Obnova narodnog zdravlja

Dr. Andrija Štampar je u Hrvatskoj ostvario javnu zaštitu narodnog zdravlja i unaprijedio socijalnu medicinu do mjere da je model iz Hrvatske 50-ih godina prošlog stoljeća postao uzorom Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, a dr. Štampar osobno počašćen i izborom za prvog predsjednika Skupštine Svjetske zdravstvene organizacije.

Bitno je na to danas podsjetiti hrvatski birački korpus kako bi na izborima znao ”honorirati” političke stranke koje su dosad u znatnoj mjeri devastirale model zaštite narodnog zdravlja u Hrvatskoj.

Već više od dva i pol desetljeća, naime, sve hrvatske vlade na nagovor lobija svjetskog globalnog kapitalizma zagovaraju privatno zdravstvo. Dosad se ni jedna vlada, unatoč ”podmazivanim” nagovorima, ipak nije odrekla javnog novca niti se usudila prepustiti djelatnosti u zdravstvu slobodnom tržištu i financiranju isključivo privatnim kapitalom, odnosno ukinuti javnu zaštitu narodnog zdravlja.

Sve brojniji i češći su, međutim, ustupci globalnom kapitalizmu kojima vlasti iz sustava javne zaštite narodnog zdravlja u Hrvatskoj izdvajaju i zamračenim pretvorbenim postupcima ”privatiziraju” pojedine osobito profitabilne djelatnosti i institucije. Time se postupno demontira Štamparov model javne zaštite narodnog zdravlja utemeljen u Hrvatskoj oko 1920. godine

A ni privatni poduzetnici dosad nisu sami utemeljili novu djelatnost ili ustanovu u zdravstvenim djelatnostima, nego su isključivo uz prethodno devastiranje u tzv. postupcima pretvorbe nastojali preuzimati ranije postojeće djelatnosti ili ustanove.

Jedina značajnija promjena je da je nekadašnji Fond za zaštitu narodnog zdravlja formalno preimenovan (ne i funkcionalno reorganiziran) u Zavod za zdravstveno osiguranje i uvršten u državni proračun (dotad je taj Fond bio izvanproračunski, a financirao se prihodima od doprinosa, odnosno namjenskih poreza za zaštitu narodnog zdravlja).

Sve brojniji i češći su, međutim, ustupci globalnom kapitalizmu kojima vlasti iz sustava javne zaštite narodnog zdravlja u Hrvatskoj izdvajaju i zamračenim pretvorbenim postupcima ”privatiziraju” pojedine osobito profitabilne djelatnosti i institucije. Time se postupno demontira Štamparov model javne zaštite narodnog zdravlja utemeljen u Hrvatskoj oko 1920. godine.

Postavlja se pitanje dokle se može etapno demontirati (do)sadašnji model javne zaštite narodnog zdravlja, a da se ne uruši sustav u cijelosti.

Pojednostavljeno, dosad su u svijetu poznata dva osnovna modela financiranja djelatnosti u zdravstvu: iz prihoda od poreza (javna zaštita narodnog zdravlja) ili privatnim novcem (model dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja). No, u djelatnostima zaštite zdravlja obrće se puno novca.

Prema Kissingerovoj doktrini globalizma iz 60-ih godina prošlog stoljeća (o kojoj je pisano u prethodnoj kolumni) ”tko ima kontrolu u zdravstvu, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, ima i kontrolu nad ljudima”.

Jednostavnije je to svojedobno izrazio i direktor tada najveće veledrogerije u Hrvatskoj rekavši da se ne boji dolazeće ekonomske krize, jer ”nema tog novca koji bolesni neće dati za zdravlje”.

I premda se u protekla dva stoljeća pokazalo da su prednosti javne zaštite narodnog zdravlja u odnosu na privatno zdravstveno osiguranje nesporne, globalni kapital se ne može odreći profita iz djelatnosti u zdravstvu.

Prednosti javnog zdravstva su takve da su u svijetu sve snažniji napori za uvođenje sustava javne zaštite narodnog zdravlja, pa čak i u SAD-u, gdje su u tzv. Obaminoj zdravstvenoj reformi korištene i neke preporuke dr. Andrije Štampara iz 1939. godine (u to vrijeme je dr. Štampar surađivao s Rockefelerovom fondacijom u izgradnji i financiranju ustanova socijalne medicine u Hrvatskoj, odnosno u Kraljevini Jugoslaviji)

Unatoč tome, prednosti javnog zdravstva su takve da su u svijetu sve snažniji napori za uvođenje sustava javne zaštite narodnog zdravlja, pa čak i u SAD-u, gdje su u tzv. Obaminoj zdravstvenoj reformi korištene i neke preporuke dr. Andrije Štampara iz 1939. godine (u to vrijeme je dr. Štampar surađivao s Rockefelerovom fondacijom u izgradnji i financiranju ustanova socijalne medicine u Hrvatskoj, odnosno u Kraljevini Jugoslaviji).

Jedino u tzv. tranzicijskim zemljama međunarodne financijske institucije, suprotno trendu u razvijenim zemljama, i nadalje ”lobiraju” i pokušavaju nametnuti privatno zdravstveno osiguranje.

O socijalizaciji liječničke službe u Glasniku Ministarstva zdravstva broj 1 – 4 iz 1919. godine dr. Andrija Štampar je napisao: ”Liječnička pomoć treba da je za svakoga jednaka. Svatko od bolesti ugrožen ili bolestan ima pravo na liječničku pomoć, i to onakovu kakovu ovako napredna medicinska nauka, kao što je današnja, doista može da pruži. Pred liječnikom valja da su svi ljudi jednaki”.

Paradoksalno je da u 21. stoljeću više nije moguće ono što je dr. Štamparu uspjelo ostvariti u prethodnom stoljeću.

No, dr. Štampar se u ostvarenju projekta socijalne medicine nije vodio isključivo etičkim ili moralnim načelima, nego i egzaktnim ekonomskim pravilima. Pisao je puno i o porezima, te osobito o tome što bi poreznim prihodima trebalo financirati u zdravstvu, odnosno koliko su troškovi liječenja veći od troškova preventivnog uklanjanja ugroza od raznih bolesti, u ono vrijeme osobito od sušice ili TBC-a.

U znanstvenim i stručnim člancima obrađivao je dr. Štampar i teme o nedopustivosti ekonomske ovisnosti liječnika o pacijentima. U Liječničkom vjesniku 1919. dr. Štampar je u članku o primjedbama na tada tek predloženi zakon o čuvanju narodnog zdravlja izložio projekt i moguće financijske izvore za javnu zaštitu narodnog zdravlja.

No, i tada je bilo polemika među liječnicima koji su, poput dr. Dežmana, zagovarali koncepciju vrhunskih sanatorija u kojima će liječnici čekati platežno sposobne bolesnike suprotno dr. Štamparu i njegovu projektu da liječnici idu tamo gdje bolesti nastaju i ako nemaju drugih sredstava, pokušavaju ljude barem educirati kako bi mogli, djelujući preventivno, barem smanjiti svoju ugroženost od tada neizlječivih bolesti.

I pritom je dr. Štampar egzaktnim pokazateljima dokazivao ekonomsku opravdanost ukazujući koliko manje bi se trošilo na preventivu nego na troškove nakon epidemija.

Očito bi i danas trebalo potaknuti rasprave u, kako bi to rekao dr. Štampar, liječničkom staležu o nedopustivosti ekonomske ovisnosti liječnika o pacijentima, kao i o prednostima socijalne medicine.

Može li danas ”liječnički stalež” pasivno promatrati devastaciju i demontažu Štamparova modela javne zaštite narodnog zdravlja u Hrvatskoj? Očito to ne bi trebalo biti tako – pa to su liječnici koji su svi na fakultetima učili i polagali ispite iz socijalne medicine. Istina, potporu liječnicima u obnovi Štamparova modela zaštite narodnog zdravlja u Hrvatskoj trebali bi plebiscitarno dati svi građani

Ovo tim prije što su i u najrazvijenijim zemljama provođena istraživanja kojima su dokazivane prednosti modela javne zaštite narodnog zdravlja u odnosu na sustav privatnog dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. Vjerojatno je najpoznatije istraživanje iz 1967. sustava prikupljanja krvi od dobrovoljnih davaoca u Engleskoj usporedno s komercijaliziranim u SAD-u, gdje se krv plaćala davaocima.

Tim je istraživanjem Richard Titmus dokazao da onaj tko prodaje krv, a zna da je nositelj hepatitisa ili AIDS-a, ima razloga to zatajiti, dok dobrovoljni donator nema nikakvog razloga lagati.

Može li danas ”liječnički stalež” pasivno promatrati devastaciju i demontažu Štamparova modela javne zaštite narodnog zdravlja u Hrvatskoj? Očito to ne bi trebalo biti tako – pa to su liječnici koji su svi na fakultetima učili i polagali ispite iz socijalne medicine.

Istina, potporu liječnicima u obnovi Štamparova modela zaštite narodnog zdravlja u Hrvatskoj trebali bi plebiscitarno dati svi građani, a ne samo izravno zainteresirani oboljeli. Ali, za to bi se trebalo suprotstaviti vladajućim politikama u Hrvatskoj. Najbolje na izborima.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na: [email protected] ili nazovite broj 098 484 355.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora