Periklovo doba mostarskog nakladništva

Nakon duge pauze koja se javlja u mostarskom nakladništvu i tiskarstvu, poslije slavne Male biblioteke Pahera i Kisića i iznimno poletne tiskare don Ante Miličevića nastupio je stoljetni muk.

Tek je pojavom apsolutno renesansne osobe profesora Ihsana Mutevelića Ice upaljena baklja nakladništva sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Mutevelić je u jedinstven organizam vezao pisce, slikare, dizajnere, knjigoljupce svake vrste, pa čak i političare toga doba (Avdo je Humo bio prvi predsjednik Prve književne komune)…

Svaki je član-pretplatnik izdanja Prve književne komune imao broj pod kojim je izlazila knjiga ”bibliofilske težine” ekskluzivno za njega… I počela su izlaziti ”remek” izdanja…

Opredjeliću se da progovor o književno vrijednim produktima otpočnem kapitalnim izdanjem za grafičku umjetnost iz pera i grafičke magije akademika Dževada Hoze ”Umjetnost multioriginala”.

Poslije sagledavanja svega onoga što je iz produkcije Prve književne komune izlazilo prije ove kultne knjige ”Umjetnost multioriginala”, da i ne govorim o onim djelima poslije, treba istaći dvije bitne komponente uzornog rada Ihsana Mutevelića i prve mu suradnice Ranke Trifković Mutevelić; nevjerojatno osjetljiv izbor naslova: Aleksa Šantić ”O klasje moje”, Mak Dizdar ”Kameni spavač”, Skender Kulenović ”Soneti”, Ivan Lovrenović ”Putovanje Ivana Frane Jukića”, da navedem tek neke iz biljurne niske naslova…

Prva književna komuna nije izdavala, naravno, samo prvoklasnu bh klasičnu beletru… Ona je za vrijeme svoga trajanja čitateljstvu predstavljala i ostvarenja mladih pisaca, gdje posebno akcentiram zbirku poezije ”Pitanje” Omera Tipure i roman ”Larva” Bisere Alikadić. Mogao bih nabrajati i djela Alije Isakovića, Neđe Šipovca i drugih, u to doba izvrsnih autora…

Druga vrijednosna komponenta Komunininog nakladničkog podvižništva je za to, pa i za današnje vrijeme, izvrsna slikarsko-grafička oprema knjiga.

Slikar Mirza Hamzić i njegove kolege Dobrivoje Bobo Samardžić i Vlado Puljić, mostarski slikari bili su prvi likovni oplemenjivači likovno reprezentativnih izdanja Prve književne komune.

Kad su im se pridružili dizajneri europske reputacije Dragan S. Stefanović i Miodrag Vartabedijan bilo je jasno da Mutevelić segmentom likovnog bogaćenja svojih izdanja ”pogađa” ne samo europske standarde, nego da ih želi bitno nadmašiti, gdje god je to moguće.

Vrhuncem tadašnjih likovnih obogaćenja i danas smatram seriju grafika svjetskog majstora Dževada Hoze za čudesnu knjigu, inače remek-djelo bh književnosti ”Kameni spavač” Mehmedalije Maka Dizdara.

Kada je izašao roman ”Larva” Bisere Alikadić brojni su kritičari njeno književno ”revolucioniranje” poredili sa literarnim putovima Françoise Sagan!

Podižući kriteriologiju na pozicije europskih standarda prof. Ihsan Mutevelić je i u jednoj prošireno medijskoj djelatnosti Prve književne komune otvarao prostore u tom trenutku Mostaru i Bosni i Hercegovini nesaznatog… Takva je uostalom bila i knjižara Prve književne komune, koncipirana po ”šnitu” prestižnih domova knjige u Rimu, Parizu…

Nekonvencionalan i ležerno šarmantan u komunikaciji Ico Mutevelić vrlo brzo je sa Komunom zadobio najznačajnije štandove europskih sajmova knjiga, a potom su počela pristizati i najznačajnija priznanja za nakladništvo i likovnost Komuninih izdanja.

Jedna od najznačajnijih monografskih knjiga u tadašnjoj Jugoslaviji bila je ona posvećena veličanstvenom spomen obilježju, nadaleko poznatom i nagrađivanom za spomeničku arhitekturu, Partizanskom spomen groblju u Mostaru arhitekta Bogdana Bogdanovića.

Mutevelić nije propuštao da gaji tradicijske oblike u nakladništvu, pa je na tradicijama Paher Kisićeve izdavačke djelatnosti ”uskrsao” ”Malu biblioteku” u kojoj između ostalih bilježim i vrijedno ostvarenje poetskog karaktera Sejfudina Babe Tanovića, inače uglednog sarajevskog sineasta i kulturnog djelatnika.

