O Marku Vučetiću kao paradigmi heretičkog mišljenja u RH

(Opaska uredništva: Donosimo obrazloženje priznanja Udruge za vjersku slobodu RH ”Dr. Branko Lovrec” izv. prof. dr. sc. Marku Vučetiću koje je sastavio prof. Ivan Markešić dodijeljeno na svečanoj skupštini Udruge u Auli Sveučilišta u Zagrebu u subotu 29. siječnja 2022.).

Teško je govoriti o ljudima. Posebno, ako su tu, pored vas, ispred ili iza vas. Međutim, posebno teško je govoriti ljudima, svejedno jesu li tu pored, ispred ili iza vas, ako im ne laskate, ne podilazite, ako im ne lažete, ako im ne nudite pohvalu za njihov konformizam.

A upravo tako namjeravam govoriti večeras u povodu dodjele priznanja Udruge za vjersku slobodu RH ”Dr. Branko Lovrec” izv. prof. dr. sc. Marku Vučetiću iz Zadra i u najkraćim crtama reći nekoliko rečenica o čovjeku kojeg osobno ne znam, kojeg osobno nikada nisam upoznao, kojeg poznajem samo iz knjiga, časopisa, medija, kojeg, rekli bismo, poznajem s ”medijske potjernice”. Želio bih sve to reći danas, 29. siječnja 2022. godine.

Svojim današnjim izlaganjem želio bih predstaviti čovjeka koji je, rekli bismo, već odavno krenuo putem kojim su hodili rijetki hrvatski religijski, nacionalni i politički heretici, želio bih, dakle, u najkraćim crtama predstaviti čovjeka koji se na tome heretičkom putu i putovanju nije obazirao i koji se ne obazire na prozivke i – za hrvatsko društvo uobičajene – ljudske i društvene (dis)kvalifikacije.

Želio bih, dakle, reći nekoliko riječ o Marku Vučetiću – teologu, filozofu, sociologu, političaru, izvanrednom profesoru na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru, u gradu u kojem je Marko rođen baš na jučerašnji dan, 28. siječnja 1977. godine, što nas sve nuka da mu ovim putem čestitamo 45. rođendan!

A, kako vidite, riječ je o čovjeku koji je na Filozofskome fakultetu u Zadru, Sveučilište u Splitu, diplomirao dvopredmetni studij filozofije i povijesti (2000.), potom magistrirao iz filozofije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (2006.) te na istome fakultetu i istome gradu doktorirao iz filozofije (2009.). Također, na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu licencirao iz teologije 2015. godine.

Vučetić je smatrao da se intelektualac u hrvatskome društvu – uz znanstveni rad – treba uključiti u svakodnevni politički život, da treba izabrati ”svoju” stranu, što u posljednjih nekoliko godina i nije bilo nimalo lako

Na Odjelu za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Zadru predaje sljedeće kolegije: Uvod u filozofiju, Suvremena filozofija I i II, Hospitacije, Filozofija povijesti, Filozofija politike te Metodika nastave filozofije I. Kad je o znanosti riječ, posebno ga zanimaju filozofija egzistencije, filozofija politike te nihilizam, apsurd i historijski pesimizam.

Član je Hrvatskoga filozofskog društva kao i Međunarodnoga Hegelovog društva.

Stoga ću, kako već rekoh, o prof. dr. sc. Marku Vučetiću govoriti ponajprije kao filozofu i teologu koji je svojim slobodarskim filozofskim i teološkim istraživanjima doprinosio i doprinosi rušenju hrvatskih ne samo religijskih nego i političkih ”berlinskih zidova”. A, što se može vidjeti, pogledaju li se samo naslovi njegovih objavljenih tekstova u znanstvenim knjigama, časopisima kao i u dnevnome tisku.

Prof. Vučetić svoj filozofski put počinje utirati, između ostalog, objavljivanjem tekstova o sv. Tomi Akvinskome (2001.), refleksivnoj modernizaciji (2003.), prijateljstvu u Aristotelovoj filozofiji (2007.), egzistencijalnom subjektu i globalizaciji (2008.), čovjeku i kulturi ”duhovne pustinje” (2008.), identitetu osobe i slobode (2010.), mimetičkom identitetu s nasiljem i o starozavjetnom poimanju identiteta nasilnika (2011.), egzistencijalnoj dijalektici slobodi (2011.), metafizičkom egzistencijalizmu i egzistentnom subjektu (2014.), renesansnom ezoterizmu u hrvatskih humanista (2016.), konvergentnosti vjere i razuma u svjetlu heteroafirmativnosti enciklike Fides et ratio (2017.) te o Crkvi i suvremenom individualizmu (2018.) i o odnosu antropologije i umjetnosti u djelu Rajmunda Kuparea (2018.).

Njegov teološki diskurs je težiti k sintezi vjere i razuma na način da je istinu potrebno osloboditi ”od formalističkog i od čovjeka otuđenog oblika stvarnosti” i da je, zapravo, egzistencijalno relevantna ona istina ”koja ne isključuje, koja ima snažne integrativne mehanizme te tako pridonosi osmišljavanju ljudskog života”.

Uz napomenu da su za njega kršćani u istinskom, egzistencijalnom smislu, a ne u smislu pretpostavljanja ili zadanosti rađanja u nekoj kulturi oni kršćani ”koji sami napuštaju vlastitu sebičnost i želju da drugog pokore i prevare”.

Vučetić će široj hrvatskoj društvenoj i političkoj javnosti postati poznat tek kada je dirnuo u ”osinje” gnijezdo ove učmale tradicionalne hrvatsko-katoličke sredine, kada se usudio propitivati ulogu i značenje žene u hrvatskome društvu i Crkvi, ulogu i značenje žene kao drugotne, omalovažene, diskreditirane, odbačene. Kao osobe koja kao da nije stvorenje Svevišnjega.

Stoga će on svoju obranu dostojanstva običnih građana u RH, a ženâ posebno, uporno i tvrdoglavo provoditi na portalu Autograf na kojemu, kao stalni suradnik, od 28. prosinca 2018. piše dvotjedne, a od 27. kolovoza 2020. tjedne kolumne, i u njima objavljuje veoma značajne priloge o stanju svijesti u hrvatskome, većinski katoličkom društvu.

Vučetić je smatrao da se intelektualac u hrvatskome društvu – uz znanstveni rad – treba uključiti u svakodnevni politički život, da treba izabrati ”svoju” stranu, što u posljednjih nekoliko godina i nije bilo nimalo lako.

Zapravo, osnova Vučetićeve filozofije bila je mijenjati svijet oko sebe, mijenjati hrvatsko društvo i na lokalnoj (virskoj i zadarskoj) i na nacionalnoj (hrvatskoj) razini.

A to znači, trebalo je u jednoj od najsnažnijih i najtvrđih političkih utvrda suvremene Hrvatske, onoj HDZ-ovskoj u Zadru, mijenjati stranačko-političko postolje. A to je u suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti bio – i ostao – pravi heretički izazov.

Njegov teološki diskurs je težiti k sintezi vjere i razuma na način da je istinu potrebno osloboditi ”od formalističkog i od čovjeka otuđenog oblika stvarnosti” i da je, zapravo, egzistencijalno relevantna ona istina ”koja ne isključuje, koja ima snažne integrativne mehanizme te tako pridonosi osmišljavanju ljudskog života”

Rijetki su imali hrabrosti upustiti se u taj ”politički rizik”. Jer, nitko nije vjerovao da će mu kao nepoznatom pojedincu poći za rukom dovesti u pitanje pravovjernost iskaza (tvrdnji) hrvatskih nacionalnih i crkvenih elita. No on je u tome naumu, ne prihvaćajući unaprijed već zgotovljen poraz – na zaprepaštenje mnogih – uspio.

Na taj pothvat osvajanja političkih vrhunaca ovoga, demografski ispražnjenog prostora kreće na otoku Viru, s udrugom Vir bez podjela, nastavlja angažiranjem na listi Mosta preko koje ulazi u Hrvatski sabor, postajući nezavisni zastupnik nakon razlaza s Mostom te potom predsjednik Gradskoga vijeća Grada Zadra, što će predstavljati određenu prekretnicu ne samo u njegovome, nego i u političkom životu mnogih hrvatskih građana.

Svojim stavom prema Istanbulskoj konvenciji, a time i prema nasilju u suvremenome hrvatskom društvu, posebno prema ženama i djeci, bit će prepoznat kao osoba kojoj ova tematika nije nepoznanica, kao osoba koja ima i znanja i hrabrosti iznositi i braniti svoje stavove u javnosti. I u toj javnosti probuditi savjest, probuditi osjećaj krivnje za šutnju nad tolikim nepravdama u društvu.

Uz to, dr. Vučetić nije se ustručavao javno govoriti o ugroženosti najugroženijih u našemu društvu – nacionalnih i religijskih manjina, ali i o ugroženosti najugroženijih u okviru većinske nacionalne (hrvatske) i crkvene (katoličke) grupacije – o ugroženosti i drukčije-vjerujućih i nevjernika, LGBT osoba o čemu svjedoče njegovi javni medijski istupi.

Smatram stoga da je dr. sc. Marko Vučetić zaslužio da mu Udruga za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj za sav njegov dosadašnji javni rad u obrani dostojanstva i vjernika i nevjernika u našemu društvu dodijeli naše priznanje ”Branko Lovrec”.

Zahvaljujem i čestitam!

U Zagrebu 29. siječnja 2022.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Crkvena šutnja'' u vrijeme Hrvatskoga proljeća (6)
    •  ''Crkvena šutnja'' u vrijeme Hrvatskoga proljeća (5)
    •  “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (4)
    •  “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (3)
    •  ''Crkvena šutnja'' u vrijeme Hrvatskoga proljeća (2)
    •  “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (1)
    •  Ako Svevišnji postoji, ako je i svemoćan, zašto dopušta rat?
    •  Ima li nade za kršćanske nomade kakav je papa Franjo?
    •  Živimo li u intervalu od razmjene do razmjene mrtvih?
    •  Ukidanjem entiteta riješiti hrvatsko pitanje u BiH

> Svi tekstovi ovog autora