autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Naše nove maškarane povorke, ubijene u pojam 

AUTOR: Tatjana Gromača / 11.02.2025.

Tatjana Gromača

Žalobnih li maškaranih povorki po našim današnjim malenim, duhovno i materijalno, i kako god još hoćemo, izblijedjelim hrvatskim provincijama! Tamo gdje bi trebale stajati radost obijesti i podrugljivosti, razuzdani humor i promućurno maskirani bijes, gdje bi se razularenost otpuštenih kočnica trebala u dionizijsko vratolomnom slijevu prelijevati niz nogavice, pjeneći se i podižući plimu kakvog budućeg društvenog revolta, mogućega nereda, pozivajući na odvažnost gesti, na uvijek nove i uvijek potrebne promjene poretka – eh pa – više niti tamo, kod maškara, danas nema ničega.

Naše maškarane povorke ovih dana prije sliče na kakve pogrebne povorke, ispuhanu masu snuždenih, izmučenih robovskim – slabo ili nikako – plaćenim radom, i depresijom blijedih lica, povorke koje prolaze kroz ta malena (nekada davno možda živopisna i slikovita?) mjesta noseći u odru tijelo pokojnika –  takve su njihove nijemost i tišina, (dok s nekog zvučnika u uglu, istovremeno, trešte dozlaboga glupe i iritantne hopa cumpalice, u izvedbi, injekcijama botoksa napumpanih neumornih pregaoca, uglednika domaće ”estrade”.

Sve zajedno, jedna otužna gibanica hrvatskoga prosjeka, puka koji je i vlastitu maštu poslao na posljednji počinak, pomirivši se s tupilom i glupošću, s ”ništa ja ne znam” stavom kao s jednom vrstom natprosječne norme, koju valja postići i dostići udarničkim okretanjem glave na drugu stranu od svakog složenijeg pitanja, od svake pa i najmanje moralne dvojbe, od svake sumnje, od svakog ”osobnog upliva” u sfere dnevnog i tekućeg, stvarnog i djelujućeg života, u kojemu je svakodnevno toliko događanja koja traže, iziskuju reakciju, stav, zauzimanje, angažman…

Naši maškarani građani djeluju kao da su se vani, na nekoj kvartovskoj tratini, pred zlokobno praznim supermarketom, sastali, nakon što su preživjeli nekakvu nepogodu, pa se sada, još uvijek pomalo preneraženi od onoga što su doživjeli, polako, s energijom rekonvalescenata na liječničkom oporavku, žele uvjeriti u to da im to zlo (a inflacija nam je, mora se priznati, pojela i onaj posljednji komadić smisla za šalu) još uvijek nije ubilo volju za radosti, odnosno za životom.

Ali ta radost – barem ona njena snažna, nepatvorena iskra, nikako da zabljesne, nikako da i nas, željne pučke obijesti i pučke snage, zaogrne svojom otpornosti i svojim ludizmom.

S nostalgijom se prisjećam Generalićevih likovnih prikaza maškaranih podravskih seljaka – gegajućih i pijanih spodoba grbavih nosova, patuljastog trubača u haljini i sličnih karnevalskih pojava koje nisu mnogo investirale u svoje kostime, no zato su (ne sumnjam u vjerodostojnost pogleda i impresije, doživljaja hlebinskog velikana) pucali od svoje podrugljive, krezube zdravo seljačke snage, koja premda nepismena ili tek polupismena, ipak nije djelovala niti približno ovako ”ubijena u pojam”.

A u našoj maškaranoj stvarnosti nema više niti onog brueghelovskog snijega, kakav je sniježio i podizao pozadinu za defile Generalićevih jopeca, kreirao mizanscenu po kojoj su se naši Till Eulenspiegeli spoticali dok su se vucarali po zaleđenom gruntu, s ocvalom, sparušenom prirodom u pozadini i turobnim drvenim kućicama, kao sazdanim od pogoretina…

Ovdje, sada i danas, iza usahlih silueta pogrbljenih maškara, samo siva stambena naselja, još ona iz nepoćudnog, mračnog, (iz dna duše prezrenog) socijalizma, dva betonska stupa s osmrtnicama, ispred napuštenog supermarketa (prodavačica i dva, čini se dobroćudna, ”medvjeda”, koji neće trebati puno dodatnih kostima, koji kupuju pivo i zemičke), tri prazna kafića u nizu, i konačno, kao svjetlo pri kraju tunela, zjapeći – no još uvijek mnogima obećavajući zavojit put tajnog prolaza za ulaz u sportsku kladionicu, carstvo budućih polupanih lončića, bludnih obećanja igara na sreću…

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Vladimir Majakovski, ''Kako se prave stihovi?''
     Gradovi bez građana
     Dnevnik Witolda Gombrowicza
     Naši ''europejci''
     Duh starog europskog slobodarstva: priče Sławomira Mrożeka
     Stranci na privremenom radu kao naš domorodački spas i nada
     Camusova ljeta u Alžiru
     Sanatorij pod klepsidrom
     Osam i pol, jedne ljetne večeri
     Kakva sada MORA biti naša domovina?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • fraktura 4

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • petrineknjige 3

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija