Zašto ministar Matić mora otići

‘Kada bi se svatko rukovodio vlastitim iskustvom u posljednjih 20 godina, onda bismo mi bili ljudi koji imaju želuce, a nemaju glavu. Ljudi se razlikuju od ostalih po tome što imaju glavu koja upravlja svime, pa onda i želucima, osjećajima i načinom kako se upravlja stečenim iskustvom”, poručio je jučer potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac ministru branitelja Fredu Matiću, koji se, vlastitom ”krivnjom” ili brzopletošću, ili jednostavno činjenicom da sve vrijeme tako zapravo misli, našao u vrlo neugodnoj situaciji.

 

Izjavljujući za tportal: ”Nisam siguran kako bi mi želudac podnio ćirilični natpis na ulazu u Vukovar”, ministar Matić zadao je autogol ne samo sebi i svojoj navodnoj dosljednosti, već i Vladi čiji je član. Jer, prisjetimo se, do prije nekoliko dana, upravo je Matić, zajedno s premijerom Milanovićem, u Vukovaru pregovarao s članovima Stožera za obranu Vukovara na onome maratonskom, polunoćnom sastanku, kad je dogovoreno da se policija makne s vukovarskih ulica, ali, zapravo – ništa nije dogovoreno! Čini se da je problem dvojezičnih ploča te postavljanja, pa potom skidanja, onih s ćiriličnim natpisima samo prolongiran.

 

Na neki način svi strahuju od skorašnje tužne 22. obljetnice pada grada-heroja, 18. studenoga. Stožer je već najavio da se pripremaju za taj težak dan, uz napomenu kako sadašnja vlast neće biti dobrodošla u Vukovaru toga dana, no opet, poručujući da ipak neće kršiti zakone i učiniti neki nesmotren potez prema članovima Vlade koji će nazočiti tom tragičnom prisjećanju. Nisu ni prošle godine članovi Milanovićeve vlade bili presrdačno dočekani u Vukovaru, no, ovakvih problema ipak nije bilo.

 

Možda je upravo s te, ljudske strane, Matiću najteže od svih koji sjede u Banskim dvorima; kao da ne pripada nikom, a istodobno, nitko od onih koji sjede pokraj njega, nije prošao takvu kalvariju

 

A ti bi se, malo je reći problemi, mogli podcrtati opasnom riječju mržnja, čak i prijetnje Srbima, koje je, dakako, Pupovac odmah uočio i ponovno, po tko zna koji put, zaprijetio da će, nastavi li se diskriminacija Srba, prijaviti sve međunarodnoj zajednici. Iako, gospodine Pupovac, budimo realni, nema potrebe za time, jer ista ta zajednica, posebice otkad smo dijelom Europske unije, vrlo budno promatra sve što se zbiva u Hrvatskoj. Nisu joj promaknuli ni sukobi oko ćiriličnih ploča, a one su, da paradoks bude veći i sto puta ponovljen, postavljene u Vukovaru na temelju nekadašnje odluke jedne bivše vlade, one HDZ-ove. I baš sada, taj isti HDZ potpiruje vatru, a neki od njegovih gorljivih bojnika silno žele ponovno zavaditi Hrvate i Srbe, pažljivo izabirući najtrusnije područje – vukovarsko.

 

Malo nam je silnih gospodarskih problema, gotovo 400.000  nezaposlenih, vojske nezadovoljnih ljudi, da bismo se još trebali vraćati u ne tako davnu prošlost, prizivajući krv i nasilje! Novom odlukom vukovarskoga Gradskog vijeća, da Vukovar bude mjesto posebnoga pijeteta, što opet i jest razumljivo, problem se ponovno uzdiže na najvišu moguću razinu.

 

Ali, vratimo se mi ministru Matiću, koji, kažu oni koji ga dobro poznaju, već od samog početka u Vladi nije pokazao političku mudrost, a ni spretnost. Prečesto je reagirao kao emotivac, dopuštajući da umjesto razuma i logike progovori srce, a sad, evo i želudac, što je opet s ljudske strane razumljivo jer Matić je bio zatočenik srpskih logora. Stoga mu treba odati poštovanje, ali u surovoj politici, takav se čovjek onda ostavlja s počastima sa strane, a ne stavlja ga se u tako vruć stolac kakav je onaj ministra branitelja, pritom još u tako podijeljenoj Hrvatskoj.

 

Nespretno i nesretno Matić će tako prije koji dan ispaliti i ovo: ”Kada bih kod vukovarskih Srba prepoznao elementarnu lojalnost Republici Hrvatskoj, ne bih imao problema s time.” Mislio je pritom na već spomenute ploče na ulazu u grad. Drugim riječima, onaj koji bi trebao prvi biti pomirljiv u ovoj teškoj priči, zapravo je poručio da građani srpske nacionalnosti u Vukovaru nisu ”politički i građanski” odani, uvrijedivši pritom te iste građane srpske nacionalnosti.

 

Poznanici ministra Matića kažu da on, zapravo, sve ovo vrijeme misli dosljedno, a to je – suprotno odlukama Vlade o ćirilici, ali to nije želio javno isticati kako ne bi u sumnju dovodio svoju odanost Milanovićevoj ekipi. S druge pak strane, dio ga branitelja napada da se ”prodao” za funkciju, da nikada nije niti bio vukovarski branitelj, jednom riječju, da ih je izdao. Možda je upravo s te, ljudske strane, Matiću najteže od svih koji sjede u Banskim dvorima; kao da ne pripada nikom, a istodobno, nitko od onih koji sjede pokraj njega, nije prošao takvu kalvariju.

 

Spekuliralo se i da moguće premijer Milanović upravo preko Matića šalje pomirljive izjave ”nabrijanom” Stožeru, no oni koji poznaju situaciju znaju da Milanović sam izgovara svoje poruke, ne odašilje ih putem ministara, posebice ne o ovako osjetljivoj stvari kao što su međunacionalni odnosi, koji su inače na rubu pravog incidenta.

 

Stoga ministrove izjave nisu prihvatljive ni s ljudske ni s moralne ni s civilizacijske strane i ne možemo ih pripisati trenutačnom gafu, već sramotnoj diskriminaciji jednog naroda. A opet, ako je Milanović ipak ”iskoristio” Matićevu naivnost i nespretnost, kako bi baš uoči obljetnice Stožeru putem ”goluba-pismonoše” poručio da popušta, onda je ružno žrtvovao čovjeka koji nikad i nije trebao biti ministar. Očito je Milanovićevoj vladi samo bio potreban u trenutku dolaska na vlast, kako bi pokazala da se ne radi ni o kakvoj ”anarhističkoj”, ”bezbožničkoj” ili ”lijevoj” vladi, već onoj koja iskreno štuje hrvatsku žrtvu i svetinje.

 

Vukovar to sigurno jest i ostat će; ministri su prolazni. A ministar Matić zasigurno će požaliti zbog epizode u kojoj je bio ministar, posebice ako shvati da je žrtveno janje za dnevnopolitičku uporabu. Ako je Milanović u ovoj priči ”čist”, onda je ministar Matić ponajprije obmanjivao samog sebe, a tek potom i nas.

    •  Visokorizična nedjelja za budućnost
    •  Živeti kao sav normalan svet
    •  Teškom mukom do odricanja
    •  I u SDP-u kontrolirani izbori
    •  Za Toyote imamo, ali za vrtiće ne
    •  Dosta je gaženja po žrtvama
    •  Sramota koja ostaje urezana u povijest
    •  Stožer ne poštuje vukovarske žrtve
    •  Ne postoji ''vukovarska'' i ''nevukovarska'' Hrvatska!
    •  Ustavni sud za referendum o braku

> Svi tekstovi ovog autora