autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Penzioneri znaju: kuna je velika ”zvijer” u malom tijelu

AUTOR: Radenko Vadanjel / 28.12.2022.

Radenko Vadanjel

Otkako je 30. svibnja 1994. godine kuna službeno uvedena kao hrvatska valuta, ona je čitavo vrijeme svoje opstojnosti i posljedično implementiranja u hrvatsko društvo bila i ostala predmetom obožavanja hrvatskog naroda, ali s figom u džepu. Voljeli smo je, međutim nikada joj nismo u potpunosti vjerovali.

Sve važnije stvari uvijek su se neslužbeno plaćale eurom ili paradoksalno, izračunavale u euru, a plaćale u kunama. Bankovna štednja hrvatskih građana oduvijek je bila i ostala devizna štednja u eurima.

Podmićivanje državnog službenika, liječnika, ”podmazivanja” vijećnika u općini i gradu prilikom slaganja natpolovične većine, podmićivanja oporbenih zastupnika, u novije vrijeme poznatijih po eufemizmu ”žetončići”, sve takozvane ”provizije” dobivene od sklapanja štetnih ugovora, svako i najmanje mito, i posljedično, svaka i najmanja korupcija, sve te ”neslužbene” transakcije odvijale su se putem eura, nikada putem kune.

Ali i sirotinja je ponekad ”omastila brk” eurom, doduše veoma rijetko, tek u posebnim, nesvakidašnjim i izvanserijskim životnim prilikama za pohranu krvavo i spretno ušteđenog novca, obmanjujući vlastita očekivanja starinskom i neučinkovitom životnom devizom ”zrno, po zrno, pogača” koja je nekada možda i imala smisla, u nekom drugom, uređenijem društvu, ali ovdje i danas, to je postala promašena, jalova, donkihotovska borba.

I taj teško ušteđeni novac pretvoren u euro, poput zlatnih poluga, odlagao se ispod mirišljave posteljine, na tajnim mjestima između debelih korica Jurić Zagorke, ili Tuđmanovih ”Bespuća”, ili na nekom drugom skrovitijem mjestu, u metalnoj kutiji za kekse, da te žalobne ušteđevine ne pojedu miševi ili ne izgrizu žohari.

Samo oni bogatiji odlazili su s tom dragocjenom valutom s kojom se sve veliko i skupocjeno u našoj zemlji vrednovalo, mjerilo i uspoređivalo, od kupovine automobila, stana, kuće, brodice… Samo oni dobrostojeći izravno su trošili euro odlazeći u strane zemlje u šoping ili na skijanje. Ostalima je euro služio kao valuta za štednju, kao mjera za sve.

Pozajmice, oprost grijeha… sve se plaćalo u eurima.

I to je bila ugodna i svrsishodna simbioza eura i kune. Sve ozbiljnije stvari izračunavale su se, ili izravno plaćale u euru, a sitniš, odnosno mizerne mirovine, crkavice od plaća, sramotno niski honorari, popravci automobila u fušu, popravci termoakumulacijske peći ili montiranje bojlera i vodokotlića na crno…, sav taj polusvijet u čudnoj režiji svakidašnjice preživljavanja i nestabilnosti, što se životom u Lijepoj Našoj zove, koristio se nacionalnom valutom – kunom.

I tako su nam plaće i penzije ipak izgledale utješno pristojne, negdje u donjem razredu europskog minimuma, s četveroznamenkastim brojkama, sve dok jednoga dana, a taj dan je upravo došao, sve nije prebačeno u euro, i ta mizerija od ukupnih mjesečnih prihoda hrvatskog građanina, razgolitila se odjednom u svoj svojoj neuglednosti, očaju i siromaštvu, u obeshrabrujućoj, troznamenkastoj brojci.

I kako to sada izgleda kada umirovljenik dobije mirovinu od 2.000 kuna u eurima? Dobit će 265 eura i 45 centi. Vizualno će to izgledati mnogo manje i mnogo gore nego prije – jednostavno, mirovina neće više biti djeljiva na tako male apoene kao što je bilo moguće s kunom.

Ali ipak, barem nešto utješno dobit ćemo pogubljenjem i eutanazijom nacionalne valute. Što bi rekao moj prijatelj Gioia, koji se zarekao da nikada neće izustiti ime te starohrvatske valute iz vremena NDH, i doista, na čuđenje blagajnica iz dućana u našem kvartu, on je za kunu pronašao slikoviti neologizam ”zvjerčica”.

Pedeset je ”zvjerčica” bilo pedeset kuna, osam i pol ”zvjerčica” bilo je osam i pol kuna i tako dalje. Držao se tog vlastitog obećanja samome sebi, sve do danas, i sve su trgovkinje u kvartu znale za njegovo neobično plaćanje u ”zvjerčicama”.

”Zvjerčice” početkom sljedeće godine odlaze u ”ropotarnicu povijesti”, a s njima i najuočljiviji i sveprisutni simbol zla nekadašnjeg fašističkog, ustaškog režima na ovim prostorima.

Kada bi s novom valutom zapuhali i neki novi europski vjetrovi, mogli bi se nadati i stvarnome probitku i uspjehu naše države, za što trenutno nemamo dovoljno uporišta u realnome, niti dovoljno snažne imaginacije.

Za početak, trebalo bi preinačiti frazu iz devedesetih ”hrvatska lisnica u hrvatskom džepu”, u krilaticu ”europska lisnica u europskom džepu”.

Onda bi se trebalo hrabro krenuti dalje, pa preinačiti drugu mudru izreku ”u se, na se i poda se” u sentencu Nikole Tesle ”čovjek je rođen kako bi radio, kako bi trpio i kako bi se borio, tko tako ne čini mora propasti”.

Ali tu već polako zalazimo u nepoznat teren, u nebrano grožđe, u gustiš i prašumu u kojoj se baš najbolje ne snalazimo – čast izuzecima – i nije nam milo pri srcu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Košarica Baby Lasagne premijeru Plenkoviću
     Hrvatska iznad Hrvata
     Premještanje kreveta
     Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
     Priča koja nikada nije ispričana
     Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
     Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!
     Jebeni igrač
     Debeli dječak
     Tramvaj zvan čežnja

> Svi tekstovi ovog autora
Objavljeno u: MIŠOLOVKA
Oznake: euro, kuna, Mišolovka, NDH, novac, Radenko Vadanjel
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1