autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Penzioneri znaju: kuna je velika ”zvijer” u malom tijelu

AUTOR: Radenko Vadanjel / 28.12.2022.

Radenko Vadanjel

Otkako je 30. svibnja 1994. godine kuna službeno uvedena kao hrvatska valuta, ona je čitavo vrijeme svoje opstojnosti i posljedično implementiranja u hrvatsko društvo bila i ostala predmetom obožavanja hrvatskog naroda, ali s figom u džepu. Voljeli smo je, međutim nikada joj nismo u potpunosti vjerovali.

Sve važnije stvari uvijek su se neslužbeno plaćale eurom ili paradoksalno, izračunavale u euru, a plaćale u kunama. Bankovna štednja hrvatskih građana oduvijek je bila i ostala devizna štednja u eurima.

Podmićivanje državnog službenika, liječnika, ”podmazivanja” vijećnika u općini i gradu prilikom slaganja natpolovične većine, podmićivanja oporbenih zastupnika, u novije vrijeme poznatijih po eufemizmu ”žetončići”, sve takozvane ”provizije” dobivene od sklapanja štetnih ugovora, svako i najmanje mito, i posljedično, svaka i najmanja korupcija, sve te ”neslužbene” transakcije odvijale su se putem eura, nikada putem kune.

Ali i sirotinja je ponekad ”omastila brk” eurom, doduše veoma rijetko, tek u posebnim, nesvakidašnjim i izvanserijskim životnim prilikama za pohranu krvavo i spretno ušteđenog novca, obmanjujući vlastita očekivanja starinskom i neučinkovitom životnom devizom ”zrno, po zrno, pogača” koja je nekada možda i imala smisla, u nekom drugom, uređenijem društvu, ali ovdje i danas, to je postala promašena, jalova, donkihotovska borba.

I taj teško ušteđeni novac pretvoren u euro, poput zlatnih poluga, odlagao se ispod mirišljave posteljine, na tajnim mjestima između debelih korica Jurić Zagorke, ili Tuđmanovih ”Bespuća”, ili na nekom drugom skrovitijem mjestu, u metalnoj kutiji za kekse, da te žalobne ušteđevine ne pojedu miševi ili ne izgrizu žohari.

Samo oni bogatiji odlazili su s tom dragocjenom valutom s kojom se sve veliko i skupocjeno u našoj zemlji vrednovalo, mjerilo i uspoređivalo, od kupovine automobila, stana, kuće, brodice… Samo oni dobrostojeći izravno su trošili euro odlazeći u strane zemlje u šoping ili na skijanje. Ostalima je euro služio kao valuta za štednju, kao mjera za sve.

Pozajmice, oprost grijeha… sve se plaćalo u eurima.

I to je bila ugodna i svrsishodna simbioza eura i kune. Sve ozbiljnije stvari izračunavale su se, ili izravno plaćale u euru, a sitniš, odnosno mizerne mirovine, crkavice od plaća, sramotno niski honorari, popravci automobila u fušu, popravci termoakumulacijske peći ili montiranje bojlera i vodokotlića na crno…, sav taj polusvijet u čudnoj režiji svakidašnjice preživljavanja i nestabilnosti, što se životom u Lijepoj Našoj zove, koristio se nacionalnom valutom – kunom.

I tako su nam plaće i penzije ipak izgledale utješno pristojne, negdje u donjem razredu europskog minimuma, s četveroznamenkastim brojkama, sve dok jednoga dana, a taj dan je upravo došao, sve nije prebačeno u euro, i ta mizerija od ukupnih mjesečnih prihoda hrvatskog građanina, razgolitila se odjednom u svoj svojoj neuglednosti, očaju i siromaštvu, u obeshrabrujućoj, troznamenkastoj brojci.

I kako to sada izgleda kada umirovljenik dobije mirovinu od 2.000 kuna u eurima? Dobit će 265 eura i 45 centi. Vizualno će to izgledati mnogo manje i mnogo gore nego prije – jednostavno, mirovina neće više biti djeljiva na tako male apoene kao što je bilo moguće s kunom.

Ali ipak, barem nešto utješno dobit ćemo pogubljenjem i eutanazijom nacionalne valute. Što bi rekao moj prijatelj Gioia, koji se zarekao da nikada neće izustiti ime te starohrvatske valute iz vremena NDH, i doista, na čuđenje blagajnica iz dućana u našem kvartu, on je za kunu pronašao slikoviti neologizam ”zvjerčica”.

Pedeset je ”zvjerčica” bilo pedeset kuna, osam i pol ”zvjerčica” bilo je osam i pol kuna i tako dalje. Držao se tog vlastitog obećanja samome sebi, sve do danas, i sve su trgovkinje u kvartu znale za njegovo neobično plaćanje u ”zvjerčicama”.

”Zvjerčice” početkom sljedeće godine odlaze u ”ropotarnicu povijesti”, a s njima i najuočljiviji i sveprisutni simbol zla nekadašnjeg fašističkog, ustaškog režima na ovim prostorima.

Kada bi s novom valutom zapuhali i neki novi europski vjetrovi, mogli bi se nadati i stvarnome probitku i uspjehu naše države, za što trenutno nemamo dovoljno uporišta u realnome, niti dovoljno snažne imaginacije.

Za početak, trebalo bi preinačiti frazu iz devedesetih ”hrvatska lisnica u hrvatskom džepu”, u krilaticu ”europska lisnica u europskom džepu”.

Onda bi se trebalo hrabro krenuti dalje, pa preinačiti drugu mudru izreku ”u se, na se i poda se” u sentencu Nikole Tesle ”čovjek je rođen kako bi radio, kako bi trpio i kako bi se borio, tko tako ne čini mora propasti”.

Ali tu već polako zalazimo u nepoznat teren, u nebrano grožđe, u gustiš i prašumu u kojoj se baš najbolje ne snalazimo – čast izuzecima – i nije nam milo pri srcu.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Nova Država Hrvatska
• Novo normalno, mahati zastavom NDH
• Ide li neoustaštvo pod ruku s turizmom?
• Nova crkva
• Naša sudbina nije nimalo sjajna
• Koliko vrijedi jedan ljudski život?
• Zašto slovenski umirovljenici ne kopaju po kontejnerima?
• Rat u Ukrajini, ima li EU asa u rukavu?
• Tužna zakuska
• Tito na školskom autobusu

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: MIŠOLOVKA
Oznake: euro, kuna, Mišolovka, NDH, novac, Radenko Vadanjel

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".