Nepovjerenje Plenkovićevoj vladi nakon prvih 100 dana

Proturječni prijedlozi i odluke ekonomski marionetskih hrvatskih vlada postaju sve providniji i svakodnevniji. I javnost se postupno privikava na marionetske vlade bez osmišljenih programa nacionalnog ekonomskog razvoja.

Postaje ”normalno” da ministri iste (primjerice, Plenkovićeve) vlade, zbunjeni sve lošijim ekonomskim stanjem, predlažu prodaju 25 posto nacionalne elektroprivrede ”radi smanjenja udjela države u BDP-u” i u isto vrijeme da se od MOL-a reotkupe dionice u Ini i nakon ”renacionaliziranja” opet poveća ”udjel države u BDP-u”!?

Postavlja se pitanje namjerava li Vlada premijera Plenkovića smanjiti ili povećati ”udjel države u BDP-u” radi poticanja ekonomskog razvoja Hrvatske?

S obzirom na to da su gubici Ine sve izgledniji, zbog čega u Vladi premijera Plenkovića misle da reotkupom dionica u Ini 50 posto sve izglednijih gubitaka umjesto MOL-a trebaju snositi hrvatski obveznici poreza? Ili, zbog čega u Vladi misle da nakon neuspješne privatizacije Ine treba privatizirati i nacionalnu elektroprivredu kako bi postala neuspješna slično Ini?

U normalnim zemljama bi nakon isteka ”prvih sto dana” vladi s nekompetentnim ministrima koji zbunjeni proturječe vlastitim prijedlozima izglasali nepovjerenje. No, u Hrvatskoj to, barem zasad, nije uobičajena praksa

Vlada premijera Plenkovića nema osmišljeni program ekonomskog razvoja i ministri, zbunjeni ekonomskim problemima s kojima se trebaju suočavati, predlažu istodobno privatizaciju i renacionalizaciju ”nacionalnih strateških energetskih tvrtki”. U Hrvatskoj je sve moguće.

Postavljena su i pitanja po čemu konkretno je to Ina toliko ”nacionalno strateškija” da se od MOL-a moraju reotkupiti njene dionice, a nacionalna eletroprivreda toliko manje ”strateška” da se može prodati 25 posto manje jedna dionica HEP-a?

U neslužbenom razgovoru na domjenku u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti upozorio sam na to da u Hrvatskoj više nema slobodne ekonomske misli. Akademik s kojim sam o tome razgovarao je odgovorio da nema nikakve ekonomske misli, a kamoli slobodne nacionalne ekonomske misli (primjerice, onakve o kakvoj je, polemizirajući s tadašnjim vlastima, govorio ekonomist Branko Horvat).

A ministri predlagatelji proturječnih prijedloga iz marionetske Vlade premijera Plenkovića, zbunjeni izostankom nametnutih izvanjskih (i dosad neuspješnih) ekonomskih modela, a bez vlastitih ekonomskih misli, znanja i političke doraslosti ekonomskim problemima s kojima su suočeni, jednostavno lupetaju proturječne prijedloge.

U normalnim zemljama bi nakon isteka ”prvih sto dana” vladi s nekompetentnim ministrima koji zbunjeni proturječe vlastitim prijedlozima izglasali nepovjerenje. No, u Hrvatskoj to, barem zasad, nije uobičajena praksa.

Ako Uprava Ine ”ima zadaću braniti hrvatske interese u poslovanju Ine”, zašto onda Plenkovićeva Vlada predlaže da se od MOL-a reotkupe dionice Ine radi već u Upravi Ine zaštićenih nacionalnih interesa?

U medijima s ”dirigiranim novinarstvom” obavještava se neuko pučanstvo da ”Plenković i njegova desna ruka Martina Dalić predlažu prodaju 25 posto HEP-a, minus dionica, kako bi država zadržala upravljačka prava, a istodobno prodajom dijela ‘bez upravljačkih prava’ uvela u HEP ‘kulturu upravljanja’ koju ima privatni sektor”.

Mislio sam da Plenković predlaže da se od MOL-a reotkupe dionice Ine radi toga da se ta ”strateška nacionalna tvrtka vrati pod kontrolu države” da bi se izbjegli učinci ”kulture upravljanja koju u Ini ima MOL kao globalizirani privatni sektor”.

Prateći ”dirigirano novinarstvo”, stekao sam dojam da se Martina Dalić, potpredsjednica Vlade zadužena za gospodarstvo, malo suzdržala od javnih istupa u prilog prijedloga da se od MOL-a reotkupe dionice u Ini.

Pretpostavljam ipak zbog neugode s obzirom na primjedbe o navodnom sukobu interesa, jer član Uprave Ine je i Niko Dalić, suprug potpredsjednice Martine Dalić.

Martina Dalić je, međutim, odbacila tvrdnje o mogućem sukobu interesa ukazujući kako upravo suprotno “postoji podudarnost javnih interesa”. Rekla je da je njezina zadaća ”braniti javni interes i zastupati nacionalne interese, te da jednako tako i osoba (Niko Dalić?) koja sudjeluje u upravi Ine također ima zadaću braniti hrvatske interese u poslovanju Ine”.

Pa, puno uspjeha bračnom paru Dalić na braniku ”nacionalnih strateških interesa”.

Ali, ako Uprava Ine ”ima zadaću braniti hrvatske interese u poslovanju Ine”, zašto onda Plenkovićeva Vlada predlaže da se od MOL-a reotkupe dionice Ine radi već u Upravi Ine zaštićenih nacionalnih interesa?

Ekonomski bi bilo puno racionalnije razvijati privatno gospodarstvo i u njemu novo zapošljavanje umjesto deindustrijalizacije i kroz tzv. postupke pretvorbe javnih u privatne tvrtke ”na hrvatski način” stvarati statistički privid o sve manjem broju zaposlenih u ”državnim i paradržavnim” tvrtkama

No, nisu samo u Vladi zbunjeni. Damir Novotny, ekonomski analitičar, prema pisanju medija u okviru ”dirigiranog novinarstva” je povodom prijedloga o prodaji 25 posto nacionalne elektroprivrede izjavio da ”45 posto radne snage radi u državnim i paradržavnim tvrtkama. Privatizacija je dobar smjer za smanjenje udjela države u BDP-u. Volio bih vidjeti i plan strategije privatiziranja i za ostale državne tvrtke”, zaključio je Novotny.

Da, nije dobro da 45 posto zaposlenih (a ne radne snage, kako to pogrešno kaže Novotny) radi ”u državnim i paradržavnim tvrtkama”.

Samo, ekonomski bi bilo puno racionalnije razvijati privatno gospodarstvo i u njemu novo zapošljavanje umjesto deindustrijalizacije i kroz tzv. postupke pretvorbe javnih u privatne tvrtke ”na hrvatski način” stvarati statistički privid o sve manjem broju zaposlenih u ”državnim i paradržavnim” tvrtkama.

Godinama sam na osnovu podataka tadašnje SDK sastavljao liste poduzeća prema ostvarenim ukupnim prihodima, iskazanoj dobiti i broju zaposlenih. I uvijek su na prvim mjestima tih lista po ostvarenom ukupnom prihodu bili Ina, a po iskazanoj dobiti javno poduzeće HPT (u okviru HPT-a bile su tada još i telekomunikacije i gotovo 40 posto usluga gotovinskog platnog prometa u zemlji uglavnom plaćanjem komunalija na poštanskim šalterima).

I onda su tadašnje vlade odlučile restrukturirati javno poduzeće HPT i izdvojiti telekomunikacijske djelatnosti od poštanskih, prepustiti usluge obavljanja gotovinskog platnog prometa poslovnim bankama, te prodati Deutschetelekomu hrvatske telekomunikacije, dodijeliti koncesije za dostavu pošta tamo gdje je to bilo profitabilno privatnim tvrtkama, a od državne pošte stvoriti gubitaša s obvezom da dostavlja poštu tamo gdje to privatnim tvrtkama nije profitabilno.

Umjesto u državni proračun glavnina prihoda i dobiti od gospodarenja prirodnim plinom i hrvatskim telekomunikacijama preusmjerena je u dividende globalnih korporacija. Toliko o tome kako ekonomski marionetske hrvatske vlade štite ”strateške nacionalne tvrtke” i tzv. postupcima pretvorbi, restrukturacijama i privatizacijama ubrzano ”smanjuju udjel države u BDP-u”

Podsjetimo, i Ina je na sličan način pretvorena (i restrukturirana) prvo u javno poduzeće Ina, a ubrzo potom su dijelovi te dotad jedinstvene tvrtke ”pretvoreni” u dionička društva, najprije u stopostotnom državnom vlasništvu (!?), da bi se potom dijelovi tih dijelova nekad jedinstvene tvrtke mogli izdvajati i na razne ostale načine otuđivati ili (ras)prodavati, te zaključivati međunarodni ugovori kojima Ina prepušta stranim korporacijama pojedine koncesijske djelatnosti, primjerice, talijanskom Agipu prava gospodarskog iskorištavanja hrvatskog dijela Jadranskog podmorja u vađenju prirodnog plina, itd.

I umjesto u državni proračun glavnina prihoda i dobiti od gospodarenja prirodnim plinom i hrvatskim telekomunikacijama preusmjerena je u dividende globalnih korporacija.

Toliko o tome kako ekonomski marionetske hrvatske vlade štite ”strateške nacionalne tvrtke” i tzv. postupcima pretvorbi, restrukturacijama i privatizacijama ubrzano ”smanjuju udjel države u BDP-u”.

A dok traje ta ”zaštita strateških nacionalnih tvrtki”, radno sposobno stanovništvo Hrvatske sve se više smanjuje.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora