Moj odgovor Dori Kršul (2)

U članku Dore Kršul ”Ovo je ključni čovjek za etiku na Sveučilištu. Pitali smo ga što će biti s plagijatom koji smo razotkrili, razgovor je teško prepričati” (Telegram, 01. 06. 2025.) doživio sam javni napad. Ovo nije njezin prvi članak u kojem me spominje, a u svakom me redovito stavlja u negativan kontekst.

I ovaj put se radi o nizu vrlo banalnih i lako oborivih konfabulacija i neistina koje Dora Kršul olako izgovara zlorabeći novinarsku poziciju moći. Njih, naravno, ne mogu demantirati u Telegramu. Zato svoj odgovor dajem ovdje.

Zašto netko ne bi volio da mu se izvrću izjave za novine?

U članku koji je ”teško prepričati” i još teže vjerovati da ga je neka nagrađivana novinarka mogla napisati napadnut sam ne samo zato što nisam želio komentirati ”očigledan plagijat”, već i zato što sam e-mailom odgovorio novinarki da je prije tri godine objavila članak, citiram, ”u kojemu ste netočno i neistinito prenijeli moje odgovore, a smisao jednog odgovora ste iskrivili izvlačenjem iz konteksta postavljenog pitanja. Smatram da ste u navedenoj situaciji postupili suprotno etičkim pravilima Vaše profesije. Zahtjev da se objavi ispravak koji sam poslao 7. rujna 2022. godine bio je odbijen. Nisam dalje ništa poduzeo po tom pitanju, međutim, povjerenje koje ste uživali tim svojim postupkom ste narušili i stoga nisam spreman autorizirati izjavu ako ne mogu sa sigurnošću utvrditi da je niste iskrivili i izvukli iz konteksta, a što ste već jednom napravili”.

Navedeni odgovor je zlouporabljen pa je cijenjena novinarka napisala da sam je ”optužio da kršimo etička pravila novinarske struke jer mu se nije svidio naš prijašnji članak u kojem ga spominjemo”. I tomu je posvećena trećina članka.

Radi se o običnoj manipulaciji i neistini. Ne, ne smatram da su prekršena etička pravila novinarske struke jer mi se nije svidio prijašnji članak, već zato jer je novinarka neistinito prenijela moj odgovor!

S obzirom na navedeno moram se referirati na članak koji je objavila 31. 08. 2022. pod naslovom ”Boras pripremio spektakl za kraj mandata: tiskao knjigu koja trača Fuchsov novi zakon, ukrasio je zatvorskom kuglom”.

Angažman na pisanju analize za Senat

U članku iz 2022. navodi kako su me ”upitali o njegovom (mojem) angažmanu na pisanju analize za Senat”. Navedeno je potpuna i lako utvrdljiva neistina. Već tada sam reagirao i upozorio autoricu i uredništvo da navedena tvrdnja nije istinita (no moja reakcija nije objavljena).

U sada objavljenom članku cijenjena novinarka napisala je da sam ”sporio našu formulaciju da je analiza pisana za Senat, iako smo ranije naveli da ju je Senat prihvatio kao vlastito stajalište”.

Dora Kršul me nikada nije upitala o mojem angažmanu na pisanju analize za Senat. Obratila mi se 21. 07. 2022. s tri pitanja, a prvo je glasilo: ”S obzirom na činjenicu da Statut Sveučilišta u Zagrebu nadležnosti daje isključivo Savjetu kao tijelu od 12 članova, a ne spominje nadležnosti predsjednika u smislu analiza, priloga, rasprava i slično, je li navedeni dokument sastavljen u okvirima Savjeta Sveučilišta u Zagrebu te je li Savjet Sveučilišta u Zagrebu usvojio taj dokument?”

Već iz samog pitanja jasno proizlazi da je njezina tvrdnja o tome što me pitala neistinita. Nadalje, već iz samog pitanja proizlazi da je analiza napisana za Savjet, a ne Senat Sveučilišta. I to s razlogom. U to vrijeme bio sam predsjednik Sveučilišnog savjeta i spomenutu analizu, ”Prilog raspravi o Nacrtu zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti” (dalje: ZVOZD), napisao sam kako bih upoznao članove Savjeta s prijedlogom zakona.

Navedeno sam jasno i nedvosmisleno odgovorio o čemu postoji nepobitan dokaz u obliku e-mail prepiske, a može se provjeriti i uvidom u dokumentaciju Savjeta.

Zašto sam uopće analizirao ZVOZD?

Prije tri godine u raspravu je pušten prijedlog temeljnog zakona u sustavu znanosti i visokog obrazovanja – ZVOZD. Senat je 22.03.2022. u cijelosti odbacio tada još prijedlog zakona. Novinarka o tome i piše idući dan te navodi: Kako čujemo, za ljude unutar Sveučilišta u Zagrebu koji o ministrovu zakonu žele raspravljati i ne ga apriori odbaciti, vrhuška sveučilišta u zatvorenim razgovorima koristi izraze poput ”unutarnjih izdajnika”.”

Smatrao sam da ipak treba razgovarati s izvršnom vlašću o prijedlogu zakona. Tjedan dana kasnije uvrstio sam na sjednicu Savjeta točku o nacrtima zakona u kontekstu cjelovite reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja (prema starom zakonu Sveučilišni savjet je uz Rektora i Senat bio jedno od tri ključna tijela na sveučilištu, vrlo specifično i od svih sveučilišnih tijela najautonomnije u odnosu na upravu i Senat sveučilišta). U okviru rasprave predložen je, i od strane uprave Sveučilišta ipak prihvaćen, prijedlog da Sveučilište razgovara s predstavnicima Vlade i Ministarstva o reformi sustava.

S obzirom na to da sam bio nezadovoljan s ishodom razgovora, zbog osjećaja odgovornosti prema Sveučilištu i funkciji koju sam obnašao te spoznaji o pravoj pozadini i stvarnim ciljevima Fuchsove reforme, odlučio sam napisati analizu kako bih na idućoj sjednici upoznao članove Savjeta o rezultatima održanih razgovora te o štetnim posljedicama nacrta zakona. Rektor Boras nije bio upoznat s time da pripremam analizu zakona.

Nakon što sam proslijedio dokument na članove Savjeta i Rektorskog kolegija, došao je prijedlog od strane uprave Sveučilišta da se dokument uputi na Senat s čime sam se suglasio. Senat je nakon rasprave 21. 07. 2022. odlučio navedeni dokument usvojiti kao svoj službeni stav. No to ne mijenja činjenicu da dokument nije izvorno pisan za tu namjenu.

Novinarka koja je bila vrlo dobro upućena u rad Savjeta i Senata, što potvrđuju i njeni članci iz 2021. i 2022., odlučila je prešutjeti ove činjenice iako samo pitanje koje je postavila pokazuje da su joj ove okolnosti bile poznate. 

Borasov spektakl?

Da sam kojim slučajem analizu doista pisao za Senat, ne bih imao razloga to poricati, jer niti bi analiza time izgubila na vrijednosti niti bih time kao autor učinio nešto nečasno. To poričem iz jednostavnog razloga jer to nije istina. No postoji razlog zašto cijenjena novinarka inzistira na lažnoj konstrukciji da sam bio ”angažiran na pisanju analize za Senat”.

Članak iz 2022. insinuira da je moja analiza i kasnije objavljena knjiga ”spektakl” bivšeg rektora Borasa. Na taj način se željelo diskreditirati knjigu pred širom javnošću. Jer to je bio jedini način da se ocrni knjiga koju je pozitivno recenziralo čak osam recenzenata, sve redom uglednih sveučilišnih profesora (ovo naravno uopće nije spomenuto u članku).

U takav narativ nije se uklapala činjenica da analiza nije napisana za Senat, već da sam je kao predsjednik Savjeta napisao za Savjet, neovisno i bez znanja bivšeg rektora Borasa. Uostalom, Sveučilište u Zagrebu nije ni trebalo izdati knjigu. Međutim, drugi nakladnik je iznenada odustao, i to, kako znam iz dobro upućenih izvora, zbog političkog pritiska.

Što su drugi mediji pisali?

I dok Kršul još i sada uporno tvrdi da je analiza napisana za Senat, drugi mediji su 2022. korektno i istinito prenijeli moje izjave:

”Kazao nam je kako prilog raspravi, prvi dio ove knjige, nije napisao za Senat, nego za članove Sveučilišnog savjeta”.

U istom članku je prenijeta i izjava recenzentice knjige prof. Blaženke Divjak: ”Mene pomalo čudi da za knjigu kažete da ocrtava pogled Borasove uprave. Međutim, još me više začudilo da je Senat, na prijedlog rektora Borasa, prihvatio rješenja, koja su sastavni dio ove knjige, a koje je rektor samo prije dvije godine zdušno kritizirao i odbacivao… Spomenut ću samo neka rješenja iz prijedloga ‘našega’ zakona iz 2020. koja su u knjizi ‘amnestirana’ i predstavljena kao dobra: zahtjev da se poslovanje sveučilišta provodi na transparentan način, da sveučilište mora odgovoriti na upravni nadzor u zadanim rokovima…”

Dakle, dok s jedne strane prof. Divjak koja je u otvorenom sukobu s rektorom Borasom objašnjava da rješenja koja predlažem nisu inicijalno predstavljala stav ”Borasove uprave”, Dora Kršul predstavlja moju analizu i knjigu kao Borasov projekt.

Prešućena istina

Dobro upućena novinarka prešutjela je i sukob koji sam imao s rektorom Borasom upravo u vrijeme kada je pisala o mojoj knjizi kao o ”Borasovu spektaklu”. Tada sam se naime usprotivio dodjeli počasnih zvanja i titule professor emeritus iz ”rektorove kvote”.

S obzirom na to da je tada pisala o ”Borasovim emeritusima”, ”inflaciji dodjele ovog počasnog zvanja” i ”skandaloznim izdvajanjima Borasova Rektorata koji proizlaze iz te inflacije”, te s obzirom na brojne izvore koje ima na Sveučilištu u Zagrebu, što potvrđuju i njezini brojni tekstovi, morala je znati da sam kao predsjednik Sveučilišnog savjeta tražio odgodu donošenja odluke Senata o daljnjim dodjelama počasnog zvanja iz rektorove kvote zbog pitanja ispravnog tumačenja Pravilnika o dodjeli počasnog zvanja professor emeritus, kao i pitanja racionalne uporabe materijalnih resursa Sveučilišta. Zbog toga sam predložio da se traži i mišljenje Odbora za statutarna pitanja.

O tome sam obavijestio Rektorski kolegij u širem sastavu te tražio da se o mojem stajalištu obavijesti i Senat. Je li moguće da je tako sočna novinarska priča dobro poznata širokom krugu ljudi promakla novinarki koja voli takve ”afere” i koja je netremice pratila svaki potez bivšeg rektora Borasa kojega je naročito ”voljela”? Tim je više to nevjerojatno jer je to bila jedinstvena situacija u povijesti Savjeta da se njegov predsjednik obratio Senatu sa zahtjevom da odgodi donošenje neke odluke na prijedlog Rektora.

No ova priča, koja se upravo događala u trenutku kada sam objavio analizu i knjigu, nikako ne bi odgovarala narativu da je moja knjiga Borasov projekt.

Neistina ostaje neistina

Možda se netko neće složiti ili povjerovati objašnjenju toga zašto smatram da su moji odgovori neistinito preneseni. Međutim, ostaje nesporna činjenica da je Kršul neistinito prenijela što me je pitala, te je prešutjela moj odgovor i napisala notornu neistinu – da sam bio angažiran na pisanju analize za Senat.

A to je odgovaralo narativu iznijetom u članku da su moja analiza i knjiga Borasov projekt. Jer u suprotnome, bez takve konstrukcije, narativ da se radi o Borasovu projektu bio bi neodrživ, a time i pokušaj diskreditacije knjige stavljanjem bivšeg rektora, medijima omraženoga u javnosti, u prvi plan.

I da, zato sam napisao kako smatram da je novinarka prekršila etička pravila novinarske struke. Ne zato jer mi se njezin članak nije sviđao, kako ona tvrdi, nego zato što je neistinito i netočno prenijela moj odgovor.

(Nastavlja se)

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Moj odgovor novinarki Telegrama Dori Kršul (1)
    •  Podmuklo ''batinjanje'' sveučilišnih profesora (3)
    •  Podmuklo ''batinjanje'' sveučilišnih profesora? (2)
    •  Podmuklo ''batinjanje'' sveučilišnih profesora (1)
    •  Razbijanje Sveučilišta u Zagrebu
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (3)
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (2)
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (1)
    •  Razbijanje ili podjela Sveučilišta u Zagrebu
    •  Ministar može zatvarati sveučilišta samostalnom odlukom!

> Svi tekstovi ovog autora