Parada kiča i mržnje

Inauguracija, zapravo prisega Kolinde Grabar Kitarović, jer predsjednicom sa svim ovlastima postaje tek u pola noći sa srijede na četvrtak, bila je kičasta, bila je znakom da se vraćamo u nacionalističku laž devedesetih.

Ovako to vidi TV kritičarka tportala Zrinka Pavlić, a ja nemam tu što dodati ni oduzeti: ”Golemi, superteatralni cirkus kojim mala i siromašna država otkriva svoje komplekse i operetne sanjarije o velebnim krunidbama uz koje se barem jedno nedjeljno podne može osjećati strašno važno i ozbiljno. Svi znamo kako već idu scenariji takvih priredbi. Napirlitani baletani iz one garde koju je izmislio FT ponosno stoje uz povijesne postrojbe dok im kaputići vijore na vjetru, pleh-glazba svira koračnice, doajeni glumačkog mainstreama izvikuju riječi himne i domoljubne poezije kao da su užasno ljuti na publiku, a pokoja nježna duša u publici od ganuća plače uz intoniranje himne.”

Najveći je gaf, zapravo diverzija, bilo je dovođenje huškaća i bukača, što šatoraša, što stožeraša i inih kreatura, koji će hukati i zviždati na spomen časnih predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića. Kolinda Grabar Kitarović je dužna ispričati se svojim prethodnicima zbog necivilizirana, primitivna ponašanja njenih glasača i simpatizera.

A njena obleka, mein Gott, je li to njoj skrojeno od komada tkanine sa pozornice. Tko je taj genijalac koji joj je rekao da se obuče u tepih?

Ceremonija je bila opterećena gafovima zbog kojih, ako se izabrana predsjednica brzo ne ogradi, ako ih ne osudi, ćemo imati valjane razloge posumnjati u iskrenost njenih riječi u govoru na Markovom trgu.

Težak je gaf bio i pozivanje na Franju Tuđmana kao ”utemeljitelja” suvremene Hrvatske, jer znamo da je to notorna budalaština. Ako Kolinda Grabar Kitarović za uzor zaista ima osumnjičenika za ratne zločine, pokretača koncentracijskih logora u Bosni i Hercegovini, pokrovitelja teških ratnih zločina i nijekatelja vrijednosti demokracije, ljudskih prava i civilnog društva, eh, tu ćemo onda imati ozbiljne probleme.

Serija gafova je viđena u sastavu gostiju. Znam kako se stvara lista VIP gostiju za inauguraciju, radio sam s kolegama na tomu prije pet godina i nema šanse da me se uvjeri da su Tomislav Merčep, osuđenik za ratne zločine kojem se upravo sudi ili osuđeni narkodiler Velimir Bujanec (koji se tu našao isključivo kao HDZ-ovsko medijsko trčkaralo) tek tako sjedili uz biskupe, episkopa, muftije i članove stranih delegacija. Tu neću dužiti jer je stvar očito jasna – to je koncept pomirbe i jedinstva novoizabrane predsjednice: da zajedno sjede i zločinac i svetac.

Poziva se optuženik za ratne zločine, poziva se narkodiler, poziva se kompletna neofašistička, najcrnija desnica, a ne poziva se na inauguraciju Nataša Jovičić, ravnateljica Spomen područja Jasenovac. Nema što, zanimljiv pristup.

Znali smo da Kolinda Grabar Kitarović nije osoba široke kulture i to smo imali prilike čuti u njenom govoru: tu nije bilo niti jedne jake rečenice, dapače, sve su to bila opća mjesta njenih govora iz kampanje. Kulturološki rečeno, njen govor je bio više nego siromašan, nereprezentativan i nepamtljiv.

Dakle, ništa novo nismo čuli (mada priznajem uzbuđenje onih koji svršavaju na njeno spominjanje ”Hrvatica i Hrvata”), pa stoga ne spadam u one koji smatraju da je to bio sjajan, perfektan govor.

Tu nije bilo riječi o ekumenizmu, toleranciji, praštanju (ako, brate, spominješ nestale u Domovinskome ratu, budi fer i spomeni i nestale među Srbima, a ne samo Hrvate), građenju civilnog društva, ni o priznavanju specifičnosti Hrvatske koja je satkana od mnoštva mikrosredina i partikularizama.

Povrh svega Kolinda se pokazala, još jednom, slijepa i netalentirana za politiku (uostalom, predizborni program i nije imala već je to bila nakupina lijepih želja za eventualni mandat premijera Karamarka) jer je poantirala ovom rečenicom: ”Hrvatska će biti bogata zemlja, jer ne postoji nijedan razlog da to ne bude”.

Ništa novo nismo čuli (mada priznajem uzbuđenje onih koji svršavaju na njeno spominjanje ”Hrvatica i Hrvata”), pa stoga ne spadam u one koji smatraju da je to bio sjajan, perfektan govor. Tu nije bilo riječi o ekumenizmu, toleranciji, praštanju (ako, brate, spominješ nestale u Domovinskome ratu, budi fer i spomeni i nestale među Srbima, a ne samo Hrvate), građenju civilnog društva, ni o priznavanju specifičnosti Hrvatske koja je satkana od mnoštva mikrosredina i partikularizama

Ma, je li?! A to što je njena (bivša) stranka poharala zemlju kao da su nas zadesile sve pošasti koje su udarile na Egipat prije izlaska naroda Izraelaca iz ropstva, kao da su to bili termiti, a ne hrvatski dužnosnici, to što je u kriminalnim aktivnostima sudjelovala i Vlada u kojoj je sjedila Kolinda Grabar Kitarović, što s tim? Ovim neandertalcima koji su fućkali Mesiću i Josipoviću, glasačima izabrane predsjednice, koji kao da imaju pileći mozak, je to možda drek, neka mala nezgoda, jer – pali su u deliriji kada je Kolinda u žaru pobjede izdeklamirala fantastičnu glupost da će Hrvatska pod njenim vodstvom biti jedna od najbogatijih zemalja na svijetu.

No, eto, imamo predsjenicooooo, kako bi rekao Tomislav Karamarko, pa će biti više nego zanimljivo, mada su, to, ponavljam, opća mjesta, vidjeti kako će se razvijati odnos HDZ-ovskih batinaša i žene koja, barem načelno, hoće ići naprijed. U tom smislu, kako bi bila prihvatljiva predsjednica, Kolinda mora, ponavljam, mora razočarati svoje glasačko tijelo.

Ili će biti svoja ili će biti lutka na koncu šefa HDZ-a. Uskoro ćemo to vidjeti. Evo kratak test.

Izjava predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da bi uklonio Titovu bistu iz Ureda predsjednika i da to očekuje od Kolinde izazvala je burne reakcije. Ja bih to postavio ovako: poznato je da Kolinda Grabar Kitarović poštuje crkvene autoritete i sasvim sigurno je poštivala (pokojnog) nadbiskupa riječko-senjskog (njena biskupa po mjestu rođenja i odrastanja) msgr. Josipa Pavlišića.

Citirat ću kraći dio intervjua kojeg sam napravio s nadbiskupom Pavlišićem (tada u miru) za Novi list (11. veljače 1997.): ”Sam Bog nam je pomogao da je došlo do sjedinjenja Istre s matičnom zemljom, Hrvatskom. Ali ni dragi Bog nam ne bi bio pomogao da nije bilo Tita i Narodnooslobodilačke vojske koja je Istru oslobodila.”

Pitanje za gospođu sa Grobnika: vrlo jednostavno, hoće li biti poštena prema povijesti i prema časnim starinama kakav je bio nadbiskup Pavlišić i ostaviti Titovu bistu na miru ili će poslušati Karamarka i maknuti Titovu bistu, a onda i prirediti tko zna još kakve napade na ionako mršavi hrvatski antifašizam? Ostaje li Titova bista? Da ili ne?

Konačno, kakvu to Hrvatsku Kolinda Grabar Kitarović prima u ruke?

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je čestitku Kolindi Grabar Kitarović prigodom inauguracije, jer nije se mogao odazvati zbog konzistorija u Rimu, na koji je papa Franjo pozvao sve kardinale i događaja koji su s njim povezani, a koji su ranije zakazani.

Pitanje za gospođu sa Grobnika: vrlo jednostavno, hoće li biti poštena prema povijesti i prema časnim starinama kakav je bio nadbiskup Pavlišić i ostaviti Titovu bistu na miru ili će poslušati Karamarka i maknuti Titovu bistu, a onda i prirediti tko zna još kakve napade na ionako mršavi hrvatski antifašizam? Ostaje li Titova bista? Da ili ne?

Kaže Bozanić: ”Poštovana gospođo Predsjednice, preuzimate visoku državnu službu u vremenu znakovitih promjena i izazova u hrvatskom narodu. U tom smislu izbor Predsjednice Republike Hrvatske predstavlja novi početak za hrvatsku naciju. Potrebno je kolektivno odgovoriti na odlučujuće pitanje: kako nastaviti živjeti kao nacija. Želim Vam obilje državničke mudrosti kako biste mogli vratiti povjerenje Hrvatskoj, vraćajući povjerenje hrvatskim državljanima. Hrvatskoj je potrebna predsjednica koja će dati novi poticaj u promicanju nacionalnog zajedništva, istinskog domoljublja, političkog kredibiliteta i učinkovitosti hrvatskog pravosuđa.”

Kardinal je situaciju opisao vrlo crnom, ukratko, zemlja nema nikakvog političkog kredibiliteta, pa je upitno kako će nastaviti živjeti ”ova nacija”. Ili ovako: vrijeme je za novi početak.

Kaže izabrana presjednica da se ”Nalazimo u trenutku koji traži široki nacionalni konsenzus oko ključnih pitanja” te da ”Nema ni prostora ni vremena za podjele.”

Živi bili, pa vidjeli.

 

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora