Nobilov upad u BiH

Rijetko koji je odvjetnik, s prostora bivše nam države, imao ugled kao Ante Nobilo. Stekao ga je poznavanjem pravne znanosti i držeći se principa na kojima se ona zasniva. Postigao je zavidnu odvjetničku vještinu jer je klijente birao s izgledima na uspjeh i braneći ih u sladu s principom pravičnosti. Na tim principima branio je i optuženike za ratne zloćine.

Kada je pred Sudom BiH prihvatio obranu Milorada Dodika, koji je prekršio zakonitu odluku visokog predstavnika za BiH, a time i Ustav BiH, naša javnost je bila iznenađena. To nije bilo u skladu s njegovim odvjetničkim i moralnim dignitetom. Također, to se nije moglo pravdati ni željom za zaradom jer se taj novac mogao zaraditi i na drugim predmetima i na mnogo časniji način. Činilo se da to nije bilo u sladu s njegovom poslovičnom posvećenošću predmetima koje je uzimao.

Ovdje se nije radilo o pozitivnom krivičnom zakonu koji je donio visoki predstavnik nego o odluci kojom se štiti Ustav BiH. Optužnica je jasna: Milorad Dodik je kriv jer je kao službena osoba svjesno prekršio odluku Visokog predstavnika kojom se sprečava stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH u Republici Srpskoj.

Visoki predstavnik je u skladu sa svojim mandatom proglasio zakone koji su doneseni u Narodnoj skupštini Republike Srpske neustavnima jer ruše ustavni poredak BiH. I pripravnik u nekom odvjetničkom uredu razumio bi ovu razliku: ne radi se o posebnom zakonu koji je donio Visoki predstavnik nego o odluci kojom se stavljaju od acta neustavni zakoni koje je potpisao Dodik.

Sve ovo znao je i Ante Nobilo koji je uzeo braniti Milorada Dodika. Kao provjereni znalac s ogromnim pravničkim iskustvom morao je znati da ne može obranu bazirati na nelegalnosti institucije visokog predstavnika i njegovih odluka.

I prosječni građanin zna da BiH funkcionira još uvijek na temelju Dejtonskog sporazuma, a oni koji su ga i ovlaš pročitali shvatili su da jedino visoki predstavnik ima mandat tumačiti i braniti taj sporazum.  Svaki oblik kršenja tog sporazuma je dovođenje u pitanje mira u BiH. Visoki predstavnik je to ozakonio kao krivično djelo. Ante Nobilo je to morao znati kada je prihvatio braniti Dodika. Zašto je onda to učinio? Samo može biti u pitanju veliki honorar. ”Veliki” Nobilo ja pao na honoraru. To je prvi put da se moralno srozao, da je svo svoje znanje i iskustvo prodao, da je uništio cjelokupni svoj dignitet.

Stara je poslovica: nije klela majka sina što kocka nego što se vadi.

To što je Nobilo izgubio slučaj nije jedini njegov pad. Gori su njegovi pokušaji vađenja. Odvjetnički kodeks traži od odvjetnika da se uzdržavaju od komentara sudskih presuda i da svoje klijente brane pravničkim sredstvima.

Posebno je nedopustivo rezultate pravnih sporova tumačiti političkim argumentima. Politika je ideologija i koristi ideološke argumente; pravni sporovi su zasnovani na pozitivnim zakonima i dokazima. Svoj izgubljeni i vjerojatno dobro naplaćeni slučaj, Nobilo je počeo pravdati političkim sredstvima. Tako smo od jednog dobrog i uglednog odvjetnika dobili jednog demagoga i lošeg političkog populistu: nije on kriv što je izgubio slučaj nego je krivo ustavno uređenje države, tj. Dejtonski sporazum, visoki predstavnik, institucije države BiH, međunarodna zajednica koja podržava ovakvu državu i sl.

On je nastupio na protestnoj tribini Dodikovoj i sve to izgovorio kao najveći Dodikov politički zagovornik. Poslije toga sve ponovio u javnosti, vadeći se. Tako smo dobili nove ocjene stanja u BiH:

• Bosna i Hercegovina nije suverena država;
• Visoki predstavnik za BiH nema legitimitet, a to znači ni legalitet jer nije izabran po predviđenoj proceduri;
• Visoki predstavnik nema zakonodavnu vlast i ne može donositi zakone;
• Christian Schmidt kao visoki predstavnik za BiH je veća prijetnja za BiH od Dodika.

Ante Nobilo je pravnik i on dobro zna da su sve ove ocjene stanja u BiH pravne kvalifikacije. Sve je ovo izrečeno s predumišljajem. On Dodika brani s pretpostavkom da BiH nije suverena država, a ne uzima u obzir da upravo Dodik ruši taj suverenitet. Dodik je prekršio Ustav BiH jer suverenitet države ograničava suverenitetom entiteta od koga pravi državu. Zakoni koje je Dodik potpisao i objavio u suprotnosti su s Ustavom BiH. To je i formalno i praktično rušenje Ustava i zbog toga se ide u zatvor u svakoj državi. – Zna to Nobilo dobro.

Suverenitet države BiH je, po Nobilu, urušen jer ”stranci upravljaju” državom preko svojih institucija. On svjesno zanemaruje činjenicu da su sve strane institucije u BiH legalizirane Dejtonskim mirovnim sporazumom. Njegovo poređenje BiH s Njemačkom poslije Drugog svjetskog rata nije samo neumjesno nego drsko i zlobno. Zašto je Njemačka mogla profunkcionirati kao država pet godina nakon rata, a BiH ne može ni nakon trideset?

Odvjetniče Nobilo, njemački zločinci su osuđeni na smrt za svoje zločine i svi su pobijeni. S njihovim nestankom s političke scene i iz društva mogla se uspostaviti demokratska država. U BIH su zločinci uzeli vlast nakon agresije na BiH i mnogi od njih su i danas u toj vlasti. Neke je osudio Međunarodni sud u Hagu ali oni su i dalje nacionalni heroji i imaju značajnu ulogu u nacionalističkim politikama. Odvjetnik Nobilo znade to dobro, neke je i sam zastupao i zna razmjere tih zločina. To više nije pravno pitanje nego pitanje časti.  

Nobilo osporava legitimitet visokom predstavniku za BiH koji je predviđen Dejtonskim mirovnim sporazumom za BiH, Aneksom 10. Nobilo zapravo ne priznaje procedure kojima je formiran OHR u BiH i plasira u javnost dezinformaciju o njegovoj nelegalnosti. OHR je institucija predviđena Dejtonskim mirovnim sporazumom za BiH, a Visoki predstavnik ga samo zastupa sa svojim uredom. Uspostavilo ga je Vijeće za provedbu mira (PIC), koje čini 55 država, na Londonskoj konferenciji, odmah nakon Dejtonskog sporazuma.

Trajnost OHR-a je vezana za provođenje Mirovnog sporazuma i prestaje mu mandat kada to ocijeni Vijeće za provedbu mira. Mandat Visokog predstavnika traje dok traje OHR. PIC je formirao Upravni odbor Vijeća za provedbu mira kao savjetodavno tijelo visokog predstavnika, koje čini 9 država, predstavnik EU, Evropske komisije i Turska kao predstavnik islamskih zemalja. Ovaj Upravni odbor imenuje visokog predstavnika uz suglasnost Vijeća za provedbu mira, a od Vijeća sigurnosti UN-a traži se suglasnost. Svi dosadašnji visoki predstavnici izabrani su u toj proceduri. Nije propisano što se dešava ako se ne dobije suglasnost. Da bi se izbjegle nedoumice i mogući nesporazumi, generalni sekretar UN-a, Antonio Guterres, dao je pismeno tumačenje da je izbor visokog predstavnika u nadležnosti PIC-a.

Treba dodati i to da je Vijeće za provedbu mira na svojoj konferenciji u Bonnu, 1997. godine, omogućilo visokom predstavniku široke ovlasti u slučaju opstrukcija u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma (bonske ovlasti), te da može nametnuti i mijenjati zakone. Temeljem ovih ”bonskih ovlasti” OHR je u dosadašnjem mandatu donio nekoliko stotina odluka, mijenjao ustave entiteta, smjenjivao izabrane i imenovane funkcionere, mijenjao i donosio zakone. Nije moguće da se ”veliki” odvjetnik Nobilo nije uputio u meritum stvari.

Zašto je Nobilu stalo da se javnost dezinformira i da se taj izbor veže za Vijeće sigurnosti UN-a? Radi toga što u Vijeću sigurnosti Rusija ima pravo veta i spriječila bi taj izbor. Treba znati, ne samo napomene radi, da je Rusija potpisala Dejtonski mirovni sporazum za BIH kojim je uspostavljena institucija OHR, da je na Londonskoj konferenciji glasala za proceduru izbora visokog predstavnika i da je na Bonnskoj konferenciji glasala za ”bonske ovlasti”. Dakle, to nije u pitanju, u pitanju je zašto Nobilo danas zastupa proruske stavove?

Konačno, Nobilo tvrdi da je visoki predstavnik Christian Schmidt veća prijetnja za BiH od Dodika.

Prvo, on tom izjavom priznaje da je Dodik prijetnja za BiH. Vjerojatno se u to uvjeriti u postupku obrane pa mu izjava izletjela. Moralan odvjetnik bi nakon presude izašao u javnost i priznao poraz na sudu i uz to naveo argumente zbog koji je izgubi spor. To mu je uostalom i odvjetnička dužnost – obavijestiti javnost o čemu se radi, objasniti direktno po čemu je Dodik prijetnja za BiH a ne tu prijetnju sakriti iza Christiana Schmidta.

Drugo, morao bi objasniti zašto je Christian Schmidt prijetnja za BiH, inače ova izjava ima karakter klevete. Christian Schmidt je svojom odlukom zaštitio Ustav BiH, to mu je mandat. On je time zaštitio Dejtonski mirovni sporazum za BiH, odnosno omogućio funkcioniranje institucija države. Onaj tko štiti ustavni poredak BiH je, po Nobilu, prijetnja za BiH, veća od Dodika. A koji praktični potezi mogu biti veći od ovih Dodikovih, u koje se očito uvjerio i Nobilo?  Je li Christian Schmidt prijetnja što je omogućio izbore u BiH i učinio ih transparentnim, što je deblokirao formiranje vlasti temeljem izbornih rezultata, što je isposlovao da BiH dobije kandidatski status za ulazak u EU, što je omogućio da pravosuđe počne funkcionirati po Ustavu i zakonima države?

Dakle, za Nobila je prijetnja državi ako ona funkcionira kao država. Ovakvu kontradikciju izgleda može podnijeti samo odvjetnički um Ante Nobila.

Što je motiv Nobilu da se uvrsti u red u kome stoje Orban, Vučić, Milanović i Putin, u kome stoje političari-nacionalisti i neke nevladine organizacije u BiH koje žele Christiana Schmidta učiniti suvišnim u BiH, koji ga osobno vrijeđaju, nazivaju nacistom, kriminalcem, nelegalnim i sl. Nije teško predvidjeti što bi se desilo da su uspjeli.

Nobilo je upao je u BiH kao topovsko đule, s namjerom da izazove veliku eksploziju, a ustvari samo je on eksplodirao.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dok je padao Vukovar slavila se zločinačka ”Herceg-Bosna”!
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (2. dio)
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (1. dio)
    •  Prekrajanje povijesti u funkciji je bošnjačkoga nacionalizma
    •  Bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske

> Svi tekstovi ovog autora