Nema mira ni uz oltar ni na cesti: ne nasilju

”Redovnice, sestre u vjeri, nisu svećenikove supruge niti sustanarke, nisu ukrasi u haljinama. Nismo roba koju svećenici mogu koristiti po volji, niti smo ljubavnice u velovima. Mi smo žene koje je Bog pozvao, posvećene službi, molitvi i misiji Crkve…” napisala je sestra Annastacia. Ostale su nastavile: ”Ovo nije izoliran slučaj. Previše sestara poznaje bol kad su svedene na iskušenje umjesto da budu poštovane kao suradnice u Kristovom vinogradu. Previše ih poznaje tihe rane manipulacije – kada klerik koristi ‘duhovno vodstvo’ kao pokriće za napredak ili kada financijski dobročinitelji očekuju naše dostojanstvo u zamjenu za podršku.”

Časna sestra Annastacia postala je viralna nakon objave na Facebooku kada se usudila prozvati svećenike zbog zlostavljanja redovnica. Par tjedana nakon objave, navodi izvor, izbačena je iz katoličke kongregacije bez navođenja jasnog razloga primivši pismo otpusta 24. rujna, datiranog 21. srpnja.

Annastasia je potvrdila da je primila ”naknadu” od 8.600 KSH (kenijskih šilinga), u protuvrijednosti nešto manje od 60 eura, po povratku zatekla svoje već spakirane stvari ispred sobe u kojoj je boravila, i odnešene vjerske predmete. Podnoseći šutke doživljeni otkaz nakon iskrenog iznošenja težine doživljene u odnosima sa muškim pripadnicima vjerske zajednice, zahvalila je svima koji su bili uz nju u molitvi i ohrabrivali je kroz teško vrijeme.

Ohrabrena postovima ohrabrenja, Nigerijka Kinse Shako Annastacia odlazi iz zajednice uz riječi podrške s mreža/Facebooka da ”je ispunila ono za što je Bog poslao da tamo učini, razotkrivši zlo djelo u domu Božjem. Nijedna gusta tama ne može zaustaviti osvjetljenje, odigrala je svoju ulogu. Da stane mirno i gleda kaznu zlih, kako govori Gospodin. Da se razvedri, jer je pobjednica, očekuju je velike nagrade i iznenadit će je što Gospodin planira u njenom životu.”

Annastacia je bila članica Kongregacije Majke Vječne Pomoći Sestara Arkanđela (MOPHAS) u Nigeriji. Katolička Crkva Nigerije pripada, naravno, Katoličkoj crkvi i pod duhovnim je vodstvom Pape, kurije Rima i Biskupske konferencije Nigerije (CBCN). Prema podacima iz 2020. godine svaki drugi Nigerijac je kršćanin (46,18 % stanovništva Nigerije); četvrtina od njih su katolici (12,39 %).

U jednom postu navodi se stav ”da Crkva se postupno pomiče od ljudske duhovnosti prema samozadovoljstvu i uživanju, ali Bog i dalje sjedi na svom prijestolju”, što zvuči kao nada da pravde na ovom svijetu, ipak ima. U međuvremenu ona odlazi iz zajednice, izbačena, s doživljajem kažnjenice koja je previše govorila; zajednica ne mijenja ništa i nije se oglasila. Nada umire posljednja.

U Hrvatskoj, prema napisima u štampi, posljednjih godina, i postupcima pokojnog Pape Franje, ”snažno se afirmira tema položaja i uloge žene baš u strukturama Crkve”, time, zaključuje se, i nastojanja sprečavanja sličnih nasilnih postupaka.

Govoreći o tome Ines Grpić zaposlena u Tiskovnom uredu Zadarske nadbiskupije više od 20 godine izjavila je 2023. godine da je papa Franjo govorio ”da su žene hrabrije od muškaraca, ali ponižene u svom tretmanu, pristupu njima. Hrabrost su itekako pokazale žene ostajući s Isusom podno križa i prateći ga do Kalvarije”.

Papa je, u širini i humanizmu svojih shvaćanja izjavio, navodi Ines njegove riječi, da ”žena Crkvi pomaže rasti, da Crkva bez žene gubi plodnost”, kao što je i raniji Papa, Sv. Ivan Pavao II. jednom rekao da će budućnost Crkve u 3. tisućljeću obilježiti ”novi i čudesni izrazi ženskog genija”, da je pitanje i ispravno vrednovanje dostojanstva žene važno ‘pitanje’ u novom tisućljeću”. I riječ sa oltara i iz medija o potrebi vrednovanja žene u ove dane govorenja protiv nasilja pozivaju sve na akciju i zdrav razum.

Obilježavanje u znak sjećanja na tragediju 22. rujna 1999. godine, i uz tijek brakorazvoda na Općinskom sudu u Zagrebu ubijene tri žene, i jednu teško ozlijeđenu djelatnicu, slijede crne statistike koje donosi na svojim stranicama Hrvatski Zavod za javno zdravstvo (HZJZ):

”Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) otprilike je svaka treća žena (30 %) diljem svijeta tijekom života bila izložena fizičkom i/ili seksualnom nasilju od strane intimnog partnera ili seksualnom nasilju od strane osobe koja nije partner. Većina tog nasilja odnosi se na nasilje u intimnim vezama. Gotovo jedna trećina (27%) žena u dobi od 15 do 49 godina koje su bile u vezi izjavljuje da su bile izložene nekom obliku fizičkog i/ili seksualnog nasilja od strane svog intimnog partnera. Nasilje nad ženama predstavlja ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava.”

Osim što je o problemu nužno otvoreno govoriti, a društvo i nadležne institucije poticati na aktivniju suradnju i učinkovitije djelovanje, djeca gledaju i uče ono što vide: nasilno ponašanje.

Tko su i kako se ponašaju roditelji, što djeca gledaju?

HZJZ izvještava: ”Prema podacima za Hrvatsku, 27 % žena izjavilo je da je doživjelo psihološko nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera, a 8 % njih bilo je žrtva tjelesnog nasilja od partnera, uključujući prijetnje. Najviše nasilja doživjele su žene u dobi od 18 do 29 godina (37 %).”

HZJZ prenosi i crnu statistiku koju donosi Policija: ”Prema podacima MUP-a u prvih 8 mjeseci 2024. godine evidentiran je porast broja kaznenih djela nasilja u obitelji za 8,8 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Riječ je o kaznenim djelima koja se najčešće čine nasilničkim ponašanjem u obitelji/između bliskih osoba (tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, prijetnje i nasilje u obitelji) uključujući ubojstva bliskih osoba. Isto tako, u prvih osam mjeseci 2024. godine evidentiran je porast broja žrtava nasilja u obitelji za 14 % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine: u prvih osam mjeseci 2024. godine evidentirano je ukupno 28 ubojstava u kojima je devet ubijenih žena, a od kojih su tri žene ubili njihovi intimni partneri. 11 više nego 2023 godine.” Značajan porast.

Nasilje nad ženama, nasilje u obitelji i u cjelini, raširen je problem prisutan u svim slojevima društva, bez obzira na dob, obrazovanje ili status. Izuzetno je važno osnažiti žene da ga prepoznaju i potraže pomoć, da ih na to potiču bližnji, da se u javnosti stvara atmosfera poticanja na prijavu svakog oblika nasilja što snažno potiču i vladine i nevladine udruge i profesionalci u zaštiti ženinog psihičkog zdravlja i integriteta, i pripadajući Protokoli postupanja protiv nasilja, seksualnog, i obiteljskog.

Žrtve se mogu obratiti policiji, zdravstvenim ustanovama, centrima za socijalnu skrb, nevladinim organizacijama ili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Ključnu ulogu ima prevencija – kroz edukaciju, podizanje svijesti i dosljedno kažnjavanje počinitelja.

Brojevi za pomoć:

Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela: 116 006

SOS telefon za žrtve nasilja: 0800 655 222 https://zenskapomocsada.hr/

Aktivistkinje protiv nasilja u obitelji potvrđuju da su već posljednjih par godina dostupne statistike da se u zemlji svakih 15 minuta fizički zlostavlja jedna žena. Podaci su umanjeni jer većina nasilnih postupaka ostaje neregistrirana. Nasilnici pripadaju svim dobnim, obrazovnim i ekonomskim skupinama, dolaze iz svih profesija i socijalnih struktura.

Uz nedavno obilježen Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama  22. rujna i podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama, uključujući psihičko, tjelesno, spolno i ekonomsko nasilje, zapljusnuti smo ovih dana još jednom temom nasilja – nasiljem maloljetnika nad svojim vršnjacima po ulicama Zagreba. 

Uz udruge – snažne karike u djelovanju poluge zaštite žena, one se i same sve više samoorganiziraju za zaštitu i sebe i djece, otvaraju skloništa za žene žrtve nasilja u obitelji, idu na prosvjede: u glavnom gradu Hrvatske 28.09. bio je onaj u Dubravi. Desila se, kažu roditelji iz Retkovca ”kap koja je prelila čašu, želimo policiju na ulicama”. 

Sve je uslijedilo po uznemirujućim koračanjima ”za kvartovsko nasilje spremnih” uz koje su se spominjale i mobilizacije navijačke ekipe ”Bad Blue Boysa”. 

I još nije stala kampanja za zaštitu žena, diže se ova za zaštitu djece od maloljetničke delinkvencije; ovih dana na ulicama Zagreba strepe roditelji za svoju djecu, ustrašeni su i stariji građani metropole.

Sve se zlo kuhalo u istom loncu, rekli bismo. I kipi sada, i kulja, u svim vidovima: nasilje protiv žena, djece, u obitelji i na poslu, na ulici, protiv starih, nemoćnih, iole drugačijih, migranata, ne-istomišljenika.

”Policija radi na sprečavanju nasilja u Dubravi” – donio je INDEX.hr 23.09., opisujući aktualno stanje u kvartu Dubrava/Retkovec, ”najavljujući da će ići na sjednice Vijeća roditelja u svih devet škola u toj zagrebačkoj četvrti. Na sastanku u III. policijskoj postaji su bili predstavnici državne socijalne službe, Grada Zagreba i devet školskih ravnatelja. Zabrinuti roditelji zatražili su odgovore i akciju.”

”Policija je privela šestero maloljetnih nasilnika koje je prijavila pritvorskom nadzorniku ili centrima za socijalni rad. Troje ih je starije, a troje mlađe od 14 godina”, potvrđeno je INDEX-u. ”Naglasak je na primarnoj potrebi edukacije mladih, ali i roditelja. Policijski službenici, i policijske uprave zagrebačke na vijećima roditelja bit će na dispoziciji onima koji žele određenu informaciju, edukaciju, znači samim roditeljima apsolutno, otvoreno reći što se događa, kako to spriječiti, pa i koje su posljedice svega toga za mladu osobu”, izjavila je tom prigodom Marija Goatti, glasnogovornica PU zagrebačke.

“Zbog petnaestak nasilnih maloljetnika koji već neko vrijeme maltretiraju djecu, ali i odrasle građane Novog Jelkovca, Sesveta, Dubca, Retkovca, Dubrave, tražit ćemo od Vlade spuštanje kaznene odgovornosti za maloljetnike sa sadašnjih 14 na 12 godina”, rekla je Helena Ančić, organizatorica prosvjeda održanog u 16 sati u Dubravi prošle nedjelje.

Kada su na ulice izašli roditelji, bake i dide i drugi zabrinuti i idejom samoorganiziranja naoružani građani s jasnim stavom da nasilje u kvartu neće dopustiti: ”Predugo smo čekali da se nešto pokrene” čulo se na prosvjedu. ”Zašto se nije pojavio Ministar obrazovanja i gradonačelnik?” prozivali su okupljeni. ”Kvart nije siguran”, ”Prisiljeni smo djecu dovoziti u automobilima”, negodovali su javno izražavajući nezadovoljstvo.

Od scena nasilja koje smo ranije vezivali isključivo za američke filmove i poslovičnu nesigurnost ulica američkih gradova strepe i zagrebački građani i njihova djeca.

”Ministar unutarnjih poslova, Davor Božinović, uvjerava i medije i građanstvo navodeći da ”je Policija odradila svoje, počinitelji su uhićeni”, no Ljubica Matijević Vrsaljko, koja dobro poznaje i pravni i socijalni okvir okolnosti godinama se baveći sličnim problemima i u sklopu Ureda za ravnopravnost spolova, dotaknula je srž podvlačeći suštinu stvari: ”Ova priča se nije dogodila preko noći, već traje…  a svi šute kao da se ne dešava.”

Mediji izvještavaju o posljedicama nasilja, primjetili bismo, manje o oblicima preventivnog rada i sadržaja odgovornog roditeljstva sa mladima, obiteljima, društvom, i nasiljem koje hara medijskim prostorom, a time ne djeluje umirujuće, čak naprotiv.

No, roditelji i stanovnici Dubrave odlučili su uzeti stvari u svoje ruke. Prosvjedom ”Dosta šutnje, zaštitimo djecu” jasno su zatražili ciljane akcije od nadležnih: policije, koju ”traže da se vrati na ulice”, i Centara za socijalnu skrb, pa aktivnosti nadležnih u školama, kao i u vidu prijedloga izmjena zakonskih mjera i odgovornosti maloljetnika (spuštanja kaznene odgovornosti sa 14 na 12 godina).

Poziv je to roditeljima da preuzmu (ne)odgovornost zdravog roditeljstva na sebe na putu oblikovanja (ne)zdrave mlade ličnosti i poziva svima da podrže vid aktivizma za sigurnost djece, kasnije zrele generacije, a medijima da trci za gledanošću i like-ovima pretpostave preventivne sadržaje u cilju nenasilne komunikacije.

Roditelji iz Dubrave su  postavili i rok nadležnima da učine potrebno u roku od mjesec dana, inače uslijedit će novi prosvjed. A tada, poziv je da prosvjed se organizira i na njega izađemo svi, po cijeloj Hrvatskoj:

Izađimo svi na ulice i kažimo ”Ne svim oblicima nasilja”.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kako učiti nove generacije ''ako ne znaju što je bilo''
    •  Kako do zdravih navika
    •  Plivanje uz Thompsona
    •  Dok se oružje ne hladi, a usta puna zazivanja humanosti
    •  Jedna za sve, sve za jednu
    •  Afganistan: glas za pravo obrazovanja djevojčica
    •  Dok zazivam/o Tina u Masarykovoj
    •  Prevencija, liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti
    •  Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
    •  Nesigurnost mladih ogledalo je društva

> Svi tekstovi ovog autora