novinarstvo s potpisom
Europski parlament objavio je 14 studija različitih analitičkih centara i grupa (think thank) koje se tiču migrantske krize. To su promišljene, dobro argumentirane i sveobuhvatne studije. Iako se razlikuju prema osnovnoj političkoj orijentaciji, u mnogome upućuju na slične zaključke. (Vidjeti ovdje).
Migrantska kriza otvara i čini vidljivim političke napetosti u Europskoj uniji, no sama kriza nije njihov uzrok već samo povod. Pravi uzrok su različiti politički i ekonomski interesi država članica.
Članice traže financijsku pomoć (Rumunjska, Grčka, Bugarska, Slovenija), no i zemlje u postupku pregovora dobivaju povlašteni položaj (Turska, Srbija, Bosna i Hercegovina). Kriza je za neke prilika. Migrantska kriza je pokriće za mobilizaciju nacionalnih političkih snaga i interesa, neka vrsta dimne zavjese pod kojom se skrivaju sebični interesi.
Kriza se dramatizira pozivom na nacionalne interese, opstojnost naroda, ugrozu od stranaca druge vjere, običaja i navika.
Stvara se atmosfera ugroženosti, raspiruje strah i mržnja, a populističke bedastoće dobivaju uvjerljivost.
”Zar hoćete da vaše unuke žive u šerijatu, imaju čudna prezimena?… Stranci kradu, siluju i prose…” To rade i domaći, ali to se spominje manje. Migranti kao da su manje konkurencija na tržištu rada, ali su veća konkurencija kriminalu.
Oni su drugačiji, a mi se pravimo se kao da ih nije ljuta nevolja natjerala da bježe, već neobična potreba da nas uznemire i živciraju.
Ne misli se na to da u Europu bježe jer žele živjeti i biti poput nas. Zar ne bi bilo vjerojatnije da će nakon nekog vremena Afganistanac pjevati u klapi, a Sirijka mijesiti njoke? To je vjerojatnije nego da će Ličanka nositi burku.
Uostalom, zar su migranti krivi da je u modi neka vrsta dimija, šarene lepršave hlače koje nose mlade djevojke i starije dame.
Mržnja je neracionalna i opasna jer se može okrenuti i protiv novih demokracija koja su kasnile u Europu. Pa Hrvatska i Balkan su prvi na udaru.
Sjetimo se da je sve počelo kada smo bili samo korak od pristupanja Schengenu, no sada smo izvan žica i na rubu Europe. Nejasno mi je kako vrli mrzitelji migranata ne vide da smo i mi migranti. Zar žele zabrane zapošljavanja za naše ljude u Europi, da atomski fizičari predaju zemljopis, a mikrobiolozi čiste ulice? Da se studira skupo i provincijalno, da nas zaobiđu znanstvena istraživanja, sportska natjecanja i kulturna razmjena?
Kako dalje? Od svega mi se najviše svidio kratki nacrt politike Friends of Europe.
U devet kratkih točaka daje se bitni dio pozitivnog programa. Treba priznati korist koju Europa ima od imigracije. Demografske promjene će bez novih ljudi dovesti do nestašice radne snage, sve mjere poticanja su zakašnjele.
Ne može se očekivati da će žene napuštati karijere i postajati profesionalne majke. Jer su i one izvan glavne fertilne dobi.
Dramatizacija demografskog stanja ugrožava prvenstveno žene orijentirane na obrazovanje, poduzetništvo i karijeru. Muškarci ne rađaju. Europa je unija zemalja s krizom mirovinskog sustava. Stariji ljudi, često prvi na udaru ksenofobnih parola, moraju biti svjesni da mirovine neće postojati ako se ne djeluje sada. Jučer.
Migranti ne uzimaju radna mjesta domaćim ljudima; njih hendikep jezika zapravo gura na manualne poslove, servise i poljoprivredu. Polja leže neobrađena jer nitko ne želi taj posao.
Nordijske zemlje svoj porast GDP-a od 25 pripisuju liberalnoj politici imigracije. Dobile su ne samo radnu snagu već i nove talente.
Pogledajte samo nogometna natjecanja – bez stranaca i najveći klubovi bili bi prosječni. Mi bismo možda htjeli da Ibrahimović igra za Hrvatsku, ponosimo se Modrićem, Mandžukićem, Kovačićem, Rakitićem i Bilićem, ali oni ne bi značili mnogo da igraju u Inkeru ili u Mladosti Suhopolje.
Europa ima dovoljno sredstava da pomogne kulturnu i društvenu integraciju migranata, poticanje stambene izgradnje, škola i programi integracije pomogli bi prevladavanju religijskog i kulturnog jaza. To je manji trošak od vojske i policije na granicama, bodljikave žice i gnjevnih ljudi koji nas mrze jer živimo u sigurnosti i, oni tako misle, ludom obilju.
Prigovori koje sam čuo: neka krizu riješe oni koji su je stvorili – i još dopuna: Sjedinjene Države i Kanada neće primati izbjeglice – nisu točne i nisu svrsishodne. I SAD i Kanada primat će izbjeglice i azilante, gotovo tisuću puta više od Madžarske ili Slovačke, puno, puno više od Hrvatske.
To ne čine jer Amerikanci priznaju da su pogriješili, nego radi toga što imigraciju smatraju korisnom. 42,2 milijuna novih useljenika živi u Sjedinjenim Državama, od toga su 11,7 useljenici iz Meksika koje nisu zaustavili zidovi, žice i rendžeri. U Kanadi živi 114.880 useljenika iz Hrvatske. Godišnje se, općenito, useli između 221.352 i 262.236 ljudi. Javnost i politika na useljavanje gleda vrlo pozitivno, premda su brojem useljenici najviše iz Kine, Indije i Pakistana, inovjerci i iz zatvorenih kulturnih zajednica.
Švedska svakako nije započela rat na Bliskom istoku, no od 2010. primila je 1,33 milijuna useljenika, a 4,3% stanovnika Švedske rođeno je u nekoj drugoj zemlji. Od useljenika je čak 859.000 (64,6%) rođeno izvan Europske unije.
Ipak tamo nisu zabilježeni rasistički sukobi, a već druga generacija gotovo potpuno vlada švedskim, pohađa škole. U Švedskoj je važno za posao raditi marljivo i biti stručan.
U Rusiju se nitko ne useljava. Samo naslućujem razloge.
Čak ni Viktor Orban uz svu moć kontrole medija nije uspio na ksenofobnom referendumu. Uspio je raspiriti mržnju i izazvati strah, udaljiti se od Europske unije toliko da se i službeno postavlja pitanje njihovog isključenja (Luxemburg).
Uspio je stvoriti neprijatelja (a tu smo negdje i mi Hrvati), no pristojni građani, premda zastrašeni retorikom, nisu izašli na glasovanje. Svi mi imamo predrasude koje ne želimo priznati, donosimo zaključke i kad ne znamo sve činjenice. To je ljudski.
Stvarati neprijatelje od onih koji su tek drukčiji ljudi je opasno i nehumano. Sve više mislim da ljudi, svjesni da žive u društvima rizika, imaju predrasude i zamišljaju neprijatelje da bi osjetili superiornost i pomislili da je njihova sreća opravdana.
Da. Jest. Žrtvom, lutanjima i progonstvom naših predaka. Za one koji mrze izbjeglice: ne zaboraviti Vukovar.