novinarstvo s potpisom
Tijekom putovanja otkrio sam da postoje očekivanja naroda, želja za promjenom – kazao je papa Franjo u Santa Cruzu u Boliviji, na susretu s predstavnicima pučkih pokreta svijeta. To je bio njegov vjerojatno najznačajniji govor o stanju u društvu i ekonomskoj situaciji tijekom pohoda, od 5. do 13. srpnja, trima državama Južne Amerike, Ekvadoru, Boliviji i Paragvaju. Zadnji je trenutak za promjene, drži papa i kaže kako je potrebna “ekonomija zajednice nadahnuta kršćanstvom”.
”Kažimo bez straha: imamo potrebu i želimo promjenu, pravu promjenu, otkupiteljsku. Ovaj sistem ne može više izdržati”, kazao je papa Franjo i nabrojio nepravde današnjice: seljaci bez zemlje, obitelji bez stana, radnici bez prava, osobe s povrijeđenim dostojanstvom. Dakako, spomenuo je i ratove i nasilja, nedostatak vode i uništenje okoliša. A sve to je, kaže, došlo zbog globalnog sustava u kojem vlada logika profita pod svaku cijenu.
Papa, zapravo, postaje glasnogovornikom siromašnih i potlačenih, odbačenih ne samo u Južnoj Americi već u cijelome svijetu. Taj njegov govor mogao bi biti uvodom u ono što će kazati 25. rujna na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku.
Čovjek se ponaša ne kao čuvar zemlje, već kao da želi kazniti zemlju, kazniti zajednicu i ljude i to gotovo na divlji način. Nekontrolirana ambicija za novcem dominira svijetom, a nitko ne razmišlja o općem dobru.
Došlo se do sustava koji milijardama osoba negira najosnovnija ekonomska, društvena i kulturna prava. Došlo je vrijeme, kako kaže Franjo, za “ljudsku alternativu globalizaciji isključivanja i zanemarivanja”.
Papa je u Južnoj Americi kazao kako je kršćanska vjera revolucionarna i sada “podiže” revoluciju. Poziva na radikalne promjene, na “aktivni otpor sistemu obožavanja novca koji isključuje, uništava i ubija”.
Taj njegov govor, koji je zapravo slijed enciklike “Hvaljen budi”, treba temeljito proučiti. Moćnici koji obožavaju boga novca nameću “austerity”, strogu štednju, koja uvijek traži stiskanje remena radnika i siromaha.
Ako je rast samo materijalan, uvijek postoji opasnost da će ponovno nastati nove razlike, da će se obilje jednih graditi na oskudici drugih. Stoga, osim transparentnosti ustanova, društveno jedinstvo zahtijeva i napor oko odgoja građana. Dužnost je zaštititi one koji su danas odbačeni zbog raznih interesa koji u središte života stavljaju božanstvo novca.
Vjerojatno će biti onih koji će ponovno Franju optužiti za propagiranje komunističke ideologije. Sada mu je bolivijski predsjednik Evo Morales poklonio i raspelo na srpu i čekiću, pa će i od te bizarnosti neki stvarati pogrešne zaključke.
Papa kaže kako samo iznosi evanđelje. Svijetu je potrebna ljudskost. Očekivalo se kako će na ovom drugom (prvi je održan lani u Rimu) susretu s predstavnicima pučkih pokreta, u koje su se organizirali marginalizirani i odbačeni kako bi bili protagonisti potrebne ekonomske, društvene, političke i kulturološke promjene, Franjo održati “socijalni” govor, ali se nije mogla, možda, očekivati tvrdoća u izrazima. Novac je definirao kao “vražji izmet”.
Prisutan je bio i Morales, koji je imao majicu s likom Che Guevare, te je lansirao svoje prokletstvo protiv “sjevernoameričkog imperijalizma”, MMF-a i “financijske anarhije” koju je svijetu nametnula “kapitalistička internacionala”. Papine riječi, premda oštre, nisu ideološki propagandističke.
Ne govori protiv MMF-a, kapitalizma itd., već traži da se u tome svijetu promijeni držanje ljudi, da ekonomija bude za čovjeka i da se globalizacija indiferentnosti zamijeni globalizacijom nade.
(Prenosimo s portala Večernjeg lista)