Obmanjivanje zbog zahtjeva za pravo pristupa informaciji

Pravnim zlouporabama i manipulacijama su, suprotno namjeni, u službu sprečavanja informacija stavljeni Zakon o pravu pristupa informacijama, Ured povjerenice za informacije i znatnim dijelom nadležni Visoki upravni sud.

U Hrvatskoj prevladava svijest da je umješnost vođenja politike licemjerno zagovaranje načela i paralelna praksa postupanja ”s figom u džepu”, odnosno postupanja suprotna deklariranim načelima.

Najčešće djelatnosti o kojima se sprečavaju informacije i vlasti izbjegavaju javni nadzor su javne financije i posljedice izostalog ekonomskog razvoja Republike Hrvatske.

Razmjerno sve težim posljedicama izostalog ekonomskog razvoja jača licemjerno zagovaranje hrvatskih ekonomskih interesa, lijepo i sve nesadržajnije govori se o gospodarstvu i razvoju, te sve bezobzirnije iz javnog komuniciranja isključuju neistomišljenici.

Usporedno, razmjerno ekonomskoj krizi, rastu i razni oblici ekstremizma.

I to je trend koji će u bankrotiranoj Republici Hrvatskoj obilježavati i 2018. godinu. Sve će se dublje tonuti u ekonomsku krizu, a razmjerno krizi rast će šovinistički totalitarizam i nazadnjaštvo.

Najčešće djelatnosti o kojima se sprečavaju informacije i vlasti izbjegavaju javni nadzor su javne financije i posljedice izostalog ekonomskog razvoja Republike Hrvatske

Upravo u vrijeme najglasnije borbe za ekonomske i ostale interese Republike Hrvatske prihodi i dobit od gospodarenja hrvatskim prirodnim bogatstvom preusmjeravani su iz hrvatskog državnog proračuna u dividende globalnih korporacija.

Primjerice, prihodi i zarade od vađenja prirodnog plina iz jadranskog podmorja, od vađenja domaće nafte, od gospodarenja telekomunikacijskim frekvencijama i magistralnom infrastrukturom, od gospodarenja hidropotencijalima i elektroprivredom, a upravo su u tijeku i preusmjeravanja prihoda i zarada od gospodarenja šumama, izvorima pitke vode, cestovne i željezničke infrastrukture, itd.

Da bi se mogla provoditi takva velika manipulacija, ustrojen je neformalni sustav sprečavanja informacija, a trajno se koristi i dezinformiranje javnosti.

Upravni sud Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudili su da ministar financija (tada Ivan Šuker) ima pravo uskratiti odgovor na novinarski upit o tome koliki su prihodi državnog proračuna od koncesijskih i rudarskih naknada (presuda Upravnog suda broj: Us-959/2010 i obavijest ECHR-a pod brojem 7169/11 o nedopuštenosti tužbe protiv presude Upravnog suda RH).

Sudska glupost!

Prihodi državnog proračuna od koncesijskih i rudarskih naknada su javni prihodi.

Upravni i sudski kriminal je ako ministar financija ili bilo koji sud pravnim zloupotrebama uskrati javnosti podatke o javnim prihodima državnog proračuna, u konkretnom slučaju prihode od koncesijskih i rudarskih naknada.

Osobito kada se podaci o javnim prihodima državnog proračuna ne uskraćuju samo javnosti nego protuzakonito i obveznicima poreza.

Upravni sud Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu presudili su da ministar financija (tada Ivan Šuker) ima pravo uskratiti odgovor na novinarski upit o tome koliki su prihodi državnog proračuna od koncesijskih i rudarskih naknada

Sukladno licemjernom zagovaranju načela i paralelnoj praksi postupanja suprotnog proklamiranim načelima u Hrvatskoj se u praksi Zakon o pravu pristupa informacijama koristi zapravo kao instrument sprečavanja informacija.

Povjerenica za informiranje je uoči Nove godine organizirala radionicu u Kući Europe u Predstavništvu Europske komisije u Republici Hrvatskoj. Radionica je, priopćeno je, namijenjena svim korisnicima, osobito predstavnicima medija i udruga civilnog društva, da bi ih se informiralo i educiralo o uvjetima i načinima ostvarivanja prava na pristup informacijama te o otvorenosti i javnosti rada tijela javne vlasti.

To su (licemjerna) načela, a evo i kakva je praksa stvarnog postupanja povjerenice za informiranje, suprotna proklamiranim načelima ili, bolje rečeno, stvarna praksa sprečavanja informacija.

