autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Prešućivanje promidžbe pronacističkih kvislinških ideologija

AUTOR: Ivica Grčar / 23.07.2025.

Ivica Grčar

Vjeke Krsnika sjećam se kao od mene 10 godina starijeg novinara Vjesnika, a iz biografskih podataka dostupnih na Internetu doznao sam i da je bio novinar radija Split i Tanjuga ”u komunističkom sistemu”, u kojemu sam i osobno bio freelancer (samostalni novinar).

Reklo bi se, Vjeko Krsnik je tada bio iskusni novinar, znatno iskusniji od mene osobno.

I zbog toga sam začuđen neprofesionalnošću, jer nenovinarski je objaviti pola informacije, a prešutiti drugu polovicu iste informacije.

Tako novinari (pa ni bivši?) ne rade.

Pod naslovom ”Dok Češka kazneno zabranjuje komunizam, Hrvatska ga štiti i tetoši”, objavio je komentar (bivši?) kolega Vjekoslav Krsnik.

Kako mi je poznata Deklaracija EU parlamenta o zabrani diktatura, nisam puno istraživao nego sam ”dopunu” Krsnikove poluinformacije ”da Češka kazneno zabranjuje komunizam” jednostavno zamolio na Chat GPT-iju.

Citiram: ”Da, promidžba pronacističkih kvislinških ideologija je također zabranjena. Ta zabrana je sadržana u izmjenjenom § 403 Kaznenog zakonika Republike Češke, koji sada uključuje i nacističke pokrete uz komunističke”.

Valja priznati da ni komunizam ni kvislinške pronacističke ideologije i tvorevine u Češkoj i na području Hrvatske nisu bile ni približno slične.

Osobno sam kao 19-godišnji pripadnik preko noći osnovanih omladinskih jedinica sudjelovao u pomaganju i zbrinjavanju (tada) Čehoslovaka i njihovih obitelji kada su se 21. kolovoza 1968. godine u ”špici turističke sezone” zatekli u Hrvatskoj nakon što su se u pola noći sovjetski komandosi iskrcali iz transportnih ratnih aviona i osvojili aerodrom u Pragu, a tenkovi ostalih članica Waršavskog pakta u nešto sporijem tempu okupirali tadašnju Čehoslovačku.

Sjećam se da su te 1968. i neki čehoslovački komunistički funkcionari – prebjezi, primjerice, ministar vanjskih poslova Čehoslovačke, zatražili politički azil od ”jugokomunista”, kako bi vjerojatno to danas (ali ne i onda) napisao Vjekoslav Krsnik.

A razlikovale su se i pronacističke kvislinške formacije u Češkoj i Hrvatskoj okupiranima 1941/45. godine.

Uporno se prešućuje i rasprave na zasjedanju ZAVNOH-a u Otočcu da se u skladu sa sporazumom sa HSS-om nakon završetka rata u Hrvatskoj trebaju održati višestranački izbori, što govori o hrvatskom antifašizmu i u razdoblju 1941/45. godine.

Zašto Vjekoslav Krsnik prešućuje kaznenu odgovornost zbog promidžbe pronacističkih kvislinških ideologija, odnosno u Hrvatskoj zbog promidžbe (neo)ustaštva?

Pa zbog toga jer cijelo vrijeme postoji hrvatski antifašizam, pa i u borbi protiv agresije na Hrvatsku 1991. godine jednako kao i 1941/45. godine.

Branitelji Hrvatske nisu 1991/95. bili isključivo štovatelji neoustaštva, bili su to ljudi koji su se borili protiv diktatura i za čovjekove slobode, protiv nametanja silom političkih, vjerskih nacionalističkih i ostalih ideologija i diktatura.

I danas su ti ljudi koji su se 1991/95. borili za čovjekove slobode zabrinuti zbog koncerta s pola milijuna slušatelja koji odjeveni u crno s dignutim desnicama uzvikuju ”za dom spremni”, što ma koliko Krsnik uvjeravao u suprotno, ekvikalentno je na smeđekošuljaške uzvike ”Sieg heil”.

I ne mogu a ne spomenuti bijes neoustaški ”razasut Internetom” koji je na sebe navukao fratar Franjo Ninić koji se usudio kritički promišljati koncert na zagrebačkom Hipodromu 5. srpnja 2025. godine.

Franjo Ninić je podsjetio na promišljanja Tomislava Šagi-Bunića o negativnostima ”pridijevanja nacionalnim vrednotama transcendentalne vrijednosti preuzete od kršćanstva”, što je po Šagi-Bunićevoj ocjeni dovelo i u povijesti prouzročilo velike probleme, a i do ”fanatizma, koji ponekad urodi pravom i nacionalnom i ljudskom tragikom, pa čak i katastrofom”.

Pametnima dosta.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: