autograf.hr

Svi smo sada ovdje kao u nekom ”sanatoriju pod klepsidrom”, imao je pravo Bruno Schulz, taj mag, veliki, svjetski čarobnjak književnosti i učitelj crtanja iz malog ukrajinsko poljskog, galicijskog gradića Drohobycza – nesretni tihi građanin i pisac neprolazna djela, kojega je na ulici ustrijelio neki nacistički vojnik, na dan likvidacije židovskoga geta…

Lijepo je da su se na našoj televiziji, jasno, na HTV 3. programu, odlučili reprizirati filmove filmskih velikana, kao što je trenutno, ciklus filmova Federica Fellinija. Tako se u glavu nekog ljetnog večernjeg gledatelja uvuku mnogobrojna lica koja je ovaj majstor filma, umjetničke filmske fotografije, doveo pred kameru, i uspio učiniti da iz njih ne […]

Svi se sada pitaju (osjećaju se srsi, trzaji te nijeme zapitanosti u zraku – poput posljednjih trzaja ustrijeljene domaće životinje koja upravo – pred očima svojih bespomoćnih gospodara krepava – još samo posljednji put zakolutavši očima, izbacivši malo posljednje, zapjenjene sline na usta) – svi se sada pitaju kakva bi u ovome času mogla, trebala, […]

Kao narod sitnih prevaranata, džeparoša koji ordiniraju po autobusnim i željezničkim kolodvorima, švercera u tramvaju, ”šanera” iz robnih kuća i samoposluga, kokošara i drugih, takozvanih specijaliziranih za seoska naselja, kuće, vinograde i garaže… kao narod sitnih lopova, obijača kućnih sefova i praznih vikendica, narod muljatora na vagi, na utovaru, istovaru i pretovaru robe, na kojekakvim […]

Slušam tako neki dan, spuštajući se busom u neki drugi, velik, lijep, već dugo uređen i svojom širinom, velegradskosti, otvorenosti, dojmljiv grad, u, na žalost i dakako, nekoj drugoj državi, jednu svoju vremešnu sugrađanku kako na sav glas uzdiše koliko je grad iz kojega svi mi putnici u busu upravo dolazimo nebrojeno puta ljepši od […]

Mi ovdje živimo u zemlji eutanazije. U našem je aktualnom društvenom eksperimentu, s nevjerojatnim uspjesima, postignuto to da je ovdje nama svima sve svejedno. Jednako i kao što nas apsolutno boli briga za ono što se događa uokolo nas, u svijetu, tako nas, tom istom mjerom oguglalog, samoživog ravnodušja, boli briga i za ono što […]

Evo kako naš narod slavi i zabavlja se, kada već jako drži do kolektivno dirigiranih, i slijeđenih ponašanja – on se ubija pucnjavom i hranom naizmjenice, pa dok se nečim ne obezglavi, ili u toj ”ljubavi”, ne obezglavi svoje bližnje.

Stiglo je vrijeme darivanja. To je za bijedne, siromašne, za one koji se tijekom cijele godine ”pacaju” u neimaštini, dok se ostali od njih odmiču kao da je riječ o nekoj zaraznoj boleštini, koja se dobije nesvjesnim slabljenjem duha, tako što se, nekontrolirano, do ovih društveno i socijalno osujećenih udijeli kakav pogled ili riječ razumijevanja, […]

Prevarenost je osjećanje s kojim se danas mora računati, jer je opće, i jer ne predstavlja nikakvu sramotu ili blamažu za one koji varaju, i koji su, ne daj bože, uhvaćeni u laži i podmetanju. Na prevaru i laž se danas pristaje i računa, kao na jednu vrst nužnosti, kojom se garantira opstanak, često i […]

Otkako u Hrvatskoj imamo ”uveden” euro kao platežnu valutu, možemo konačno odahnuti – uistinu smo, crno na bijelo, Europa, a ne kakav smrdljivi, narogušeni, ratoborni Balkan. Toj misli nepobitno i pravocrtno (očito poput nekih amplituda) – ide sve u prilog – nevjerojatan prosperitet što ga odnedavno bilježimo u naših, takozvanih ”običnih” građana, dakako, i cjelokupne […]

U svojim briljantnim zapisima sakupljenim u knjizi ”O glazbi” (priredila i izvanrednim uvodom popratila Bosiljka Perić Kempf, objavio nakladnik ”Mala zvona”, Zagreb) prepunim osjećanja i razumijevanja glazbe i muziciranja, erudicije, znanja, fine ironije i dubinskog poznavanja političkog i povijesnog, društvenog i socijalnog konteksta i specifičnih nijansi hrvatskog usuda, koje je kongenijalni filmski režiser Zvonimir Berković […]

Ljeti se čovjek koji živi uz našu morsku obalu mora pošto-poto naviknuti na onaj stravičan, prodoran zvuk sirene na vozilu hitne pomoći. To je na žalost, prva asocijacija kada se u mjestima uz morsku obalu, napučenim turistima, pomisli na inače tako dugo iščekivane i željene ljetne mjesece.

Mislim na jednu rečenicu Edgara Morina, francuskog sociologa, filozofa, antropologa, važnog suvremenog mislioca koji je ovih dana, čitam, proslavio i svoj 102. rođendan. U ime tog ”starca”, a ovaj epitet upotrebljavam kao oznaku časti i visokog, uglednog statusa, nipošto ne pogrde, gospodina koji je i u jednom sofisticiranom, visoko prosvijećenom društvu kao što je francusko, […]

Sada znam kako je onaj genijalni izumitelj igračaka, koji je smišljao neku novu spravu za zabavne parkove, došao na ideju da osmisli minijaturni, brzojureći vlak, otvorenih vagona, u kojemu po dvoje posjetitelja zabavnog parka sjede držeći se objema rukama za željezni rukohvat, dok im je preko bokova prebačen metalni lanac.

Kakva je farsa život u ovoj našoj državi. Premda se svi trude da se prikaže drugačije, ljudi su veoma nezadovoljni, veoma frustrirani.

Svijet počiva na strahu od autoriteta, koji je genetski upisan u čovjekovo biće. On se dobiva skupa s fizičkim tijelom i organima, kao dio kolektivnog naslijeđa. Sve osnove vlastita postojanja, koje čovjek nosi u sebi, i prema kojima oblikuje svoj život, utabane su u njegovoj podsvijesti u periodu najranijeg djetinjstva, o kojemu on ima veoma […]

Kakve sve gluposti čovjek piše, kakvim je sve glupostima opsjednut, i o njima razmišlja, u potpunosti ispuštajući iz vida ono bitno. Ono bitno se posve zaobilazi, sve što se radi u životu je na jedan način zaobilaženje onog bitnog, bitno nije stavljeno u fokus, iz nakane da se netko ne uvrijedi.

Istina je, ima dana kada propadamo u crnu rupu, kada se sve čini promašenim, kada strahujemo pred računom kojega će život iznijeti pred nas. Svatko od nas sam se nalazi na tom mjestu, mjestu na kojemu se moli za milost, i na kojemu nema ničega drugoga do li nas samih, i molitve koju nijemo upiremo […]

Kako da se živi, i bude radostan, istovremeno s krvavim događanjima nekog velikog, razarajućeg rata, s patnjama i stradanjima nevinih ljudi, civila? Uostalom, i vojnici su, gledano iz mog ugla, na jedan način nevini, barem oni koji ne čine zvjerstva nad ljudima, koji su dio jednog stroja koji ih je uvukao u sebe gotovo silom […]

Ima jedan čovjek, u dijelu grada u kojemu stanujem, kojega, kao i većinu stanovnika koje srećem na ulici, ne poznajem, ali s kojim se uvijek lijepo, prijazno pozdravim kada se sretnemo. Ne, nije to nikakvo staleško niti dodvorničko pozdravljanje nekih naočitih, ili k nekoj uglednoj društvenoj razini stremećih lica, to je, prije, ono Tinovo, prepoznavanje […]

Slušam tako slučajno, u prolazu, jedno mlado medicinsko lice, koje priča svoju skoru priču iz neke naše domaće bolnice, u kojoj je osoblje zahvaljujući vlastitoj akciji, snagama i poduzetnosti uspjelo pobijediti loš, nezainteresiran za sudbine pacijenata, svojih ljudi, građana, sustav.

Dio čovječanstva kao da se vraća u neko svoje predcivilizacijsko doba. Tu kao da se ljudska rasa raspolućuje na pola. Jedna, ona veća polovina bit će ta koja je bačena u to predstanje, osuđena na borbu za goli opstanak, na borbu protiv gladi, protiv žeđi, protiv bolesti, za što neće biti dovoljno potpore (potpora od […]

Došla su vremena u kojima život sve više sliči na borbu sa sedmoglavom aždajom. I oni koji se s njom ne bore, i koji nemaju potrebe da to čine, jer im je egzistencija osigurana, čak i njih dodiruje kužni zapah ovog našeg doba, koje je puno prijetnji.

Kuda čovjeka nosi njegovo vrijeme? On to ne zna, a možda i ne želi da zna. On želi uživati u ljetu, u ispijanju piva (koje je poskupjelo), u ispijanju kave (koja je također poskupjela), u oblizivanju sladoleda (koji je skup), on želi naprosto, poput izmučene životinje (izmučene strahom od COVID pandemije, izmučene usamljenosti, potresima, poplavama, […]

Nad svijetom se nadvila tamna sjenka nuklearnog rata. Sada to visi kao prijetnja, a mi trebamo živjeti, praveći se da toga nismo svjesni. S druge strane, riječi velikih mislilaca našeg vremena sve su više nalik riječima i mislima običnih ljudi. To samo potvrđuje ogromnu veličinu ljudske nesreće i jada, ljudske nemoći, čiji smo svi dio.

Čovječanstvo je u krizi, umjetnost je u krizi, kriza je preslaba riječ, možda je bolja riječ jeza – jeza koja otkriva pozadinu stvari, jeza kakvu otkriju jezične greške koje nisu slučajne, kako je govorio slavni psihoanalitičar iz Beča. To znači da istina ispliva na površinu, poput fekalije, i onako smrdljiva i plutajuća, otkrije isprva smiješnu, […]

Podsvijest sve određuje, i premda ljudi uvelike bježe od nje, ona ih negdje, u nekom nesmotrenom trenutku izda, pokaže njihove skrivene namjere. Koliko čovjek ima lica? I jesu li sva lica naših bližnjih iskrena i čestita? Reći ću odmah, vrlo rijetko, a ondje gdje je to uistinu slučaj, čovjek tome treba pribjegavati, kao nekom sigurnom […]

Blebetanje je jedna od temeljnih zadaća našeg čovjeka, onoga koji želi neku afirmaciju u društvu. Zna se da se blebetanjem najviše postiže, i tko blebeće više, i nadmoćnije, tko je u tom blebetanju nakinđuren poput seoske kapelice, kome se pri blebetanju šire i više nadimaju prsa, kao u kočopernog purana, i tko je ujedno dovoljno […]

Jednu stvar nas ovdje podučavaju odmalena – čovjek se treba odreći svojih vlastitih razmišljanja i svojih uvjerenja, i dati ih u zalog boljega života. Nema ničega što mu izvjesnije garantira društveni i materijalni napredak i uspon na ljestvicama od toga. Šutjeti i provlačiti se kroz mreže koju su razapeli sustavi i ideološka tlačenja kojekakvih vrsta.

Mi živimo u zemlji u kojoj su lopovluk i krađa ozakonjeni. Krađa je ovdje stvar društvenog ugovora, onoga što u najdubljoj srži tvori državu. Naša je država sklopljena tako što je pokradena, i to od njenoga slavnoga osnutka, pa do današnjega dana ne jenjava. Naprotiv, krađe su sve veće i veće, čovjek se katkada u […]

U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha. Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana […]

Ovih dana ljudi se podsjećaju na to da su kršćani, a to znači, da se ponavlja onaj ofucani scenarij poznatih obrazaca ponašanja, kakvima se svjedoči već godinama – histerična kupovina hrane, odjeće, poklona, obavijena takozvanim ”božićnim ozračjem”…

U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha. Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana […]

Nedavno sam se odvažila na maleno putovanje do Trsta – stari je to običaj malenoga i kratkoga provjetravanja od tople i sigurne obavijenosti zapusima vlastite domovine. Za čudo, grad me ovoga puta nije naročito dojmio.

Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine. On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo […]

Kako je naš narod opterećen sam sobom i svojim nacionalnim identitetom! Nacionalna narcisoidnost prekrila je sve ostalo, ona je godinama opravdanje za laž i pljačku, za lopovluk, za ubojstva, koja ne moraju biti kažnjena.

Katedrala sv. Vida jedno je od mjesta koje se uvijek radujem posjetiti kada dođem u Rijeku. Ta iznimno lijepa građevina, barokna rotunda monumentalnih proporcija, koju su podigli riječki isusovci kao samostansku crkvu (gradnja je otpočela u lipnju 1638. i trajala je, tako stoji u knjigama, uz prekide, stotinu godina, dok je kao uzor poslužila je […]

Nedavno, vozeći se autoputom Zagreb – Rijeka, zaustavljam se na sat – dva u Karlovcu, u nakani da ondje popijem kavu i prošećem prelijepom karlovačkom Promenadom.

Ovih dana pred oči mi često izrone, a i inače mi navrate u misao kao neke važne, iznimno estetske slike, oni obojani i ispisani školski globusi, drvene školske pločice za pisanje, neki od najvažnijih artefakata rada umjetnika Dimitrija Bašičevića Mangelosa.

Prije nekoliko dana poštom sam, po nekoj privatnoj narudžbi, primila knjigu ”Emigranti”, W. G. Sebalda. Već dugo sam željela otpočeti s čitanjem ove knjige, koja je u stvari jedna od važnijih u opusu Sebalda, pisca među čijim se prozama osjećam neobično primireno, utješeno.

Stotinu i osma godišnjica od Krležinog rođenja, nije neki jubilej, ali kada je Krleža u pitanju, svaki je sedmi srpnja jubilej, datum, proslava, sjećanje, povezivanje, ako već netko nije povezan u neki nerazmrsiv, trajni čvor s ovim piscem, od prvog susreta.

Opatijska izložba Picassovih i Miróovih grafika, litografija, bakroreza, gravura, drvoreza – oko stotinjak radova iz privatnih kolekcija, možda nije postavljena i organizirana na profesionalnom nivou kakvoga podrazumijeva muzejsko izložbeno galerijska struka, ali, naravno, kada je riječ o djelima ovako vrhunskih umjetnika, čovjek uistinu može zažmiriti na neke stvari koje – u sučeljenju s magijom, snagom […]

Dnevnik pisan noću, 1970 – 2000, izbor iz zapisa velikog europskog intelektualca Gustawa Herlinga-Grudzińskog (Disput, Zagreb, 2020.). Prijevod izbora iz dnevničkih zapisa poljskog intelektualca, publicista, književnika, urednika, jednog među najznačajnijima kada su u pitanju sagledavanja iskustava – i onih političkih, i književno umjetničkih, kulturnih, 20. stoljeća na prostoru, ne samo poljskom, već i širem, srednjoeuropskom […]