušni

Knjiga stara dvije godine upravo ovih dana je objavljena i kod nas u nakladi TIM-pressa.

Još od svoje knjige “Sociologija nove Afrike” iz 1964. godine Ziegler se bori protiv postojećeg stanja u svijetu. Ne nudi revolucionarna rješenja, ne poziva na nasilje. Štoviše, odvraća svoju unuku od mržnje koja ne rješava ništa pa joj čak i šefove korporacija suosjećajno prikazuje kao žrtve tog istog žrvnja profita koji okreću. Ali, licem u lice s njima je beskompromisno borben.

Tako je i povod razgovoru s unukom bila njegova žestoka televizijska svađa s predsjednikom uprave multinacionalnog Nestléa koji tvrdi da živimo u najboljem od svih razdoblja i sustava u povijesti čovječanstva.

“Točno je upravo suprotno! Način kapitalističke proizvodnje odgovoran je za bezbrojne zločine, svakodnevno umiranje desetaka tisuća djece zbog neishranjenosti, gladi i bolesti uzrokovanih glađu, za povratak epidemija koje je medicina već davno iskorijenila, ali i za uništavanje prirodnog okoliša…”, argumentira Ziegler.

Takvo rezoniranje mnogi će odbaciti kao moraliziranje. No, Ziegler se ne nabacuje podacima iz novina. On je od 2000. do 2008. bio posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za pravo na hranu, a prije par godina je izabran i za člana i potpredsjednika Savjetodavnog odbora UN-a o ljudskim pravima.

U svoje se bitke, opisane u knjizi “Putevi nade”, upuštao i uz velike osobne rizike.

Kada je svjedočio protiv švicarskih banaka koje su “zamračile” imovinu koju su im na čuvanje povjerili Židovi koji će kasnije nestati u plamenut Hitlerovih krematorija, Zieglera je u Švicarskoj, gdje je tada bio zastupnik u parlamentu, nekolicina “oštećenih” dioničara banaka optužila za izdaju domovine i odavanje državnih (bankarskih) tajni.

Samo zato što nije željela novi skandal, država nije dala zeleno svjetlo državnoj tužiteljici Carli del Ponte da Zieglera izvede pred sud gdje mu je prijetila višegodišnja zatvorska kazna. No, on se jednako borbeno zalagao i za ljudska prava Palestinaca i borio protiv lešinarskih fondova koji pelješe i ruše na koljena države diljem svijeta, da bi im uvaljivali nove kredite.

Način kapitalističke proizvodnje odgovoran je za bezbrojne zločine, svakodnevno umiranje desetaka tisuća djece zbog neishranjenosti, gladi i bolesti uzrokovanih glađu, za povratak epidemija koje je medicina već davno iskorijenila, ali i za uništavanje prirodnog okoliša

Zašto u vrijeme sveopće panike zbog koronavirusa pišem o Ziegleru i njegovoj knjizi? Zato što je ova pandemija dobra prilika da zastanemo, pogledamo i promislimo kako se svjetski kapital ponaša u kriznim vremenima i kako se mi ponašamo birajući, pod utjecajem globalnih manipulacija, zbog koje ćemo bolesti i kojih smrti paničarati, a na koje ćemo ostati ravnodušni.

Primjerice, malarija je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije samo u 2018. godini odnijela više od 400 tisuća ljudskih života.

A glad, kako je prošle godine izvijestila organizacija African Child Policy Forum, u čitavom svijetu svake tri sekunde ubije jedno dijete. Prema tvrdnji organizacije Mercy Corps svake godine u svijetu od gladi i njenih posljedica umre oko devet milijuna ljudi, više nego od AIDS-a, malarije i tuberokoloze zajedno.

Ako ste sumnjičavi, slobodno umanjite te brojke i deset puta, one će i dalje biti zastrašujuće.

Zašto za njih ne znamo?

Zato što su žrtve ljudi i djeca druge boje kože u zemljama za koje nas ionako nije briga, sve dok nam izbjeglice iz njih ne zakucaju na vrata.

Zato što su naša pažnja, panika i emocije globalni samo onda kada nešto zaprijeti “našim” životima i “našoj” ekonomiji.

Zbog koronavirusa je napokon pažnju najšire javnosti dobio i jedan izvrstan znanstvenik Igor Rudan. Ali, hajde, proširite još malo svoju pažnju pa pročitajte i koji od njegovih ranijih tekstova objavljenih na Indeksu. Recimo onaj pod naslovom “Je li slobodno tržište sve što čovječanstvu treba?”.

Ili pročitajte pažljivo njegovu posljednju objavu na Facebooku u kojoj nas, odvagujući različite pristupe i odgovore država na pandemiju, opominje:

“…A zbog katastrofe za ekonomiju narast će broj nezaposlenih i nelikvidnih, ljudi će se odavati alkoholizmu, biti depresivni, patiti od nesanice, raspadat će se brakovi, rast će stope smrtnosti od raka i kardiovaskularnih bolesti. I na kraju, oni koji su spašeni od koronavirusa nastradat će od bolesti koje će biti posljedica novog vala siromaštva i recesije. Samo, te bolesti i smrti neće se događati pred kamerama i za njih nitko neće kriviti vlastodršce…”.

Odjednom je dobro i korisno čak i javno zdravstvo koje inače treba privatizirati, kao i sve druge od liberala i libertarijanaca prezrene komponente socijalne države. Kad svijet već zastaje, zastanimo i mi. Razmislimo odakle nam doista prijeti najveća opasnost

Kad je tijelo ranjeno ili zaraženo, našim krvotokom prema rani ili mjestu infekcije pojure sva moguća obrambena tijela da ublaže i uklone bol i bolest. A što čini taj silni novac i privatni kapital u žilama globaliziranog svijeta kada izbije, ili bude proizvedena, jedna ovakva kriza?

Bježi i nestaje.

Ali, kada je kapital ugrožen i njegovim burzovnim hramovima prijeti krah, odjednom porastu simbolične dionice inače prezrenog pojma solidarnosti.

Od država koje inače pred tim kapitalom imaju biti kuš, odjednom se očekuje solidarno upumpavanje novca u to svemoćno slobodno tržište posrnulo pred jednom jačom gripom.

Odjednom je dobro i korisno čak i javno zdravstvo koje inače treba privatizirati, kao i sve druge od liberala i libertarijanaca prezrene komponente socijalne države.

Kad svijet već zastaje, zastanimo i mi. Razmislimo odakle nam doista prijeti najveća opasnost.

 

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna naslovljena: Oprostite na pitanju, ali zašto nema panike zbog milijuna ljudi koje ubijaju malarija ili glad?)

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora