autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ne postoji ”muška” i/ili ”ženska” molitva

AUTOR: Ante Žderić / 22.12.2025.

Ante Žderić

Molitva je, kako znamo, neizostavni dio autentičnog vjerskog života. Susrećemo je u svim religijskim praksama. U novije je vrijeme pitanje molitve u javnom prostoru postalo temom sporenja, međusobnih trvenja i predbacivanja.

Crkva ne poznaje molitvu koja bi bila obilježena spolom molitelja. Ne postoji ”muška” i/ili ”ženska” molitva. Molitva je odraz duha molitelja. Ista potreba za spasenjem u Bogu i molitvene nakane obilježavaju i muškarce i žene. Dakako, postoje specifičnosti u životu muškaraca i žena koje traže različite molitvene nakane, ali molitva, kao takva, nije i ne može biti spolno uvjetovana i obilježena. Jednako vrijedi za osobnu i zajedničku molitvu.

Crkva ne poznaje molitvu koja bi bila nacionalno obilježena. Ne postoji ”hrvatska”, ”slovenska” ili ”američka” molitva. Budući da je Katolička Crkva univerzalna, univerzalna je i molitva.

Kad mole pripadnici samo jedne nacije, to ni tada molitvu ne čini nacionalnom. Molitva je uvijek i svugdje dostupna svima.

”Nacionalizirati” molitvu i molitveni život znak je duha segregacije, koji nije svojstven katolicitetu Crkve.

Svako je mjesto prikladno za molitvu. Ipak, svetišta, crkve i kapele te privatni prostori su predviđeni za to. Ustrajavanje na molitvi u javnom prostoru vremenom poprimi odlike zamorne predstave.

Krist upečatljivo ukazuje na farizejski grijeh, kada pripadnici te židovske društvene sljedbe vole moliti na trgovima i javnim mjestima. Ono što je dozvoljeno, nije uvijek i plodonosno.

Molitelj se u molitvi treba oboružati poniznošću. Zato molitva traži skrovitost. Upadljive tjelesne geste i molitveni položaji odaju potrebu za upadljivošću, dojmljivošću i porukom o molitelju, a ne molitvi i Bogu.

Treba razlikovati molitelja od molitve, prokalmirane i stvarne nakane. Istinski molitelji nikad nisu upadljivi. Ali se iskustvo molitve i te kako osjeti u susretu s takvima. To su ljudi koji zrače mirom.

Plod molitve je mir. Molitva koja ne rađa mirom nije molitva koja otvara vrata srca molitelja Duhu Svetome.

Prvi je plod molitve preobrazba molitelja. Ukoliko molitelj vremenom ne postaje živa slika Isusa Krista, njegova je molitva besplodna.

Molitvene nakane ovdje su drugotne. To ne znači i manje vrijedne. Molitva koja bi rađala, opravdavala i/ili poticala agresiju, verbalnu – pisanu i/ili usmenu, znak je patološke pozadine molitelja. Istinski je molitelj uvijek ponizna osoba i mirotvorac. Isus upravo mirotvorce naziva sinovima Božjim.

Najplodonosnija je molitva za one druge i drugačije, one koji ne dijele vjernički svjetonazor molitelja. Upravo Isus traži od kršćana da mole za one koji ih mrze, ogovaraju i progone.

Najdublja svrha molitve je naše pobožanstvenjenje, naše zajedništvo s Bogom. Zato molitva uvijek mora preobražavati, mijenjati molitelja.

Ukoliko bi molitva, napose javna, imala za stvarni motiv bilo što drugo, ona bi od sredstva ostvarivanja zajedništva s Bogom postala sredstvo društvenog pritiska u svrhu ostvarivanja ciljeva koji nemaju veze s Bogom, spasenjem i/ili obračuna s neistomišljenicima.

Molitva u svrhu društvenog i/ili političkog aktivizma ruganje je s molitvom i, na koncu, s Bogom.

Zatvaranje molitve u izolirane skupine put je u sektaštvo i gaženje cjelovitosti Crkve. Molitveni život skupina mora biti transparentan i dostupan svima.

Svaki je čovjek, čak i kada toga nije svjestan, potreban molitve i potreban Boga. Izolirane grupe su poput farizeja koje Isus proziva; sami ne ulaze u Kraljevstvo Božje, a drugima priječe ući.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: