Navijački tekst o pravom nogometu, na terenu NK Jaruna

Jednog hladnog i maglovitog jutra u studenom 2011. godine pod mojim se prozorom odvijala jedna, danas već zaboravljena i nebitna epizoda hrvatske novije političke povijesti. HDZ, tada pod vodstvom Jadranke Kosor, simbolički je započinjao predizbornu kampanju na mjestu gdje je stranka osnovana 17. lipnja 1989., u klupskim prostorijama tada NK Borca, a danas NK Jaruna.

Oko Jadranke Kosor bio je čitav stranački vrh, pljeskajući njenim riječima, a s prozora mog stana, smještenog poput lože iznad igrališta, lijepo se vidjelo da jedan čovjek stoji po strani, spuštenih ruku. Uskoro će ovi isti pljeskati njemu. Bio je to Tomislav Karamarko.

To okupljanje hadezeovaca pod mojim prozorom bio je izvanredno, a ona redovita događaju se svake godine oko 17. lipnja, kada HDZ na terenu NK Jaruna slavi svoje rođendane, a prve hadezeovske kopačke odmjeravaju snage s prigodno sastavljenim ekipama humanitarnih zvijezda. Opet ćemo ih vidjeti za tjedan dana i otrpiti gužvu u našim mirnim ulicama i parkiralište prekrcano bijesnim limuzinama.

Kada HDZ opet dođe slaviti na Jarun neka zatraže savjet od ljudi iz NK Jaruna koji se brzo uspinje na ljestvicama nogometne izvrsnosti i preskače niže lige, dok je klub koji vodi HDZ već pet godina u EU, a ne miče se s dna tablice

Ali, ove mi je nogometne sezone privukla pažnju jedna sasvim drugačija priča pod mojim prozorom. Priča NK Jaruna.

Uvijek je tamo dolje, na terenu, bilo strasti i žara kakav se ne viđa ni na velebnim stadionima velikih nogometnih korporacija Lige prvaka i Svjetskih kupova. Međutim, dok štošta oko nas propada, NK Jarun je napredovao.

Igralište se počelo pretvarati u lijepi stadiončić. Na sjevernoj strani terena podignuta je lijepa natkrivena tribina s udobnim sjedalicama i navijačima kojima ne pada na pamet uništavati inventar na kojem sjede.

Onda su postavljeni i stupovi s rasvjetom, lijepe nove također natkrivene klupe za rezervne igrače i stručne timove, mali tornjić s kojeg se utakmice snimaju i semaforčić koji u svakom trenutku pokazuje rezultat.

Osobito lijep prizor su jata djece koja treniraju u nogometnoj školi NK Jaruna, a ovog će ljeta, po završetku školske godine, klub prvi put organizirati i ljetni kamp. Koje je to veselje! Ali i ozbiljnost.

I dok mi je moj Hajduk čupao živce uobičajenim izmjenjivanjem ushita i razočaranja, sve sam više pažnje posvećivao zdravom, pravom nogometu dolje pod prozorom. Štoviše, počeo sam odlaziti na tu novu tribinu i sa zadovoljstvom plaćati ulaznice. Obnovljen je i klupski restoran, uređena nova terasa sa sjajnom kulinarskom ponudom i osobljem uz koje se odmah osjećate kao doma.

Ma, to ti je treća liga – zna se posprdno reći da bi se opisalo nešto trećerazredno. Na terenu NK Jaruna to ne vrijedi, jer Treća hrvatska nogometna liga u kojoj će od jeseni igrati NK Jarun najveći je dosadašnji uspjeh tog kluba koji će za tri godine proslaviti svoj stoti rođendan.

Mnogo mi se toga sviđa na tom terenu, počevši od glazbe Johnnyja Casha čijim se klasikom “Ring of Fire” sa stadionskog razglasa proslavlja svaki gol jarunskih nogometaša.

Preporučam predsjedniku Plenkoviću i čitavoj vrhuški HDZ-a da se dobro ogledaju oko sebe prije nego ove godine istrče na teren i neka po toj travi gaze s dubokim poštovanjem prema ljudima koji u sve to ulažu svoje vrijeme, ljubav, znoj, novac i zdrav sportski duh, još uvijek dovoljno daleko od pohlepe, malverzacija, korupcije i kriminala koji zasjenjuju najviše razine nogometnih natjecanja

Sviđa mi se i to što nove tradicije i povijesti ne potiru stare. Tako na zidu klupske zgrade stoji i spomen ploča s reljefnim portretom Franje Tuđmana i datumom osnivanja HDZ-a. Ali, par metara dalje, još uvijek stoji i jednostavna spomen ploča s petokratkom zvijedom, postavljena 1955., u spomen na 10. godišnjicu oslobođenja zemlje, s imenima igrača NK Borca koji su poginuli kao partizani.

Tu se ne vrte nikakvi veliki novci, ali srca su velika, a noge lete na krilima oduševljenja i osjećaja pripadnosti kvartovskoj ekipi.

Gotovo svi igrači seniorske momčadi potekli su iz jarunske nogometne škole i prošli sve uzraste, zagiće, limaće, kadete i juniore. Njihov trener Danijel Lovrić također je bio dugogodišnji igrač i kapetan Jaruna. Kada sam nedavno prisluškivao njegov govor igračima, objašnjavao im je kako je Treća liga, u koju su ušli, sasvim nova razina koja donosi nove izazove i zahtijeva još veće napore i disciplinu.

Lovrić je svoj klub najprije doveo do prvo mjesta Prve zagrebačke nogometne lige, a sljedeću stepenicu, Četvrtu HNL ova je ekipa svladala u samo jednoj sezoni, osvojivši drugo mjesto i plasiravši se tako u tu itekako veliku i zahtjevnu Treću ligu.

Što je klupski duh NK Jaruna? Između ostalog i to što predsjedniku kluba Grguru Joliću ne pada na pamet, premda mu to mnogi savjetuju, zaposliti drugog, iskusnijeg trenera za viši rang natjecanja.

Uostalom, taj mladi poduzetnik, koji se iz Njemačke, gdje se rodio, vratio u Hrvatsku na studij prije dvadesetak godina, i sam je bio dugogodišnji igrač Jaruna, a i sad igra za veterane.

Milina je u rana jutra gledati tajnika kluba Anđelka Medana kako njeguje, šiša, zalijeva i miluje savršeni travnjak, a prije utakmica iscrtava bijele linije. Impresivan je i hod doktora Fučkara s liječničkom torbom, a pokraj terena uvijek ćete sresti i tehnika Matu Bekavca, kojeg zovu dušom kluba.

A da NK Jarun doista ima dušu čita se i u članku na adresi nkjarun.hr u priči o Tomislavu Klepiću, danas nažalost teško bolesnom bivšem predsjedniku NK Jaruna koji je klub preuzeo na najnižim granama prije 18 godina, da bi ga upornošću, animirajući i okupljajući entuzijazam i kvartovsko zajedništvo, podigao do uspjeha koji izazivaju ponos.

Ma, to ti je treća liga – zna se posprdno reći da bi se opisalo nešto trećerazredno. Na terenu NK Jaruna to ne vrijedi, jer Treća hrvatska nogometna liga u kojoj će od jeseni igrati NK Jarun najveći je dosadašnji uspjeh tog kluba koji će za tri godine proslaviti svoj stoti rođendan

Da se razumijemo, osim simboličnih donacija uz svoje rođendanske tulume, HDZ, niti bilo koja druga stranka, nemaju ništa s uspjehom i napretkom NK Jaruna.

Upravo zato preporučam predsjedniku Plenkoviću i čitavoj vrhuški HDZ-a da se dobro ogledaju oko sebe prije nego ove godine istrče na teren i neka po toj travi gaze s dubokim poštovanjem prema ljudima koji u sve to ulažu svoje vrijeme, ljubav, znoj, novac i zdrav sportski duh, još uvijek dovoljno daleko od pohlepe, malverzacija, korupcije i kriminala koji zasjenjuju najviše razine nogometnih natjecanja.

Neka zatraže savjet od ljudi iz NK Jaruna koji se brzo uspinje na ljestvicama nogometne izvrsnosti i preskače niže lige, dok je klub koji vodi HDZ već pet godina u EU, a ne miče se s dna tablice.

Naravno, navijat ćemo. Ali, sve da postanu i prvaci svijeta, razmažene i korumpirane zvijezde u Rusiji neće promijeniti stanje u Hrvatskoj.

Stvari se pokreću na terenima poput ovog jarunskog, pod našim prozorima.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

    •  Andrej Plenković i HNK Zagreb
    •  Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
    •  Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
    •  "Misa Mediterana" je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
    •  Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
    •  Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
    •  Utrka milijardera u svemiru
    •  Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
    •  Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
    •  Vojni neboder "Vukovar" kao otirač i kamuflaža HDZ-a

> Svi tekstovi ovog autora