Više izdanja zabilježila je knjiga ”Hronika jedne čaršije” putopisca, meraklije i fenomenalnog karikaturista Zulfikara Zuke Džumhura…

Svojevrsnu estetičku intonaciju nastanku Prve književne komune davao je u njenim ranim počecima filmski i televizijski stvaralac i pisac Jan Beran, a u Komuninoj knjižari u središnjem dijelu mostarskog Kujundžiluka nastale su i mnogobrojne likovne soareje o kojima preživjeli im sudionici i danas prepričavaju književne i likovne poslastice, danas skoro nemoguće doživjeti.

Ihsan Mutevelić ne bi bio dosljedan sebi da za Prvu književnu komunu nije pridobio i nobelovca Ivu Andrića. Pozvao ga je kao gosta u Počitelj. Tijekom toga boravka u gradu iznimne drevnosti, svojevrsnom spomenik gradu, nastala je Andrićeva knjiga ”Na kamenu u Počitelju”, kao uistinu raritetan literarni ekskluzivitet, gdje je Andrić ispisao istinske literarne spomenike i rijeci Neretvi, ali i poznatom hercegovačkom vinu Žilavka.

Osobno sam nazočio nevjerojatnom događaju: Profesor Mutevelić pozvao je poznatog novinara beogradske Politike Vuka Trnavskog, koji je nakon boravka u Mostaru i Počitelju žurnalistički ispjevao pravu odu osnivaču i direktoru Komune objavivši u uglednoj Politici svojevrstan omaž-zapis pod naslovom ”Trinaesti mostarski apostol”!

Nedavni boravak u Sarajevu omogućio mi je da u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u sarajevskoj Ulici Sime Milutinovića Sarajlije nazočim otvaranju izložbe o vremenu i uspjesima Prve književne komune.

Prva suradnica i životna saputnica velikog izdavača i kulturnog djelatnika, Ice Mutevelića, Ranka Mutevelić napravila je uistinu europski ugođaj postavkom ove izložbe, koja je obogaćena izvrsnim katalogom bar djelimično otrgla od zaborava blistavo vrijeme Prve književne komune od sedamdesetih godina prošloga stoljeća do početka agresije na BiH i Hrvatsku.

Na toj prijatnoj večeri, a osobito po njenom okončanju, prisjetili smo se jednoga Mostara koji još ”stanuje” samo u našim sjećanjima… Nabrojati galeriju stvaralaca koji su se okupljali oko Prve književne komune nije ni lako ni jednostavno, pa tek bilježim neka imena i poneku reminiscenciju …

U galerijskom prostoru Komunine knjižare izlagao je i Slobodan Perišić, vrsni scenograf Narodnog pozorišta Sarajevo, redatelj avangardnih teatarskih ostvarenja Akademskog pozorišta ”Slobodan Princip Seljo” iz Sarajeva. Neizbježan suradnik Komune i Mutevelića bio je i profesor Rade Prelević, pa profesor i lektor Velimir Laznibat.

Sjećali smo se i niza istinskih teatarskih scena ”govornog teatra” putopisca i šereta Zuke Džumhura… Moja sjećanja se vežu i za smjernog urednika Komune Omera Tipuru, koji će tek posmrtno doživjeti da darom i dobrohotnošću Svetlane Broz i NVO Gariwo, a inicijativom Tipurine obitelji izađu dva vrijedna romana.

Cijeli čudesni ciklus likovnih meditiranja na šantićevske teme Dobrivoja Bobe Samardžića ostao je da svjedoči kako je u jednoj mostarskoj užarenoj tvoračkoj atmosferi bilo plodonosno živjeti i djelovati i kako danas u tim ostacima i krhotinama negdanjeg Grada ne postoji ni minimum atmosfere da se obnovi izdavačko jezgro. Naravno, ni približno Prvoj književnoj komuni.

Jer, prisjetili smo se tada i ugašenog časopisa Most, zadužbine pjesnika Alije Kebe… Bez takvih ljudi i jedne gospodstvene kozmopolitske atmosfere Mostar, nažalost, više nikada neće biti gradom, a uspomene na Prvu književnu komunu nas nekolicinu zanesenjaka ”tješiće” da smo bili građani kozmopolisa na Neretvi i Radobolji.

Večer je to bila koja mi je u uhu ostavila onaj narodni zapis: Nekad bilo, sad se spominjalo!

Sjajan događaj za mene osobno! Kulturni događaj godine u BiH!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost
    •  Likovne senzacije Enesa Sivca
    •  Konac epohe artističkih visova Berbera, Likara i Hoze

> Svi tekstovi ovog autora