Kada ”tijelo javne vlasti” ne odgovori na zahtjev za pravo pristupa informaciji, podnositelj zahtjeva za pravo pristupa informaciji se prema Zakonu o pravu pristupa informacijama žali povjereniku za informiranje. Povjerenik donosi rješenje kojim potvrđuje uskraćivanje informacije ili izdaje nalog tijelu javne vlasti da dostavi traženu informaciju.

Dogodilo se da mi na novinarski upit nije odgovorilo tijelo javne vlasti, ali ni povjerenica za informiranje na žalbu.

Podnio sam zbog toga tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zbog ”šutnje uprave”.

U međuvremenu, izvan zakonskog roka i nakon tužbe zbog ”šutnje uprave”, povjerenica umjesto rješenja dostavlja tzv. ”zaključak”.

Sukladno licemjernom zagovaranju načela i paralelnoj praksi postupanja suprotnog proklamiranim načelima u Hrvatskoj se u praksi Zakon o pravu pristupa informacijama koristi zapravo kao instrument sprečavanja informacija

U upravnom pravu ”zaključak” je postupovna mjera i protiv njega nije dopuštena posebna žalba.

No, ”zaključkom” umjesto rješenja povjerenica za informiranje je podnositelja zahtjeva za pristup informaciji ”udaljila” od dobivanja tražene informacije i podvalila mu da se umjesto pribavljanja tražene informacije iscrpljuje pravnim zavrzlamama između Visokog upravnog suda i Ureda povjerenice za informiranje.

Visoki upravni sud je ranije presudio da je donošenje ”zaključka” umjesto rješenja pogrešno postupanje povjerenice za informiranje (presuda UsII-158/15-15).

Postavlja se pitanje kako je moguće da Ured povjerenice za informiranje ne poštuje presude Visokog upravnog suda i nastavlja s donošenjem ”zaključaka” umjesto rješenja?

Ali i u spomenutoj presudi Visokog upravnog suda kriju se obmanjivanja stranki u upravnom postupku.

Umjesto da je nakon ocjene da je pogrešno donositi ”zaključak” umjesto rješenja, Visoki upravni sud ukinuo ”zaključak” i presudio donošenje rješenja; u presudi se nekompetentno ”zaključak” proglašava za rješenje, a očitovanje stranke na ”zaključak” kao proširenje tužbe.

Takvom sudskom odlukom je povrijeđeno pravo (na žalbu) prvostupanjskom tijelu javne vlasti, a i pravo tužitelja koji bi tužbu, da ju je mogao podnijeti protiv ”zaključka”, sastavio bitno drukčije od očitovanja na podvaljeni mu ”zaključak” na koji se nije imao pravo žaliti.

A u ovom postupku povodom tužbe zbog šutnje uprave tužitelj se kao podnositelj zahtjeva nije očitovao o ”zaključku” umjesto rješenja povjerenice za informiranje, pa ni Visoki upravni sud ne može zaključiti da tužbu zbog ”šutnje” treba proširiti i protiv ”zaključka”.

Komplikacije nastale pogrešnim donošenjem ”zaključka” umjesto propisanog rješenja ukazuju na to da je, suprotno deklariranom osiguravanja prava pristupa informaciji, povjerenica za informiranje u ovom slučaju pribjegla sprečavanju informacija ili barem otežavanju prava na pristup traženoj informaciji

Zbog toga Visoki upravni sud može odlučivati samo o tome da li postoji ili ne postoji ”šutnja uprave”, a ne može odlučivati o (ne)ispravnosti ”zaključka” umjesto rješenja. Protiv ”zaključka” umjesto rješenja nije tužba ni podnesena, pa bi, da se Sud upustio u takvu ocjenu, to značilo prekoračenje tužbenog zahtjeva.

Ove komplikacije nastale svjesno i namjerno pogrešnim donošenjem ”zaključka” umjesto propisanog rješenja ukazuju na to da je, suprotno deklariranom osiguravanju prava pristupa informaciji, povjerenica za informiranje u ovom slučaju pribjegla sprečavanju informacija ili barem otežavanju prava na pristup traženoj informaciji.

A i u Visokom upravnom sudu će sada imati što raditi na rješavanju svih upravnopravnih zavrzlama s donošenjem ”zaključka” umjesto propisanog rješenja povjerenice za informiranje.

I tako je ova zavrzlama zbog sprečavanja informacije postala zapravo zanimljivija od objavljivanja tražene informacije.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora