Ne, hvala, na katolištvu po uzoru Trumpove administracije

Odslušala sam govor novoga američkog potpredsjednika Jamesa Davida Vancea na Münchenskoj konferenciji za sigurnost. Još uvijek se ne mogu sabrati, ostala sam šokirana i to ne samo ja, nego dobar broj slušatelja u publici. Ne toliko zato što Vance nije govorio o temi vezanoj uz sigurnost u Europi, već zato što se od njega najviše očekivao konstruktivan prijedlog za okončanje rata u Ukrajini.

Vance je odmah pojasnio: “Prijetnja koja me najviše brine vezano za Europu nije Rusija, nije Kina, nije bilo koji drugi vanjski faktor. Ono što me brine je prijetnja iznutra. Europa se oprostila od nekih svojih temeljnih vrijednosti, što ih je dijelila sa SAD-om”.

Konkretno – Europa nema slobode misli i govora; Europa ne zna kako riješiti probleme što ih uzrokuje imigracija; Europa je zaboravila svoje kršćanske korijene… Sve to njega brine više nego pitanje mira.

Sloboda misli i govora u Europi nije više ona koju njeguje Vanceova Amerika. U Europi se više ne smiju bez opasnosti od sudskog progona iznositi ideje određenog političkog spektra – suzbijaju se glasovi protiv zaustavljanja imigracije, protiv zabrane pobačaja, protiv zabrane homoseksualnih i transrodnih osoba.

U Europi se dižu bedemi protiv zahtjeva političkog razuma za reguliranjem odnosno suzbijanjem imigracije. U Europi se dižu zaštitni bedemi protiv određenih stranaka i njihovih ideja.

Europa je nesposobna izaći na kraj s nekontroliranim prilivom ljudstva iz vaneuropskih kultura. Po Vanceovom stajalištu imigranti nisu (barem ne eo ipso) obogaćivanje društva zbog raznolikosti i različitosti. Naprotiv!

Jako dobro mu je došao napad afganistanskog imigranta dan prije početka konferencije, kad je teško i opasno po život povrijedio 28-ero osoba – muškaraca, žena, djece. Nažalost, dvogodišnja djevojčica podlegla je ozljedama, a kratko poslije nje i njezina majka, 37-godišnja imigrantica. Vance je, likujući nad žrtvama tog okrutnog čina, Afganistanca instrumentalizirao za svoje načelo. Vidi se koliko su u pravu oni koji korijen nasilja u europskim gradovima pronalaze u imigrantima s islamističkom pozadinom!

Efektni kraj njegovog govora je kad Vance (kao da) citira pokojnog papu Ivana Pavla II., uzora mudrosti i neustrašivosti: ”Ne bojte se! Nemojmo se bojati naših sugrađana, čak ni onih, koji zastupaju stavove koji su u opreci s onima njihova vodstva!” (We shouldn’t be afraid of our people even when they express views that disagree with their leadership).

Vance je većinu okupljenih ostavio bez teksta. Tek tu i tamo se čuo suzdržan aplauz. Kao gost dijeliti lekciju domaćinu neobično je, štoviše nepristojno. A dijeliti lekcije nepobitno demokratskoj zemlji, kao da se radi o autoritarnoj državi, to je domaćin odlučno osudio. Govornik je branio pravo na slobodu govora političarima, koje je Vrhovni sud Njemačke, dakle najviša pravosudna instanca nesporno demokratske zemlje, ocijenio ekstremističkim i nedemokratskim.

Njemački su političari razumjeli ”lekciju”, kao otvoreno miješanje stranog državnika u predizbornu borbu koja će završiti 23. veljače ove godine, kao nedopustivo podučavanje njemačkih glasača poželjnim i nepoželjnim strankama.

Pojavili su se, dakako, bloggeri (najviše na youtubeu), koji nisu krili svoje zadovoljstvo i oduševljenje zato što je Vance ”dao našima po glavi”. Nisu si, naravno, razbijali glave o tome, je li to, što im je ”dao po glavi” i sadržajno točno i opravdano.

Slušajući govor od početka do kraja, i potom ponovo još više puta, i uspoređujući prijevode, kako bih bila sigurna da sam ga dobro razumjela i shvatila, moram konstatirati da iz Amerike odzvanja novi-stari katolicizam za koji sam se nadala da je nepovratno iza nas.

Katolik Vance se zalagao za povratak ideje isključivosti i nacionalnoga egoizma, što je Trump uzdigao u politički ”lajtmotiv”, u djelatno odbijanje i izoliranje drugih, uzdižući katolicizam bijelaca i katolicizam nacionalno osviještenih te kršćanske obitelji kao jamce da je Bog uz Ameriku.

Pravo na ”svoj glas” i ”svoju mudrost”, takav mentalitet osigurava samo izabranima, s tim da se jasno naglašavaju razlike između njih i drugih. A Europa je ”zaboravila” ili ”odbacila” takve vrijednosti, tvrdi Vance.

J(ames) D(avid), Vance, katolički je konvertit, jedan u iznenađujući velikom nizu katolika u Trumpovoj administraciji, i na ključnim mjestima. Očito je Trump kalkulirao da će pobijediti uz postotke katolika (koji, prema anketama 2023. godine, čine 20 posto američkog stanovništva, dok 40 posto glasača pripadaju protestantima i protestantskim evangelicima).

Konfesionalno vezani glasači čine većinu glasačkog tijela i s njima će Trumpu biti lako preurediti američko društvo u pravcu kršćanskog i američko-centričnog, nacionalističkog poretka.

Vance je jasno dao do znanja da se kao Amerikanac u prvome redu zalaže za svoju zemlju i da se Europljani zato trebaju u prvome redu brinuti o Europi. Ako to ne znaju ili ne žele, neka ne računaju na Ameriku, poručuje.

Zalagat će se za Ameriku u kojoj će skupina od 88 američkih milijunaša i milijardera, glavna i najveća skupina gostiju predsjednikove inauguracije (20. siječnja 2025.), djelovati kao ”nad-vlada” i nadzor nad vladinim odlukama i nad drugim demokratskim institucijama. Podjela vlasti je već počela, ”mrkva i šiba” prema medijima već su uobičajena praksa.

Trump je nedavno javno obznanio svoju doktrinu koja počiva na navodnoj Napoleonovoj izreci: ”Ništa nije nepravedno što služi vladaru”. Drugim riječima: svrha opravdava (svako) sredstvo.

Vance je i u predizbornoj borbi za predsjedničke izbore u SAD-u apelirao: ”Bez kršćanstva Amerika će umrijeti. Naša se zemlja mora okrenuti Bogu”. Što pod time podrazumijeva, to se zaista može jasno iščitati iz već pokrenutog ”preobrata”.

Katolici u Trumpovoj Americi na svom putu prema vrha služili su se snagama katolika, a oni će se katolicizmom služiti kao sredstvom moći i opravdanjem za njihovu samovolju. Katoličanstvo je parada – obitelji s mnogobrojne djece. Vance, izgleda, svakom prilikom, paradira sa suprugom i djecom.

Kako se taj katolicizam slaže s masovnim protjerivanjima katoličkih Latinoamerikanaca iz SAD-a, nije ga briga i ne brine ga Papin apel, čak ni Papin apel na Vanceovo shvaćanje ordo amoris. Vance ga prevodi kao ”hijerarhiju ljubavi”. Vance interpretira i Evanđelje kao Božju volju da se živi sretno i dobro, što će reći ”uspješno”.

Uspjeh je dokaz da ste blagoslovljen i u Božjoj milosti. Od apostola Pavla u Pismu Rimljanima (Rm 8, 29 – 30) i crkvenog učitelja svetog Augustina (De gratia et libero arbitrio i u De correptione et gratia) do Jeana Calvina (Institutio Christianae Religionis 3, 21, 5) borili su se s pitanjem, može li Božja providnost i neraspoloživa milost Čovjeku ostaviti prostor za vlastiti trud i nastojanje.

Calvin je, izokrenuvši pitanje, Čovjeka uvjerio da je uspjeh u životu jamac da je Bog s vama. Iako je Karl Barth podsjećao na to da je milost neraspoloživi dar Božji i, prema Pavlovoj teologiji, naglašavajući pak da je namijenjena svima, i da u kršćanstvo ne vlada ”nacionalizirani Bog”, koji svoju milost daruje samo nekima – jakima, uspješnima i pobjednicima.

Thomas Homan, još jedan katolik u Bijeloj kući, u prvom Trumpovu mandatu zadužen za razdvajanje obitelji imigranata pri prijelazu granice, obećao je da će isto tako oštro i odlučno postupati u novom mandatu. Kazao je da je vrijeme da ilegalci spakiraju kofere.

U potpunom dosluhu s katoličkom doktrinom je i ministar vanjskih poslova SAD-a, Marco Rubio. Nakon što je okrenuo leđa Katoličkoj Crkvi, vratio se njoj i ne vidi zašto bi američki nacionalizam bio nespojiv s katoličkom vjerom.

Katolkinja i oštra protivnica pobačaja je također nova veleposlanica SAD-a u Ujedinjenim narodima, Elise Stefanik. Ona će i u tijelima UN-a protežirati svoje zalaganje za zabranu pobačaja.

Novi ministar zdravstva, Robert F. Kennedy, pružat će joj sasvim sigurno svaku moguću pomoć i podršku. O osebujnom liku tog potomka katoličke dinastije Kennedy poznat je njegov zaokret od nekoć zauzetog i slavnog branitelja zaštite okoliša i zastupnika u redovima demokrata, do alternativaca, osporavatelja opravdanosti prevencije i imunizacije protiv bolesti COVID-19. Kao Trumpov ministar zdravstva, on sada vodi aparat od 80.000 službenika koji trebaju ozdraviti Ameriku. Njegov recept je ”duboko prosvjetljenje”, a njime je, navodno, izliječio svoju ovisnost o drogama.

Pete Hegseth, sada šef Pentagona, nije katolik, ali nosi tatooe, jeruzalemski križ i latinsku parolu Deus Vult (Božja volja), simbole iz razdoblja križarskih ratova, a danas znakove prepoznavanja desničarskih ekstremističkih udruga (izvor: www.katholisch.de).

Uglavnom, nezamislivo kako su se vjersko-fundamentalistički svjetonazor, autoritarni model društva, moralna isključivost i mačizam, diskriminiranje migranata, homoseksualaca i transrodnih osoba ponovno utaborili u visoko tehnologizirano, racionalizirano društvo.

Neobjašnjivo je kako su prihvatile taj svjetonazor osobe, koje su po obiteljskom okruženju, socijalizaciji, po obrazovanju i profesionalizmu osposobljene za komunikaciju sa svijetom. Zabluda je bila uvjerenje da su takve osobe svjesne potrebe međunarodne suradnje i solidarnosti te da su imune protiv društvenih, rasnih i inih predrasuda i praznovjerja.

Vanceov pledoaje za njemačku desničarsku stranku (AfD) može se smatrati kamenčićem u sve većem globalnom mozaiku populističkih snaga. Ne samo jedan državnik koji je odslušao taj, po svoj prilici, ”besprimjeran” udarac na političke slobode i ravnopravnost svih građana, zaključio je da će Europa morati spasiti demokraciju protiv njezinih tobožnjih pobornika onkraj Atlantika.

Toliko se puta minulih dana čula zakletva ”Nikad više!”. Nikad više holokausta, nikad više ubijanje u ime rase, vjere, nacionalne pripadnosti.

Bit će potrebno zaklinjati se u ”nikad više” za ideologe, koji su svojim idejama zapalili baklju i ohrabrili autokrate na nedjela. Protiv njih će u Europi do daljnjega podignuti Firewalls.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Oproštaj s istaknutim ''knezom Crkve'', nadbiskupom bečkim
    •  Podjednako dostojanstvo, ali za žene ne i podjednaka prava
    •  Opcija za siromahe – Opijum za narod
    •  I crkve imaju razlog osmisliti program EPK 2025.
    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja

> Svi tekstovi ovog autora