Očitovanje fra Klipana: glupe izjave nakon splitskog požara!

Prema staroj legendi Neron je gledajući požar u Rimu svirao liru i recitirao, vođen pjesničkim zanosom koji ga je obuzeo dok je gledao kako vatra guta glavni grad njegovog imperija.

Ozbiljni povjesničari ovu legendu smatraju neutemeljenom, ali ipak u njoj – svjedoci smo ovih dana – ima i zrnca istine.

Jer požar stvarno nadahne ljude na neki blesavi poetski zanos u kojemu onda oni sebi dopuste i lupetanja kakva si normalan čovjek ne priušti ni nakon par čašica domaće žestice.

Bio bi red da netko napravi top-listu najvećih bedastoća – nešto kao the worst of crap collection – na koje je ovaj požar nadahnuo ljude. Mogao bi se napraviti i cijeli CD, a ušle bi na njega i pjesme poput Interesantan požar by D.J. Prime Minister, te Asimetrični rat u izvedbi Admirala Loše (desni kontrapunkt Generalu Woou).

Bio bi tu i singl Srebrni VŽ Mercedes vječito mlađahnog i nadahnutog protestnog pjesnika R. Pauletića, autora evergreena poput Dajte Srbe na dalmatinske vrbe i Jebo ja vas glupe Japance.

Bio bi tu i cover pjesme starog majstora novokomponiranih narodnjaka Predraga Živkovića Tozovca Nisam kriv što sam živ, kroz kojega bi išli samplovi dijaloga Kolinde i ministra Krstičevića.

Požar stvarno nadahne ljude na neki blesavi poetski zanos u kojemu onda oni sebi dopuste i lupetanja kakva si normalan čovjek ne priušti ni nakon par čašica domaće žestice

Ne bih htio preskočiti ni kolektivnu skladbu jam session banda Antena Zadar koji je već svojim naslovom ”Tito je kriv!” osigurao sebi hit, jer Titovo ime jamči dolazak na vrh top-liste trash pjesama.

Neke od tih pjesama bile bi pravi rap, s jakim utjecajima domoljubnog turbo folka, negdje bi se zaorila i thompsonovski čvrsta gitara, uglavnom, našlo bi se tu za svakog ljubitelja popularne glazbe ponešto.

A našlo bi se i kršćanskih pjesama, jer je sada moderno da se zaodjevena u formu popularne glazbe plasira kršćanska poruka.

Nadbiskup Barišić kao pravi pop imao bi jedan pop-pjesmuljak S molitvom na prvoj liniji. Ovaj višeznačni naslov voljeli bi ljubitelji i Željke Markić i Gorana Bareta. Još veći hit – možda i najveći na ovoj kompilaciji – bila bi pjesma fra Stipana Sodoma i Gomora.

Radi se o blackmetal razbijačini koja bi već samom svojom bukom otjerala i samog Sotonu – o kojemu inače kruži još manje utemeljena legenda od one o Neronu da je upravo on stvorio heavy metal.

Uglavnom, to je pjesma protiv (kažu) nadrogiranih i lascivnih ravera sa splitske Ultre, koji su konzumiranjem tabletica punih kemije i prakticiranjem razuzdanog seksa prizvali vatru na okolicu Splita.

Nije da sam neki veliki tumač poezije, još manje one kakva bi se našla na ovom antologijskom CD-u, ali ću se ipak odvažiti da malo proanaliziram ove kršćanske pjesničke uratke – barem me ne muči strah da bih svojom eventualno plitkom analizom nagrdio izvornu ljepotu ove poezije.

Dakle, Barišićevo pjesništvo poziva djecu i mlade na jednu načelno bezazlenu aktivnost molitve suprotiva požarom – doduše, za razliku od onih molitelja pred bolnicama, ovdje molitelji idu na prvu crtu samo figurativno, dakle, ne pojavljuju se na požarištu.

Pjesma je na određeni način obrada stare latinske Ora et labora, s tim što se labora ovdje odnosi na vatrogasce, dok je ora upućeno ”običnim” vjernicima. To nije baš u duhu svetog Benedikta, koji je svoju krilaticu zamislio kao načelo djelovanja za sve, bez podjele rada.

Bio bi red da netko napravi top-listu najvećih bedastoća – nešto kao the worst of crap collection – na koje je ovaj požar nadahnuo ljude. Mogao bi se napraviti i cijeli CD, a ušle bi na njega i pjesme poput Interesantan požar by D.J. Prime Minister, te Asimetrični rat u izvedbi Admirala Loše (desni kontrapunkt Generalu Woou)

I, srećom, ”obični” splitski vjernici – kao i ogrezli splitski nevjernici – nisu poslušali ovu jeftinu liriku, nego su svojski radili i pripomogli vatrogascima u borbi protiv stihije.

Jesu li se pritom i molili, teško da ćemo saznati; moguće je da je više njih spominjalo Boga u kontekstu koji se ni nadbiskupu ni Benediktu ne bi previše dopao.

Pjesma odiše i neiskrenošću, jer imate težak dojam kako bi Barišić u slučaju da vatra zahvati njegovu nastambu prvo pozvao vatrogasce, a teško da bi se molitelja uopće i sjetio.

Uostalom, kao što sami znate, ovakvi su požari bili apsolutno neukrotivi u danima kad su se svi revno i svakodnevno molili.

Borbu protiv plamenih nemani počeli smo dobivati tek pojavom suvremenih vatrogasnih oruđa, kakva su – između ostalog – i kanaderi.

Zanimljivo je zamijetiti i to kako su svi nakon požara zamijetili da vatrogasci imaju stara vozila i lošu opremu, a nitko se nije ni riječju osvrnuo na kvalitetu molitava upućenih tijekom požara.

Jer u dubini duše svakog katolika – uključivo i nadbiskupa Barišića – prebiva nesvjesna spoznaja da molitva baš i nije jako sredstvo za bilo što, osim za eventualno stjecanje duševnog mira. Slabo to gasi vatru – ako mislite drugačije, samo provjerite (ali nemojte da nešto izgori zbog vaše zadrtosti).

Priznajem da je meni ipak zanimljiviji fra Stipan kao ogledni primjer kršćanskog tekstopisca koji se slabo snalazi u biblijskim i teološkim vodama, ali je zato vrlo glasan kad to treba promovirati. Naravno, ako želite ljudima ogaditi Bibliju, onda je najbolji način hvaliti – i to uz pogrešno tumačenje – upravo one najgore tekstove, kao što je nesumnjivo i ovaj o spaljivanju Sodome i Gomore.

Biblijskim teolozima – onima koji se tekstom bave puno ozbiljnije od varšavskog redovnika fra Stipana – nije do kraja jasno što je to razljutilo Jahvu, i inače poznatog kao lakog na obaraču.

Nadbiskup Barišić kao pravi pop imao bi jedan pop-pjesmuljak S molitvom na prvoj liniji. Ovaj višeznačni naslov voljeli bi ljubitelji i Željke Markić i Gorana Bareta. Još veći hit – možda i najveći na ovoj kompilaciji – bila bi pjesma fra Stipana Sodoma i Gomora

Tekst koji je nadahnuo i neupućenog fratra nalazi se u knjizi Postanka – prvoj biblijskoj knjizi – u 19. poglavlju. U njemu se opisuje kako su dva anđela došla u Sodomu ispitati je li tamo stvarno toliko zlo kao što je Jahve čuo. Njih u svoju kuću prima Abrahamov nećak Lot, a na vijest da su neki stranci dobili njegovo gostoprimstvo okupljaju se stanovnici Sodome i u 5. retku nalazimo riječi o čijem se značenju i danas raspravlja: ”Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih upoznamo.”

Ako pogledate brojne prijevode na razne jezike, praktički ćete uvijek naći riječ ”upoznati” na ovom mjestu – kako, uostalom, glasi i izvorna hebrejska riječ jada. Ali, za nevolju, inače kvalitetni katolički prijevod Jeruzalemska Biblija na ovom mjestu donosi drugi glagol – ”izvedi nam ih da ih se namilujemo”.

Duga je priča kako se došlo od upoznavanja do milovanja – istina je da se u Bibliji glagol ”upoznati” koristi i kao eufemizam za spolni odnos, ali striktno onaj unutar braka (za izvanbračni se koristi izraz ”leći”).

Ima i drugih razloga zbog kojih su ovi prevoditelji odabrali baš spolni – i to nasilni homoseksualni čin – kao ono što je bilo na umu Sodomljanima, pa je tako i njihov ”grijeh” nazvan sodomijom. Otada su kroz kršćansku tradiciju – sve do nesretnog fratra koji će obavezno spomenuti svoju ljubav prema domovini – svi homoseksualci nazvani sodomistima.

Čak i kad bi prihvatili tako iskrivljeno tumačenje biblijskog teksta, zaključak bi bio ispravan taman koliko i zaključak da su svi heteroseksualci silovatelji.

Svejedno, nije to smetalo mnogim teolozima, a očito ni prevoditeljima Jeruzalemske Biblije – s tim što, istini za volju, treba reći kako je to više slučaj u hrvatskom i engleskom prijevodu (”have intercourse with them”), nego u prvotnom francuskom (”que nous en abusions” – da bi ih zlostavljali).

A našeg fra Stipana – koji bi trebao uzeti umjetničko ime fra Klipan – ni najmanje ne smeta ni to da je sasvim u redu nakon pokušaja takvog nasilnog čina spaliti cijeli grad, zajedno sa ženama i djecom – i rođenom i onom nerođenom za koju će neki molitelji ići pred bolnice i hodati za život.

Da bi nakon povratka s ugodne šetnje bez ikakvog krzmanja prosipali Jahvin plamen po Sodomi i Gomori.

I da bi onda tri minute kasnije, primjerice, odbacili svetkovanje subote jer je to Stari zavjet (iako je držanje subote sigurno pametnije nego podupiranje spaljivanje cijelih gradova).

Barišićevo pjesništvo poziva djecu i mlade na jednu načelno bezazlenu aktivnost molitve suprotiva požarom – doduše, za razliku od onih molitelja pred bolnicama, ovdje molitelji idu na prvu crtu samo figurativno, dakle, ne pojavljuju se na požarištu

Naravno, nema potrebe razboritom čovjeku uopće objašnjavati kakve bi tu bile poveznice između nasilnih Sodomljana i napušenih ljubitelja techno-rave-house-electro zvukova.

Svejedno, fra Stipan je iskoristio već davno poznatu shemu kršćanskih napjeva i napravio apsolutni kršćanski hit. Što je ta pjesma probavljiva taman koliko i onaj latino-trash Despacito, njemu, a ni Crkvi koju on predstavlja, to nije ni najmanji problem. Važno je da se CD-i prodaju, makar na njima bile i nikad postojeće Marijine objave u Međugorju.

A sve to s jakim pečatom domoljublja, jer, napokon, kad odete živjeti i raditi u Varšavu, to ne može ništa drugo značiti nego da vam je Hrvatska u srcu.

PS: Na koncu ipak mislim da je za fra Stipanovu pjesmu najbolja glazba iz Karleušinog hita Sodoma i Gomora. Ipak nije black metal pogodan za turbo-folk uporabu.

    •  Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
    •  Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
    •  Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
    •  Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
    •  Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
    •  Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
    •  Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
    •  Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
    •  Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
    •  Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora