Naricanje da nam je društvo bolesno ne daje rezultate

Hladno je zimsko jutro na sjeveroistoku SAD-a. Ustajem da bih unuke otpremila u školu zadnjeg dana pred zimski raspust. Bacim pogled na moj stišani mobitel i vidim 14 poruka od prijateljice iz Zagreba. Otvorim poruke i pročitam nevjerojatno užasnu vijest od prije nekoliko sati o napadu nožem u osnovnoj školi u Prečkom.

Dijete od sedam godina je podleglo ranama, učiteljica je teško ozlijeđena, a troje djece je hospitalizirano i za sad izvan životne opasnosti u bolnicama u Zagrebu. Napadač, mlađi punoljetnik od 19 godina, spriječen je u pokušaju samoubojstva i također je u bolnici.

Naravno da smo svi u šoku, žalosni smo i tužni zbog nesretne nevine djece, osobito dječaka koji je umro od zadobivenih rana. Preplavljuje me neizreciv užas i neizmjerna tuga jer mislim na mrtvog dječaka i na njegove roditelje, mislim na sve druge roditelje nastradale i izložene djece u osnovnoj školi u Prečkom…

Kakav je to svijet u kojem živimo? Pošalješ dijete u školu, kao što sam i ja moje unuke jutros, i onda se dogodi… Tko bi smislio takav apsurdno okrutni i nastrani scenarij!

Svijet nas Homo sapiensa oduvijek je bio brutalno okrutan, samo su se forme izražavanja brutalnosti dopunjavale novim eksplozivnim tehnološkim mogućnostima dok su se neki ubilački porivi i dalje manifestirali arhajskim hladnim oružjem.

Mediji u Hrvatskoj i inozemstvu izvještavaju o današnjem krvavom zagrebačkom događaju, evociraju se pucnjave u školama SAD-a, beogradski školski masakr, konstruiraju se paralele, traže odgovori i odgovorni, ali niti jedno objašnjenje u kakofoniji političkih, socioloških i psiholoških teorija ne rasvjetljava tamu iz koje se izrodila ova strašna nesreća.

U ovom našem hrvatskom pokolju u školi u zagrebačkom Prečkom situacija je nešto drugačija i jasnija nego je u otuđenim anomičnim američkim školskim pucnjavama i u obijesno perverznom maligno narcističnom zločinu Koste K. u Beogradu.

U SAD-u se većinom radi o socijalno depriviranim okolnostima odrastanja ubojica, dok je u Beogradu dijete-ubojica došao iz privilegirane sredine. Očito teorije socijalne nepravde i nejednakosti kao uzroka nasilja u društvu ne pokrivaju sve situacije.

U zagrebačkom, današnjem slučaju je devetnaestogodišnji ubojica psihijatrijski liječen više puta, štoviše, neki podaci ukazuju da je trenutno zvanično u dnevnoj bolnici psihijatrijske ustanove u kojoj se inače liječi.

Majka napadača navodi da ga je jutros otac odvezao u KPB ”Sveti Ivan” na dnevni tretman što zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević vehementno negira (?) izjavljujući da se ubojica nije danas pojavio na liječenju, kao da to umanjuje ili mijenja odgovornost psihijatara koji ga već duže vremena liječe.

Očito naš gradonačelnik ne razumije dinamiku psihičkih bolesti i moguće agresije koja se u tim bolestima javlja, a manifestira se auto i heterodestruktivnim radnjama, kako to mi psihijatri žargonski formuliramo.

Ubojica je već pokušao suicid pa je spadao u tu rizičnu skupinu koja ima razornu agresiju prema sebi i drugima što su njegovi psihijatri trebali imati u vidu tijekom biranja načina psihijatrijskog liječenja i otpuštanja sa psihijatrijskog odjela.

Propust psihijatara ovdje nedvojbeno postoji i stupanj te vrste odgovornosti se još treba utvrditi.

Ulaženje i upadanje u osnovnu školu kako se kome sviđa je druga priča. Napadač je nesmetano i neopaženo ušao u školu, istukao je učenika na hodniku prije nego je nožem ubio dječaka i teško ranio učiteljicu i tri učenika. Nitko ga nije tako upadljivog s fantomkom na glavi primijetio prije nego je realizirao svoj smrtonosni naum i postao ubojica!

Nije bilo dežurnog na ulazu u školu! Od zločina u tijeku djeca su bježala iz škole moleći prolaznike da ih spase!!!

Policiji je ubojica pobjegao iz škole u Dom zdravlja gdje su ga specijalci konačno uhitili spriječivši ga u namjeri da si oduzme život.

Postavljaju se brojna pitanja o uzrocima i propustima koji su bili presudni i doveli do realizacije ovog masovnog krvoprolića.

Profesorica psihologije, dr. sc. Nataša Jokić-Begić, na Telegramu naglašava da psiholozi već godinama upozoravaju da je mentalno zdravlje djece i mladih u krizi zbog čega ih se ”često optužuje za moralnu paniku”, a da se škole u ”ovakvim društvenim okolnostima trude koliko mogu”.

Zadnje nije točno jer smo nedavno svjedočili do čega dovodi školsko neprofesionalno (i nastavnika i psihologa i pedagoga) odnošenje prema vršnjačkom nasilju jednog desetogodišnjaka. Škola (tj. škole u konkretnom slučaju) pokazala se sasvim nekompetentna u rješavanju problema bullyinga.

Ostali odgovorni u rješavanju ovog jednog i jedinstvenog slučaja bullyinga, od Grada Zagreba do nadležnog ministarstva, bili su jednako jalovi u vrlo oštroj konkurenciji. Prema tome, škole mogu i moraju puno bolje u ”ovakvim društvenim okolnostima”.

Točno je da je društvo nezdravo, točno je da je naša zapadna civilizacija otuđena i dekadentna, točno je da su naši političari, koji kroje obrise društvenog djelovanja, zainteresirani uglavnom za svoje sinekure i za svoju privatnu dobit od društvene pozicije, ali to nije razlog za poopćavanje i generalizaciju odgovornosti.

Točno je da riba smrdi od glave, ali glavu demokratskim izborima biraju građani. Onda je narod, odnosno svi smo mi u konačnici krivi što je apsurdno i krajnje neproduktivno u rješavanju pojedinačnih problema.

U Švedskoj i u Norveškoj, gdje je društvena odgovornost za sve pa i za mentalno zdravlje na nama nezamislivoj razini, mladi su nesretni, agresivni i suicidalni. Njihovi političari se ne mogu usporediti s našim po savjesnosti pa je situacija opet teška, ženama ni tamo nije lako, a mladi iskaču iz kože od frustracije.

Očito je problem ljudskog društva nešto kompleksniji nego što to razumiju društveni kritičari opće prakse. U toj kompleksnosti se mogu pronaći rješenja društvenih, socijalnih, psiholoških i psihijatrijskih problema samo ako se svakom slučaju pristupa s uvažavanjem njegove jedinstvenosti u prostoru i vremenu. Naricanje o tome kako nam je društvo bolesno, što jest, ne daje rezultate.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Grubo ignoriranje bullyinga
    •  Hrvatska u protekloj sezoni kiselih krastavaca
    •  Olimpijsko prigovaranje
    •  Još uvijek nam nedostaje iskreno kajanje na tugu u Jasenovcu
    •  Predsjednik svih građana Hrvatske je nezreli maligni narcis
    •  Sve strukture za skrbništvo su Severini nanijele nepravdu
    •  Predsjedničko denunciranje i hrvatski kulturološki cirkusi
    •  Religije i mir na Zemlji – Mir, mir, mir do neba
    •  Antisemitizam se može koristiti kao pogonsko gorivo za mlažnjake
    •  Brutalno zlostavljanje Klare nije Buntiću prvi nasilni čin

> Svi tekstovi ovog autora