Opasno poigravanje s nepovjerenjem u medicinu

Svi znamo da se zadnjeih desetljeća događa potpuno podrivanje znanosti u svjetskim razmjerima. Još davno dok je kod nas tek jenjavao Domovinski rat, ustvrdila sam da ubrzano tonemo u srednji vijek. To je, vjerojatno, logično nakon doba vrtoglavo brzog napretka znanosti, jer su mlade generacije morale naučiti sve što smo mi učili, a zatim sve novo što je nastajalo tijekom vremena. Dio mlađih je i sudjelovao u tom razvoju.

Dakle, na jednoj strani imamo ljude koji u svojem području znaju iznimno puno, razmišljaju, stvaraju i imaju ideje. S druge strane su oni koji ili znaju o nekom problemu samo djelomično, na razini srednje škole ili završenog fakulteta ili ne znaju nimalo, ali bez problema znaju omalovažavati tuđe znanje i, štoviše izražavati sumnju da su a priori korumpirani, te da namjerno pogrešno obavještavaju javnost kako bi na neki način zaradili.

Paradoksalno je upravo taj napredak uzrokovao ogroman jaz između znanja i neznanja. Građani koji nešto ne znaju, ne mogu donositi odluke za koje bismo mogli reći da su rezultat promišljanja dobro obaviještenih građana.

Ti građani u SAD imaju odabranu vlast koja provodi velike promjene u zdravstvu. Najnovije smjene u američkom Centru za prevenciju i kontrolu bolesti (engl. Center for Disease Control and Prevention, skrać. CDC) uvode veliku nesigurnost čak i za svjetsku zdravstvenu i sigurnosnu situaciju. Preustrojen je i odjel za zdravstvo, a predviđa se i dalje smanjivanje broja zaposlenih u CDC-u.

Zbog toga je značajan broj stručnjaka, prevenstveno epidemiologa, a zatim laboratorijskih znanstvenika, stručnjaka za javno zdravstvo i komunikaciju, ili otpušten ili je dao ostavku zbog nemogućnosti da rade prema pravilima struke.

CDC je bio na nekoliko dana ugasio web stranice a zatim su revidirali ili uklonili neke sadržaje sa njih. Najveće su promjene što se tiče povezanosti cjepiva s nekim bolestima gdje se izjavljuje nešto što ne odgovara istini i isključivo je rezultat podilaženja političara skupinama roditelja koje su neke grupacije prethodno uvjerile da veza postoji.

Naime, političari predvođeni ministrom Kenedijem su pod pritiscima donijeli odluku da se ”uvaže zapažanja roditelja cijepljene djece i da će se provoditi istraživanja”, čime se stvara lažna slika kao da se štetne pojave i ostale nuspojave već desetljećima aktivno ne prate.

Ne samo da se prate nego su provođena istraživanja o pojavi bilo kakvih reakcija na cijepljenje ili povezanosti s nekim bolestima.

Tako je istraživanjima potvrđeno da kako bolest Covid-19, tako i cijepljenje nekim od cjepiva protiv te bolesti, u malom udjelu osoba može uzrokovati i tromboembolijska stanja (laički-ugrušci), no dokazano je da je u cijepljenih udio tih neželjenih reakcija bio statistički značajno niži u cijepljenih nego u oboljelih.

Odbor savjetnika CDC-a u novom sastavu, glasao je za ukidanje trajne preporuke da sva novorođenčad dobije cjepivo protiv Hepatitis B pri rođenju. Ovakve odluke se sada kritiziraju zbog smanjenja vidljivosti i provjerljivosti, napuštanja znanstvenih standarda i mogućeg ideološkog utjecaja.

Ovakve aktivnosti jedne od ključnih institucija čak u svjetskim razmjerima može uzrokovati smanjenje kapaciteta za praćenje i reagiranje na epidemije i druge populacijske javno-zdravstvene prijetnje.

Gubi se neprekinutost rada ljudi koji su tamo radili, a time i dugoročno ”institucionalno pamćenje” te je CDC, bojimo se, bespovratno izgubio ključne ljudske resurse.

To znači da kad se pojavi nova bolest, epidemija, pandemija ili krizni zdravstveni slučaj, najvjerojatnije će biti teže brzo uočiti pojavu grupiranja slučajeva ili opasnosti, te neće biti resursa ni ljudskih ni materijalnih za brzo otkrivanje, praćenje i provedbu mjera.

Promjena preporuka za cijepljenje protiv Hepatitisa B, s vremenom će sigurno povećati rizik od novih infekcija i oslabiti zaštitu populacije. Naime, mi u Hrvatskoj imamo na vlastitim podacima dokaz učinkovitosti cjepiva koje se primjenjuje, jer se bolest u početku primjene cjepiva pojavljivala samo u generacija koje nisu bile u djetinjstvu ili prvoj godini života procijepljene.

Ta pojavnost se s godinama pomicala u sve stariju dob i sada u nas ne predstavlja zdravstveni problem kao što je to bilo prije 30-40 godina.

Unatoč tome što je jedan manji postotak ljudi nereaktivan na to cjepivo (dakle ne nastanu im protutijela), visoka kolektivna zaštita spriječila je šire cirkuliranje virusa koji se prenosi ne samo krvlju nego i spolnim putem i s majke na dijete u trudnoći.

Cijepljenje protiv hepatitisa B je vrlo važno za zaštitu zdravstvenog osoblja. Treba napomenuti da ne štiti samo od virusne upale jetre nego posredno i protiv raka jetre. Naime, rak jetre je u većini slučajeva povezan s opstankom tzv. HBs antigena u krvi oboljelog. S obzirom na znatno veće seksualne slobode i navike u SAD, izgledno je da će odluke novopečenog CDC-a imati dalekosežne loše poslijedice.

Stanovništvu bi bilo vrlo mudro da se i dalje drže starih preporuka, no to je povezano s činjenicom da će cjepivo vjerojatno morati plaćati.

Nadalje, ove promjene će vjerojatno povećati rizik (to znači učestalost) od povratka bolesti koje su bile pod kontrolom.

CDC se nije bavio samo zaraznim bolestima, pa bi se moglo dogoditi slabljenje kapaciteta za kontinuirano praćenje kroničnih bolesti, javnog zdravlja, zaštite okoliša, zdravstvene jednakosti, ali i zdravstvenog opismenjavanja stanovništva.

Ako povjerenje u cijepljenje i procijepljenost stanovništva opadne zbog promjena u komunikaciji, u uputama ili zbog percepcije da je znanost ”pod pritiskom politike”, moguće je da se pojave epidemije (npr. ospica, difterija, pertusisa, dječje paralize-poliomijelitisa) koje su odavna bile obuzdane.

Dodatno, nepotpuna ili neujednačena zdravstvena zaštita i uopće zdravstvena nejednakost može posljedično pogoditi ranjive skupine, naročito djecu i siromašne obitelji, posebice iz ruralnih područja. Stoga u njih može doći i do znatnog porasta smrtnosti od bolesti koja je sprječiva.

Pojava već gotovo nestalih bolesti u zajednicama gdje ne cijepe djecu, gdje ima učestalih epidemija i smrtnih slučajeva oboljelih od ospica, potvrđuje strahove.

Ono što je najgore, i u nas se na mrežama nađu roditelji koji svojoj djeci žele dobro, ali odbijaju prihvatiti činjenicu da svako pojedinačno cijepljenje pridonosi općoj zdravstvenoj sigurnosti naroda postizanjem kolektivnog imuniteta ili iskorjenjivanjem bolesti.

Naime nije jednostavno samo reći da njih nije briga za drugu djecu (neka se oni cijepe) jer oni svoju ne žele i što bilo tko brine zbog toga. Oni su pod utjecajem lažnih vijesti i informacija, a nitko ih ne upozorava da ne-cijepljenje može uzrokovati smrt njihovog mlađeg djeteta koje se razboli kad se zarazi od starijeg djeteta.

Teško oboljeti, ali i umrijeti, mogu i tuđa djeca u dobi u kojoj se još nisu cijepili (npr. mlađi od 3 mjeseca). Kolika je to opasnost od zaraze djece oboljele od drugih teških bolesti u bolnicama ili pedijatrijskim ambulantama ne moramo ni naglašavati, te se roditelji koji ne cijepe svoju djecu mogu smatrati odgovornima za to jer žive poput socijalnog otoka.

Sam čin brisanja davno i/ili nedavno znanstveno potvrđenih podataka u CDC-u, odnosno lažno revidiranje ”stava” da cjepiva ne uzrokuju autizam i uvodi dvosmislenost da možda ipak uzrokuje, to unosi sumnju u objektivnost te institucije.

Neki njihovi birači likuju zbog pobjede, a nisu svjesni koliko zla mogu učiniti u svojoj državi, ali na žalost i šire time što se prepušta politici a ne struci da daje preporuke.

Istodobno ukidanje financiranja i suradnje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, pojačava ovu neizvjesnost oko svjetskog zdravlja. Ako su politički pritisci i ideološke smjernice zamijenile dosadašnju znanstveno-temeljenu praksu, to može postaviti loš presedan i oslabiti sposobnost javnog zdravstva da se temelji na dokazima.

To će biti tzv. ”eminence based a ne evidence based” postupanje i odlučivanje. To potencijalno može dugoročno narušiti kredibilitet institucija i smanjiti sposobnost za međunarodnu suradnju, razmjenu podataka i koordiniranu reakciju na globalne prijetnje zdravlju.

Promjene i kontradikcije u smjernicama mogu zbuniti javnost i potaknuti širenje teorija zavjere, nepovjerenje u medicinske autoritete te slabiju usvojenost korisnih preporuka u znatno većoj mjeri nego je to bilo zadnjih godina (cijepljenja, prevencija, javno-zdravstvene mjere).

Dugoročno, to može dovesti do polarizacije u društvu oko zdravlja, što je posebno opasno u kontekstu pandemija i zaraznih bolesti općenito.

Prema kritičarima, sadašnje promjene u CDC-u dolaze u trenutku kada su prijetnje od zaraznih bolesti, novih patogena, klimatski izazovi i globalna mobilnost sve veći. Zato je u nas važno pohvaliti što se priprema izmjena zakona o strancima koji su na radu u Hrvatskoj, te će se obratiti velika pažnja na cjepni status i zaštitu od bolesti koje su u nas niske učestalosti i koje su, zahvaljujući višedesetljetnim programima suzbijanja, stavljene pod kontrolu, ali i zaštitu od bolesti koje u ovom podneblju ne postoje.

Smanjenje ljudskih i znanstvenih resursa u agenciji znači da SAD može biti znatno lošije pripremljen za buduće epidemije ili javno-zdravstvene krize nego što je nekoć bio, ali se zbog ranijeg statusa autoriteta, ova opasna pojava može preliti i na institucije drugih država.

Zbog nagle i nepredvidive političke konstrukcije međunarodni rejting SAD-a kao vodećeg u javnom zdravstvu drastično pada, što utiče i na globalnu sigurnost.

Uz to, sada je više nego ikada jasno da je globalizacija donijela nove složene probleme za održanje zdravlja.

Zbog svega ranije navedenog, iznimno je važno upozoriti vodstva u svakoj državi o potrebi žurnog jačanja sustava nadzora i prevencije zaraznih bolesti, uključivši digitalizaciju. Nužno je da vodstva razumiju složene novonastale okolnosti, te spoznaju koliko je važno da ta relativno mala grupa ljudi koji se bave populacijskim zdravljem bude odgovarajuće zakonski i financijski osigurana kako bi mogli profesionalno obavljati svoj rad, jamčiti stabilnost i zdravstvenu sigurnost.

Jedan od dobrih primjera zdravstvenog nadzora i prevencije je Australija kao otočna država, u kojoj se, počevši od ulaska u zemlju provode stroge kontrole kako bi se mogla jamčiti zdravstvena sigurnost, a izbijanje epidemija svelo na minimum.

Oni provode strogu kontrolu i nad potencijalnim uvozom životinja ili biljaka koje tamo ne postoje, jer žele sačuvati svoju autohtoni eko sustav.

Kontrola nad uvozom i zdravljem životinja bitna je i za zdravlje ljudi, te je dodatan razlog zašto se to vrlo strogo provodi u Australiji.

Važno je i da stručnjaci poput epidemiologa i specijalista javnozdravstvene medicine jednostavnim rječnikom ovo komuniciraju s javnošću, vrate povjerenje u domaće stručnjake jer bez podrške javnosti i njihovog povjerenja nije moguće postići ove važne ciljeve.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dosegli smo dno dna neznanja i gubitka povjerenja u liječnike
    •  Primalje su izuzetno važne, ali mjesto im je u bolnicama
    •  Velik dio bolesti zajednički je životinjama i ljudima
    •  Demografija i medicina: imaju li poveznicu?
    •  Bez Svjetske zdravstvene organizacije doći će do kaosa
    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima

> Svi tekstovi ovog autora