novinarstvo s potpisom
Nova knjiga Nikole Kraljića naslovljena “Oaza – nove pjesme”, 36-a je izvorna zbirka pjesama i poetske proze (od ukupno 42 objavljene knjige) toga pjesnika, rođenoga i cjelokupnim umjetničkim opusom inspiriranoga i vezanoga uz Omišalj i otok Krk. Kraljićeva nova zbirka tome je još jedna potvrda.
Knjiga sadrži 72 nove Kraljićeve pjesme koje su složene u 3 ciklusa: “Naslikano rosom”, “U pijesku milošte”i “Barba Miko”, bilješku o pjesniku, rječnik riječi, izraza i fraza i kazalo.
Nikola Kraljić, kao sin bodulskog krša, neminovno u svojim pjesmama progovara o moru, o krčkom kamenu i ljudima koji žive na njemu, ali bi bilo pogrešno shvatiti njegovu poeziju samo kao zavičajnu himnu. Blistave slike krčkog krajolika koje Kraljić daje, služe tek kao dekor svega pojavnog, svih događaja, dekor misaone poezije koja se naslanja na čakavsku tradiciju, ali sa znatno proširenim rječnikom.
Ne zadovoljavajući se čestim ponavljanjem malog broja afektivno obojenih karakterističnih zavičajnih riječi, Kraljić funkcionalno uporablja riječi koje nisu u svakodnevnoj uporabi, unoseći najveće promjene upravo u formu. U tom smislu stvaralačka uloga Nikole Kraljića u pravom je smislu riječi graditeljska, jer on uporablja razlomljeni stih, kao i igru glasovima i riječima.
U svojim poetskim uradcima on asimilira utjecaje koji postaju posebnost njegove poezije, ističući pritom vlastito stablo refleksije i doživljaja. Ujedno, on nosi težnju suvremenog književnog stvaralaštva da svojim medijem, pisanom riječju, bila ona metaforična, onomatopeja ili grafika, postane kreativni akt i samoga čitatelja koji se mora misaono i emotivno angažirati da bi primio pjesnikovu poruku.
“Ako je pamćenje mjesto koje se nalazi na razmeđi prošlosti i budućnosti, u ovoj zbirci za Kraljića to znači radikalno suprotstavljanje života i smrti. No kako se obično smrt pojavljuje u funkciji zastrašivanja, Kraljić tu čini inverziju, njezinu semantiku upućuje prema živome i erotičkome. Sučeljavanje s prirodnim tijekom tako je s posljednjih pomaknuto na prve stvari, ukoliko riječ poistovjetimo s Životom, što bje u početku. Kraljić, zapravo, gotovo sakralno, opsesivno i vitalistički slavi Život, odnosno Prirodu, Kraljićevo pjesništvo oponaša istovrsni prirodni vitalizam.”
Nikola Petković
“Posebna je vrijednost poezije Nikole Kraljića u čakavskom jeziku kojim piše, a zbirke pjesama ocijenjene su mu kao ponajbolja hrvatska ostvarenja u posljednja četiri desetljeća. Značenje je njegove poezije u afirmaciji čakavštine (i poezije pisane njome) i njezinu uvažavanju na općem hrvatskom planu, a ne samo u širem zavičaju. Njegova je osnovna odlika što je počeo i uspio čakavštinu promišljati kao jezik dostatan i dostojan da se njime izraze najsloženije poetske misli i iskazi.”
Milorad Stojević
“Za opis unutarnjih zbivanja Kraljić se služi vanjskom slikom, pri čemu ona predstavlja intelektualni i emocionalni kompleks u izvjesnom djeliću vremena i rezultat je miješanja realnog i nadrealnog, izraz pjesnikove vizije koja se prostire od sudbine pojedinca do apokaliptičkih predstava o općoj sudbini čovjeka. Riječ je o izrazito intelektualnom pjesniku koji je krenuo u tajnu poezije sa slikama zavičaja, ali je proširio svoj vidokrug unijevši u njega jasnije i dublje značenje, pa uvelike prelazi granice i osobnog i lokalnog. On je pjesnik koji je sintezom elemenata zavičajne i svjetske književnosti stvorio novi, sažeti oblik i učinio prijelomni korak u čakavskoj poeziji. Stoga Kraljićeva poezija ostaje i traje kao umjetničko svjedočanstvo naše ljudske sudbine.”
Katica Ivanišević
***
Nikola Kraljić rođen je 29. 11. 1930. u Omišlju, na Krku. Osnovnu školu završio je u Omišlju, a gimnaziju u Krku i Rijeci. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i psihologiju. Počeo je pisati još u gimnaziji, a objavljivati tek 1964. godine, najprije u časopisima. Piše na književnoj štokavici i na čakavici, kojoj je dao velik jezični doprinos.
Već prva zbirka pjesama, Vrime, (Biblioteka Dometi, Rijeka, 1972.) predstavlja ga kao zrelog pjesnika, s profiliranom vlastitom poetikom. Do danas Kraljić je objavio preko 40knjiga poezije i poetske proze, izbora iz pjesničkog opusa, neke i u prijevodu na talijanski, engleski i njemački jezik, te ” Sabrane pjesme”.
Zastupljen je u više antologija. Bavi se i prevođenjem s engleskog i talijanskog, mahom poezije, ali i tekstova s područja kulture, umjetnosti, psihologije i filozofije te kritikom i recenzijama. Redovito objavljuje u književnim časopisima, a neke je i uređivao (Riječka revija, Književna Rijeka). Uredio i za tisak pripremio više knjiga drugih autora, uglavnom poezije.
Član je Društva hrvatskih književnika, ogranak Rijeka, čiji je suosnivač i višegodišnji predsjednik, zatim Društva hrvatskih filozofa te Društva hrvatskih psihologa (dobitnik Nagrade Ramiro Bujas za dostignuća na polju psihologije, kojoj je posveti svoj profesionalni radni vijek).
Za svoj doprinos hrvatskom recentnom pjesništvu primio je niz nagrada i priznanja: regionalna Nagrada Drago Gervais (pet puta), Godišnja nagrada Grada Rijeke (1995., za izuzetan doprinos hrvatskoj književnosti), Godišnja nagrada Općine Omišalj (2006. za knjigu poetske proze “Moj prijatelj Oton – sjećanja”), Nagrada Kaliope književnih stvaralaca otoka Krka (2007.), državna Književna nagrada Drago Gervais (2007., za zbirku “Usamljeni veslač” i ukupan doprinos hrvatskoj poeziji na čakavici) i Nagrade Općine Omišalj za životno djelo za iznimna postignuća u književnosti 2012.
O Kraljiću redatelj Zoran Krema snimio je 2009. polsatni biografski dokumentarni film po naslovom “Če sem sem, ma beloga tovara ne zovem moro”.
Živi, radi i djeluje u Rijeci i rodnom Omišlju.
***
Naslov: Oaza
Autor: Nikola Kraljić
Izdavač: Naklada Lukom
Godina izdanja: 08/2015.
Broj stranica: 112 str.
Uvez: Meki uvez
ISBN 9789536337132
(Više novih knjiga na Moderna vremena info).