Papa rekao NE katoličko-evangeličkoj zajedničkoj pričesti

Kroz šturi tekst na portalu Bitno (koji je u prijevodu preuzet vjerojatno s web stranice Talijanske biskupske konferencije – TBK), hrvatska je javnost, koja se zanima za crkvena pitanja, mogla saznati da je papa Franjo ”veoma zabrinut za situaciju Crkve u Njemačkoj”.

To su riječi kardinala Kurta Kocha, predsjednika Papinskog vijeća za promicanje jedinstva među kršćanima (Pontificio Consiglio per la Promozione dell’Unità dei Cristiani) izrečene u intervjuu za Herder Korrespondenz.

A koji je razlog papine zabrinutosti?

Sinodalne aktivnosti Katoličke crkve u Njemačkoj, koje će voditi do Ekumenskog dana Crkve (Őkumenischer Kirchentag) 2021. godine u Frankfurtu, ekumenska radna skupina katoličkih i evangeličkih (luteranskih) teologa (Őkumenischer Arbeitskreis, ŐAK) izradila je i poslala Kongregaciji za doktrinu vjere u rujnu 2019. godine dokument nazvan Gemeinsam zum Tisch des Herrn (Zajednički k stolu Gospodnjem).

Rad ekumenske skupine usmjeren je prema redovitom uzajamnom pričešćivanju katolika i protestanata. Kurt Koch napominje da je 18. rujna 2020. godine Kongregacija za doktrinu vjere predsjedniku Njemačke biskupske konferencije odgovorila na pismo njegova predsjednika iz rujna 2019. godine s odrješitom zabranom zajedničkog izlaska katolika i protestanata za stol Gospodnji.

Kurt Koch napominje da je 18. rujna 2020. godine Kongregacija za doktrinu vjere predsjedniku Njemačke biskupske konferencije odgovorila na pismo njegova predsjednika iz rujna 2019. godine s odrješitom zabranom zajedničkog izlaska katolika i protestanata za stol Gospodnji

Kardinal Koch priznao je da ne zna je li stvarno sam papa Franjo spiritus rector tog ukora, ili se Kongregacija za doktrinu vjere ”pokrila” papinskim autoritetom, kako bi svojim uputama, upozorenjima, opomenama i pravim ”riflanjem” osigurala primjeren posluh.

Kardinal Koch je sklon vjerovati da nova ”opomena” Nijemcima nije poslana bez papinog znanja i pristanka. Već je Papa 2019. godine ”Sinodalni put”, inicijative cjelokupnog njemačkog katolicizma za pripremu sinode, nekako, ”pohvalio” – ali s uzdignutim kažiprstom: ”Zastranjivanja! Pozor!”

Kongregacija za nauk vjere je tijekom ovoga ljeta bila hiperaktivna. Tako je od svibnja ove godine barem jedna pošiljka bila namijenjena Njemačkoj biskupskoj konferenciji.

Najprije su Nijemci dobili ”priručnik” s pravnim uputama za ophođenje crkvenih službi vezan za seksualne zloporabe maloljetnika od strane svećenika.

Zatim, krajem lipnja ove godine stižu pastoralne upute za ”Župne zajednice u službi evangelizacijskoga poslanja Crkve”, a potom prestrukturiranje župa u kolovozu ove godine.

A sada, predsjednik Njemačke biskupske konferencije prima pismo s nadnevkom 18. rujna 2020., s ozbiljnim zamjerkama na nakane teologa da napišu uvjete pod kojima bi Katolička Crkva dopustila pričešćivanje evangeličkih vjernika.

Tekst pisma iz Rima samo je u djelomičnim citatima dostupan na stranici Katoličke tiskovne agencije (KTA) i na stranici dnevnika TBK (Avvenire), dovoljno, pak, da izazove zaprepaštenje zbog vrlo odrješitog stila: Ne dopušta se – na svim razinama!

Katolička Crkva ne može pristati na uzajamno pričešćivanje katolika i vjernika Evangeličke crkve, zato što je razlika u shvaćanju značenja prevelika. Katolička euharistija i evangelička Gospodnja večera  (Abendmahl) nisu kompatibilne. Između Katoličke crkve i crkvi reformacije ne postoji potpuno zajedništvo.

Za katolike euharistija je sakrament, Evangelička Crkva ne priznaje sakramentalni karakter Gospodnjoj večeri. Zbog sakramentalnog karaktera euharistije, pričest može primiti samo vjernik koji dijeli sa svojom Crkvom vjeru u sakramentalnost Crkve.

Kongregacija za nauk vjere katolicima čak ni ne dopušta individualnu odluku. ”Istina je samo jedna” i katolici vjeruju da slavljenje euharističkog slavljenja nije samo sjećanje, nego ponavljanje Isusovog žrtvovanja samoga sebe, i svojeg samodarja u oblicima kruha i vina.

Katolička Crkva smatra da nema ovlasti prijeći preko fundamentalnih razlika u shvaćanju euharistije, jer bi to značilo da izjednačava dvije fundamentalno različite pojave.

Između Katoličke crkve i crkvi reformacije ne postoji potpuno zajedništvo, makar i dvije denominacije imaju nešto zajedničko: krštenje, sakrament i u evangeličkoj doktrini, kao zajednički temelj kršćanske egzistencije. No u drugim bitnim elementima – euharistija – razlike su nepremostive.

Na pismo Kongregacije osvrnuli su se njemački teolozi s napomenom da:

Rim se ponaša po starom geslu Roma locuta, causa finita. No causa nije finita. Razilaženja se premošćuju zato što obje Crkve sa zabrinutošću gledaju na pražnjenje vjerničke ”srži” diljem Svijeta

1.Kongregacija ignorira desetljeća biblijsko-historijskog i egzegetskog istraživanja, koja su utvrdila razilaženja u tumačenju Posljednje večeri, do kojih je došlo već u biblijsko doba, a poglavito kasnije, u poslijebiblijskim stoljećima.

2.Kongregacija argumentira kao da je euharistija današnjeg obreda i uz današnje kriterije izravna Isusova baština, naslijeđena u neprekidnoj sukcesiji, po kojoj također tako ahistorijsko-apostolski poziv automatizmom prelazi na svakoga novozaređenog svećenika.

3.Ako se već izravno povezujemo s Isusovom praksom – kao što to zamišljaju autori rimskog dokumenta – onda barem moramo imati na umu da su zajednička objedovanja bila Isusova praksa kao i antička i židovska praksa u biblijskom razdoblju.

Upada u oči, i ne može se zanemariti da Isus kadgod bi objedovao, nije pravio razlike ni među pravovjernicima i grešnicima, nije se ustručavao sjesti za zajednički stol s ritualno čistim i nečistim gostima, nije nikoga a priori isključio.

Povezanost Isusovog objedovanja sa svojim apostolima, i kad su slavili Pashalnu večeru, obredna su židovska praksa tada, u biblijsko vrijeme, kao što Židovi i danas priređuju Pasha večeru, u čast sjećanja na svoje spašavanje i oslobođenje.

Međutim, teološki kritičari rimskog dokumenta svjesni su da između ahistorijskog i direktnog povezivanja praksi tadašnje povijesti i sadašnjost, zjapi ”ružan jarak povijesti” (Der hässliche Graben der Geschichte, kako iznosi Gotthold Ephraim Lessing).

Praksa je prolazila kroz povijest i kroz razvitak. Već u biblijsko vrijeme nije postojala jedna jedina interpretacija značenja Isusove Pashe – večeri. Ne može biti govora o tome da je Crkva ”oduvijek” naučavala o euharistiji na način, koji bi opravdavao isključenje ikoga od primanja sakramenta.

U staroj Crkvi se razvijala kaznena praksa uskraćivanja pričesti ”javnim grešnicima” i šizmaticima.

Niti u biblijsko vrijeme, u prvim generacijama poslije uskršnjeg objedovanja, apostoli i njihovi učenici i učenice, nove generacije Isusovih sljedbenika, nisu uvijek vjerovali da je zajedničko lomljenje kruha, opetovanje Isusovog žrtvovanja.

No za zajedničko slavljenje niti u biblijskom vremenu, a poglavito ne u poslijebiblijskim razdobljima, poslijeapostolskim kršćanima pitanje za pravim značenjem njihova slavlja nije bilo toliko relevantno da bi se oko toga razilazili i sukobljavali.

Prve kršćanske zajednice u različitim shvaćanjima svakako nisu slutile opasnost po pravovjeri niti remetilački element za zajedništvo.

”Kršćanstvo nema (samo jednog) početka, kršćanstvo ima mnogo različitih početaka – na izvoru je vladala raznolikost, a težnje za jednoznačnošću odražavale su već stanovite ”igre moći”, i išle na uštrb autentičnosti”, zaključuju njemački teolozi nakon najnovijeg vatikanskog ukora.

Naprosto nedostaju izvori iz ranokršćanske prakse. Čak nije ni jasno kako se objed institucionalizirao i tko je tada obrede vodio – u kućnim zajednicama valjda, čak sasvim sigurno, i muškarci i žene (!).

Kongregacija ignorira desetljeća biblijsko-historijskog i egzegetskog istraživanja, koja su utvrdila razilaženja u tumačenju Posljednje večeri, do kojih je došlo već u biblijsko doba, a poglavito kasnije, u poslijebiblijskim stoljećima

Međutim – pored svih razilaženja shvaćanja i pojmovlja, članovi Ekumenske radne skupine žele istaći element zajedništva, temeljni element koji povezuje katolike i evangeličke vjernike.

Zajedničko nam je krštenje, kao temelj kršćanskog života. Pričest – euharistija je izraz tog zajedničkog polazišta – communio, zajedništvo svih koji vjeruju u Krista međusobno i njihovo zajedništvo s Kristom.

Zar je onda važno tko je ta osoba, koja dijeli pričest? Krist je taj koji daruje kruh i vino, on ih posvećuje i on je prisutan.

Poći od onoga što nas povezuje – jedinstvo između naših crkvi nije sveobuhvatno, razlike su doista prepoznatljive, polaze iz različitih obzorja razumijevanja. No nisu kontradiktorne, ali ne postoje ni kongruencija (podudarnost).

Njemačkim teolozima nije shvatljiv stav da zajedničko pričešćivanje zahtijeva potpunu podudarnost. S kojim argumentom se obrazlaže ovakav imperativ: Kongregacija za nauk vjere svoj stav nije obrazložila, i nije ušla u diskusiju o tome ne bi li zajedničko pričešćivanje polučilo potpunu podudarnost.

Zaključak iz ”diskusije rimskog dokumenta” u njemačkim teološkim krugovima je: Kongregaciji nije do diskusije, Kongregacija diktira, i kad nema argumenata, ona se služi diktatom.

Rim se ponaša po starom geslu Roma locuta, causa finita. No causa nije finita. Razilaženja se premošćuju zato što obje Crkve sa zabrinutošću gledaju na pražnjenje vjerničke ”srži” diljem Svijeta.

One bi trebale Svijetu pružiti zajedništvo i model suradnje u različitosti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora