Osam i pol, jedne ljetne večeri

Lijepo je da su se na našoj televiziji, jasno, na HTV 3. programu, odlučili reprizirati filmove filmskih velikana, kao što je trenutno, ciklus filmova Federica Fellinija. Tako se u glavu nekog ljetnog večernjeg gledatelja uvuku mnogobrojna lica koja je ovaj majstor filma, umjetničke filmske fotografije, doveo pred kameru, i uspio učiniti da iz njih ne izlazi ništa naučeno, nikakva konvencija ili uloga kojoj su se ti glumci imali podrediti, već sama i čista ljudska bit, središnji duh pojedine persone, sa samo blago ili nešto snažnije pojačanim varijablama jednog te istog karaktera.

Tako onaj čovjek, što ga vidimo u gaćama i potkošulji, i ulaštenim cipelama i bijelim čarapama podignutim do sredine listova, s kosom zalizanom unatrag i dlakavim prsima, čvrste i okretne tjelesne građe, poput nekog cirkuskog akrobata, ne sliči ni na kakvog filmskog organizatora, što jest njegova zadana uloga, već na nekog prostog i običnog uličnog čovjeka, polu muljatora, prodavača lažno zlatnih satova ovješenih o unutarnji džep dugog mantila, koji je i u takozvanom običnom životu, što god to bilo, sposoban i spreman da u tili čas od nekud i po dobroj cijeni nabavi, već prema potrebi, pola tuceta ili deset vreća nekakvih rijetkih orijentalnih mirodija, ili da od nekuda dovuče, za nečije izvan serijske potrebe, tri ženske osobe visoke svaka od po dva metra, ili pak deset veselih patuljastih muškaraca koji uz put znaju jako dobro svirati harmonike i pjevati planinarske pjesme, dvanaest rabljenih i isluženih bolničkih kreveta, ogromno drveno bure za tiještenje grožđa… – sve prema potrebi.

Sve je moguće, i svijet, ljudski život općenito, jedna je čudna smjesa i mješavina, u kojoj se, ako se to nekome svidi, a još ima i onih koji će tu genijalštinu platiti,  tako reći preko noći može podići nekakav dvadesetak metara visok toranj za takozvane svemirske pokuse, prevenciju nuklearnog rata.

Nitko nije normalan u tom ludom svijetu, sugerira ovaj umjetnik, koji se u tom slavljenom filmu, ”Osam i pol”, bavi samim problemom stvaranja i stvaraoca, njegovim kaotičnim i presahnulim, a opet istodobno i nadalje ustrajno životvornim životom, koji istovremeno, najpostojanije protječe u snovima, u sjećanjima na proteklo vrijeme, na djetinjstvo, (kod Fellinija je djetinjstvo vezano uz talijanski grad Rimini), u kojemu kao neko debelo, iznad zemlje ispupčeno korijenje, leži uvučeno sve ono što pokazuje esenciju, iz čega se razvija drvo svačijeg života.

Ali junak tog filma, autorova slika i preslika, se sada osjeća kao netko tko nema što poručiti – uza sve, tu su oni, poput tamnoputog i mršavog, žilavog čovjeka s naočalama, nalik na nekog educiranog intelektualca probrana ukusa i novinskog piskarala, koji se razumije u sve pomalo, što se tiče općenito, filozofije i umjetnosti, koji glavnom filmskome junaku, redatelju koji proživljava stvaralačku krizu, tako reći na uho, za stolom nekog lječilišta, depandanse gdje je ovaj došao da izliječi bolesnu jetru, (a prati ga cijela bulumenta filmskih radnika, od kojih svi do jednoga od njega očekuju nov i uspješan film) na nos nabija njegove propuste i greške, njegove umjetničke kontradiktornosti, nepomirljiva i neshvatljiva gledišta koja apsorbiraju njegovi filmovi…

Da stvar bude bolja, taj mudrijaš nije niti naročito rogobatan, niti nekakvo previše zlobno zajedalo, već vrlo logičan i utemeljen u svojim argumentima, i kada prosuđuje kako je režiserov najnoviji filmski scenarij bliži književnosti nego filmu, i kod mnogih drugih zaključaka i stvari.

Tako se jedan trezven, elokventan, intelektualno vrlo utemeljen pogled sudara ili sukobljava s umjetničkom imaginacijom, koja unatoč svemu, i nadalje tjera svoje – jer je to jedini način da umjetnik dalje živi, da nečim hrani svoju dušu, odnosno njen stvaralački potencijal. Imaginacija opstaje, unatoč argumentiranoj kritici i hladnoj, logičnoj demontaži, jer je zadaća stvaraoca neovisna o ljudskoj stvarnosti, stoga joj je i nepodložna, u onim ključnim momentima koji su mu, po nekoj sudbinskoj definiciji i osobnoj strasti zadani, da bi on disao kako treba.

Tu se mi, zahvaljujući takvom poretku stvari, sudaramo ponovno s nevjerojatnim slikama, koje ponovno uspostavljaju – zapravo samo nastavljaju kontinuitet uspješnosti građenja jednog moćnog svijeta, prepunog tajnih šifri i zakonitosti, koje se ne tiču samo umjetnosti i stvaranja, već istovremeno i ponajprije čovjeka kao takvog, njegova života, a to znači ludosti i tragedije, nevjerojatnosti i snova, od kojih i od kakvih sazdano je sve.

Jer san, kao ono najneuhvatljivije i najneopipljivije, pokazuje se kao najčvršća, najpouzdanija čovjekova zbilja, koja nije takva samo za lude i stvaraoce, već i za obične ljude – najpouzdanija, jer je uvijek na dohvat ruke, kao jedino izvjesno i sigurno pribježište, u kojemu čovjek ne nalazi samo utjehu i predah, već i snagu za one mogućnosti i događanja, kakva se zdravom razumu čine nevjerojatna, nikada moguća.

Tako ona starica, u ovom veličanstvenom filmu, uspijeva da nekom svojom nevjerojatnom snagom, ushićenosti, hipnozom, ili naprosto božjim darom, ljudima na koje se usredotoči, točno i vjerodostojno pročita momentalne misli koje im protječu kroz glavu. A kako njoj to zapravo polazi za rukom, a da pri tome nije nikakva prevarantica, niti znalac nekakvog magijskog trika, to nitko ne zna i ne može objasniti.

Još jedna stvar je u ovoj meta – filmsko, filozofskoj meditaciji davnog, tada, 1963. godine, još mladog filmskog velikana, ”Osam i pol”, ili ”Otto e mezzo” interesantna, a to nam upravo fotografija prva, odnosno kamera, ali i režiserov rad s glumcima, njegova poimanja i doživljaji ljudi poručuju – Nema neinteresantnog čovjeka!

Iza ove poruke, koju nam glumci utjelovljuju u takvoj upečatljivosti i mjeri, da tu nije potrebna dodatna analiza – jer njihova lica i grimase ostaju živjeti u našoj svijesti kao sama za sebe, neovisno o duljini trajanja tog jedinstvenog filmskog ostvarenja, za koje se s pravom drži da je neka vrst abecede filmske umjetnosti, stoji odmah i mišljenje da čovjek nipošto nije ono što njegova vanjština predstavlja, pa, vrlo često, čak niti njegovo držanje i ponašanje, već također nešto posve obrnuto i suprotno, ili barem sasvim u neskladu s onim izvana doživljenim.

Drugim riječima, i ovaj nam talijanski umjetnik filma sugerira, kao što su mnogi prije i nakon njega, na svoj način ustanovili, kako je ljudski život jedna neprestana parada, u obrtaje koje su svi veoma puno i previše uživljeni, ali isto tako ovo djelo prirodno i spontano pokazuje kako ta parada može na jednom, kao sama od sebe, sasvim iznenada, biti prekinuta, preokrenuta u neku od svojih suprotnosti.

I tada, sasvim neočekivano, vidimo neko do tada gizdavo i napirlitano ljudsko lice, odbojno u svojoj blesavosti, u samrtnome znoju, u bunilu i halucinaciji, u najednom krajnje čestitoj i poštenoj, plemenitoj nakani, da se s ovoga svijeta ode poravnanih računa, gledajući tako najednom onog donedavnog ludu kao jednu moralnu veličinu…

Tako se s jedne strane čovjek pokazuje kod Fellinija kao uvijek sitna protuha, spremna da se podvrgne nekoj podvali, prevari, nekakvome životnom zgoditku, koji i ne mora uvijek biti sitan i jeftin, već katkada vođen i dubokim uvjerenjima i dilemama, prožetim osjećanjima časnosti, a zapravo, u svojoj biti, taj ga filmski majstor, od kojega su mnogi imali što učiti, i mnogi su uistinu učili kako treba, pokazuje svojim radom, načinom svoje umjetničke pronicljivosti, kako je svaki čovjek vrijedan prije žaljenja negoli osude, a svaka postojanost u ovome svijetu, čak i kada je veoma impozantna, sa stražnjih vrata svojih prikazanja istovremeno je ruševna i beskrajno krhka, propadljiva i porozna kao prašina, kojom prije ili kasnije i onako sve biva prekriveno.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kakva sada MORA biti naša domovina?
    •  Hrabrost nijanse Jeana Birnbauma
    •  Sitni prevaranti i vrijeme Divljeg zapada
    •  Nezaboravni romani, remek-djela Fleur Jaeggy
    •  Impresije s mirovnih susreta zemalja Mediterana Medì
    •  Suludo ljubavno sljepilo i neistinitosti naše stvarnosti
    •  Vječni malograđanin
    •  Oleg Mandić: “Život obilježen Auschwitzom”
    •  Doživotna kolektivna eutanazija
    •  Victor Serge, literarni heroj 20. stoljeća

> Svi tekstovi ovog autora