Moj cilj od početka je bio i obrana Bosne i Hercegovine

S velikom pažnjom sam pročitao intervju koji je teolog fra Ivan Šarčević (nakon što je u prvoj polovini ove godine propala franjevačka teologija u Sarajevu, uz njegovu suglasnost je prebačen na župu koju bosanski fratri vode u Beogradu) dao novinaru portala Telegram Mladenu Plešeu. Između ostalog, fra Ivan kaže da ima potrebu iznova se vratiti činjenicama koje se ”sve više prekrivaju lijenošću duha, a posebno nacionalističkim šminkanjem i kultom ličnosti Franje Tuđmana, fetišizacijom domovine i rata”.

Tuđman i Šušak, ističe Šarčević, međusobno si opraštajući prošlost koja je prvog dovela na položaj jugogenerala, a drugoga otjerala u progonstvo, našli su se oko jednoga cilja: ”konačnog rješenja hrvatskog pitanja u takozvanim povijesnim granicama”.

”Pritom su znali da je to moguće ostvariti samo ratom koji su, već krajem osamdesetih, mirisali u dimu tek razgorijevajuće jugoslavenske barutane. Isprepleli su se vezama međusobne zahvalnosti u borbi koja nije bila samo nacionalnooslobađajuća, nego i ona za vlast, koju ni u tek rađajućoj demokraciji neće biti lako smijeniti dok se ne provede dokraja doktrina paralelnog ratovanja za hrvatska dobra i razdiobu nacionalnog bogatstva.”

Ima još nešto, napominje fra Ivan, što mu se čini važnim i vrijedilo bi također mirno i ohlađeno istražiti i raspraviti. ”Za razliku od Pavelića, Tuđman je prezirao Muslimane, a pogotovo Mate Boban i bobanovci. Ako Paveliću muslimani nisu bili uvijek ravnopravna braća, bili su cvijeće kojim se kitio, s njima je odrastao i s njima se školovao. Tuđman, međutim, nije ispravno ni izgovarao ime ‘musliman’, a Boban i bobanovci nemaju nikakav nacionalni plan, nego im je hrvatstvo, hrvatska država i nacionalizam sredstvo kriminalnog bogaćenja i moći. Na tom putu su im se fizički ispriječili Muslimani, dakle Bošnjaci, pa ih je zato trebalo ‘očistiti’.

I naravno u njihovu projektu zasmetali su im neki bosanski franjevci, primjerice, provincijali Luka Markešić i Petar Anđelović, urednici ‘Svjetla riječi‘ i neki drugi franjevci. Dakle oni koje su etiketirali daidžama i Alijinim Hrvatima, te se njih proglasilo i udbašima, slabim Hrvatima i necrkvenima. Velikosrbi i republičkosrbi su im, razumljivo, postali najbolji saveznici.”

Inače valja podsjetiti da je šestorka vodećih ljudi nekadašnje Herceg-Bosne osuđena na ukupno 111 godina zatvora, a general Slobodan Praljak je usred izricanja presude popio otrov i ubrzo umro.

Premijer Andrej Plenković, tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i predsjednik Sabora Gordan Jandroković kazali su kako je ova presuda nepravedna.

”Hrvatska smatra da se ovom presudom pogrešno aludira na ulogu državnog vrha u zbivanjima u BiH devesedesetih godina. Smatramo da državni vrh u tim ratnim događanjima prema stavu Vlade nije ni na koji način mogao biti povezan s onim činjenicama i interpretacijama kako su nastojale biti rastumačene i interpretirane u presudi iz 2013. godini”, rekao je Plenković.

Žalbeno vijeće zaključilo je da je udruženi zločinački pothvat postojao, da je postojao međunarodni oružani sukob uz umiješanost Hrvatske kao i stanje okupacije odbacujući žalbe obrane.

U priopćenju tužiteljstva nakon presude, navode kako je pravomoćno potvrđeno da su, osim osuđene šestorke, i visoki dužnosnici hrvatskog vodstva, uključujući Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka, bili ključni sudionici udruženog zločinačkog pothvata etničkog čišćenja muslimana.

Važno je, u okviru ove teme, podsjetiti čitatelje na nekoliko izjava Franje Tuđmana o BiH. Izjave su zabilježene tijekom Tuđmanovih susreta sa suradnicima u Predsjedničkim dvorima ranih 90-ih i objavljene u knjizi ”Stenogrami o podjeli Bosne”. Radi se o službenim stenogramima, a u nastavku su izjave Franje Tuđmana:

Ili će Bosna osigurati interese Hrvata ili podjela

”Ja sam rekao: ili takva Bosna koja će osigurati i interese hrvatskog naroda, ili molim – podjela! S time da sam ja rekao: jedan dio Srbiji, jedan dio Hrvatskoj, a može ostati i muslimanska državica u sredini, ona povijesna zemljica Bosna koja onda ne bi imala mogućnosti da ima ambicije stvaranja neke velike islamske države u Europi”. (17. 9. 1991.)

U BiH se vodi rat za granice hrvatske države

”Ja sam u lipnju mjesecu zvao i ministra i načelnika stožera i početkom srpnja sam molio, rekao sam im u Bosni i Hercegovini se sada vodi rat za područje granice hrvatske države. Prema tome, treba sve učiniti, pomoći da se to područje održi. Nije nam isto da li će granica hrvatske države biti Jajce sa Travnikom ili samo sa Novim Travnikom, Vitez, Busovača… Sa cjelovitom Bosnom mi bismo izgubili Bosnu u potpunosti – čitava Bosna bila bi protiv nas. Ali, na ovaj način mi ćemo imati, slušajte, granice hrvatske države kakve možda nikada u povijesti nismo imali.” (6. 11. 1993.)

Uspostavljanje Bosne je povijesni apsurd

”I s našeg gledišta, ne manje negoli sa srpskog, postoji potreba da se pitanje riješi u svojoj biti, jeli, jer je uspostavljanje Bosne, granica Bosne i Hercegovine poslije Drugog svjetskog rata povijesni apsurd vraćanja jedne kolonijalne tvorbe nastale od 15. do 18. stoljeća.” (8. 6. 1991.)

Perspektiva suverenosti BiH nema izgleda

”S perspektivom suverenosti Bosne i Hercegovine nema nekakvih izgleda. Čak kada bi se mogla održati, gospodo, Bosna i Hercegovina kao posebna, što to znači? Uspostava granice… Hoćemo li uspostaviti granice između Hrvatske i Hercegovine da Hrvat iz Hercegovine ne može ići u svoju Hrvatsku ili ovaj Hrvat tamo?.. ” (27. 12. 1991.)

Vrijeme je da okupimo Hrvate u najvećim mogućim granicama

”Kao što smo iskoristili ovaj povijesni trenutak da stvorimo samostalnu Hrvatsku međunarodno priznatu, tako mislim da je vrijeme da iskoristimo, da okupimo hrvatsko nacionalno biće u maksimalno mogućim granicama. Da li bi to bilo baš 30 općina ili 28 – to je čak sa toga gledišta od manje važnosti…” (27. 12. 1991.)

Komunisti su izmislili BiH

”Bosne i Hercegovine nije bilo između dva rata. Komunisti su je izmislili, poslije Drugog svjetskog rata vratili na scenu, čak Muslimane proglasili nacijom, zato da bi, tobože, riješili suprotnosti između srpskog i hrvatskog naroda. Jesu li u tome uspjeli? Nisu, naprotiv…” (27. 12. 1991.)

Naš cilj od početka nije bio održavanje takve BiH kakva je ona danas

”Naš cilj od početka nije bio održanje takve BiH kakva je ona danas. To hrvatskoj politici u biti ne odgovara, jer bi hrvatska politika na taj način bila stalno i neprestano frustrirana gubitkom i demografskim i teritorijalnim u BiH. Nismo zato slučajno stavili u preambulu hrvatskog Ustava i Banovinu Hrvatsku. Ovakva hrvatska država nema uvjeta za život, ali hrvatska država čak s granicama Banovine ima, a osobito s poboljšanim granicama.” (27. 12. 1991.)

Ako dođe do razlaza, Zapadna Bosna je dio Hrvatske

”Koliko god smo mi s Muslimanima, s Izetbegovićem, sklopili sporazum, i javni i tajni, da treba ostvariti suradnju između Muslimana i Hrvata, toliko se te operacije, s njihove strane, još uvijek nastavljaju. A mi zbog strateških razloga trebamo ići na taj sporazum s njima. Ali, isto tako, i osigurati strateške interese Hrvatske što se tiče teritorija. A imamo i s Abdićem sporazum, da, ako dođe do razlaza, odnosno kada dođe do razlaza, da ta Zapadna Bosna je sastavni dio Hrvatske.” (22. 10. 1993.)

Ako treba sačuvati Bosnu, onda smo mogli sačuvati i Jugoslaviju

”Na takve primjedbe da je trebalo cjelovitu Bosnu sačuvati, da smo se trebali boriti za cjelovitu Bosnu– a takvih je primjedaba bilo, ne samo u ovom pismu tih svećenika, nego i u hrvatskoj politici– vi znate da sam ja odgovorio: Onda smo mogli sačuvati i cijelu Jugoslaviju, pa bi svi Hrvati bili u cijeloj Jugoslaviji.” (5. 11. 1993.)

Moramo osigurati buduće granice hrvatske države u BiH

”Tu imam nekakve papire, tobože, Srbi nam spremaju rat ovdje u Hrvatskoj, i ofenzive. Rekao sam: neće biti rata sada u Hrvatskoj, niti nam ga ne treba sada u Hrvatskoj! Sada moramo osigurati granice Hrvatske, te buduće granice hrvatske države u Bosni i Hercegovini! To je posebna povijesna zadaća hrvatske države, Hrvatske vojske, nešto što ne smijemo propustiti, je li…” (6. 11. 1993.)

Muslimani će danas primiti hrvatsko državljanstvo, a sutra popiti čašu vina

”Brajković mi je rekao u Mostaru da ima već Muslimana koji traže hrvatsko dvojno državljanstvo. Danas će ti primiti putovnicu, sutra će ti popiti čašu vina s tobom, pojesti meso i za deset godina će biti Hrvat muslimanske vjere, razumiješ…” (2. 9. 1994.)

Nemojmo se igrati, treba stvarati Herceg-Bosnu, odnosno Federaciju

”Nemojmo se igrati znači nekakve dvije vlade i dvije države. Treba stvarati državu Herceg-Bosnu, odnosno Federaciju…” (30. 9. 1994.)

Razgovor o rušenju Starog mosta u Mostaru

”Franjo Tuđman: Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio?

Mate Boban: On je – bile su strašne kiše – toliko pucan prije, tako da je sam pao.

Franjo Tuđman: Hoćemo li opet mi biti optuženi.

Mate Boban: Jutros se govori da se ne zna.

Jukić: Muslimani će nas optuživati. Međunarodni kažu da se ne zna tko je, a oni su povukli nekakve svoje izjave. Javili su slijedeće: desila se jedna velika tragedija – srušio se Stari most, hitno je potrebno – srušio se – mi imamo original kako su govorili, hitno je potrebno radio… sa Sarajevom, 14 sati hitno i pozovi najglavnijeg za cijelu republiku, za IPD i vojnu policiju, ovaj njihov iz Mostara.

Mate Granić: Imam prijedlog – najvažnija stvar je što će reći španjolski bataljon, apsolutno najmjerodavniji. Prema tome, moj prijedlog je odmah, danas netko tko je najpovjerljiviji da ode tko ima vezu, odmah. Njihova izjava je najvažnija. Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju, onda je izuzetno, jer se inače to na CNN…

Franjo Tuđman: Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?

Mate Boban: Nama.” (23. 11. 1993.)

***

Dok ovo čitate, s prijateljima hodam Baščaršijom. Žestoko sam se, koliko sam mogao, kao novinar, suprostavljao Tuđmanu i ideji razbijanja BiH. Nerijetko mi se, stoga, događa da bivam prepoznat od građana i osobito taksista i dobivam gratis vožnje u znaku zahvalnosti.

Tri godine sam živio u Sarajevu, od jeseni 1996. do jeseni 1999. Bilo bi važno kada bih ta moja iskustva u BiH i u korist BiH sažeo u nekoj knjizi. Stojim iznad Miljacke i gledam u smjeru Bistrika gdje je rođena, vrlo blizu franjevačkog samostana sve. Ante moja baka po majci, Ana Kürthy. Baka po ocu, Roza Ćosić, je iz Majdana, kod Mrkonjić grada, djed po ocu, Jakov Pilsel, iz Prnjavora… Tatina je obitelj 1941. i 1942. živjela u ulici Ferhadija…

Da, dugujem si i dugujem prijateljima u BiH tu knjigu. Volim Bosnu, volim Ahmeda i Aidu… Suradnike Autografa iz Sarajeva i drugih mjesta…!

Dolazio sam tijekom opsade, kao novinar tjednika Globus, svjedočio sam hrabru obranu i veliku patnju…, pisao sam iz Sarajeva za riječki Novi list, zatim za Oslobođenje, Slobodnu Bosnu…, javljao se za NTV Studio 99, Face TV, AJB…

Bože dragi, koliko toga imam za reći, za zahvaliti se i za svjedočiti.

Da, moram tu knjigu sastaviti. Jer moj cilj od početka je bio obrana Bosne i Hercegovine. Tuđmanu i Herceg-Bosni u inat, ako ništa drugo.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Možda idemo prema još gorim stvarima i vremenima
    •  Snažne ekumenske vibracije u Jasenovcu i Pakracu
    •  Levarovu i našu nadu sabotira HDZ koji vonja na ustaštvo
    •  Ovi koji šute o zločinu u Gruborima pljuju Franju Kuharića
    •  Fra Marinko Vukman nije ustaša, on je budala
    •  Obogaćen sam milošću i izvanrednim Šerbedžijinim umijećem
    •  Vojni mimohod je poraz kršćanskog humanizma
    •  Milanović će salutirati crnu HOS-ovu zastavu. Ja ne!
    •  Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
    •  Slovo o etici: In memoriam Al Jazeera Balkans

> Svi tekstovi ovog autora