Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama

Prošlo je četrdeset godina od održavanja Četrnaestih zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Kao neposredni sudionik ZOI s ove distance mogu odmah ustvrditi: bio je to događaj za nezaborav, događaj stoljeća za Sarajevo, u svakom pogledu.

Sarajlije i dan danas žive u neobičnom olimpijskom transu, jer olimpijska bajka u venama je njihovim.

A sve je počelo onoga trena kada je u grad podno Trebevića stigla vijest da je Međunarodni olimpijski komitet odabrao Sarajevo da se priključi prestižnoj obitelji olimpijskih gradova.  

Pripreme na čelu kojih je stajao veliki državnik Bosne i Hercegovine Branko Mikulić bile su po obimu opsežne, a po ozbiljnosti, do tada u Jugoslaviji, uistinu neviđene. Obuhvatile su sve faktore od gradskih sarajevskih struktura vlasti do vrhovnoga zapovjedništva Jugoslovenske narodne armije, da se ne govori o sigurnosnim službama svih razina.

Posebno je bilo zanimljivo iz blizine promatrati pripreme sarajevskih i jugoslavenskih kulturnih institucija za ovaj svjetski sportski događaj.

Vanja Popović, genijalna kostimografkinja, uz pomoć vrijednih tekstilaca iz tadašnje nam zajedničke domovine, odjenula je impresivan broj sportaša, funkcionera i osoblja 14. ZOI!

U Sarajevu je mjesecima pred Olimpijadu vrvjelo kao u košnici. Čini mi se iz današnje perspektive da su svaka građanka i svaki građanin osjećali se obaveznim da doprinesu uspjehu Olimpijade. Uistinu, postojala je iznimna kolektivna odgovornost. Jednostavno izvršena je takva mobilizacija kakva se bilježi samo u ratnim prilikama.

Naravno, bilo je to doba jednopartijskog sustava, što je bitno olakšavalo realizaciju svih zadataka. Rad na pripremama podrazumijevao je i graditeljsku djelatnost kompletne infrastrukture, prilaza olimpijskim planinama i drugim olimpijskim stratumima.

Svi su očekivali neko čudo, osjetilo se to u zraku koji smo mi Sarajlije udisali tih dana i mjeseci. Ali ne samo Sarajlije, nego i svi Bosanci i Hercegovci. Četrnaeste zimske olimpijske igre bile su prioritet svih prioriteta u BiH i Jugoslaviji!

Sjećam se naših ushita dok smo obilazili objekte olimpijskoga sela koje je građeno po najvišim europskim i svjetskim standardima.

Pa onda fascinacija olimpijskom dvoranom Zetra, nizom olimpijskih instalacija na planinama oko Sarajeva. Sve je govorilo u prilog da se sprema Grad na Miljacki za uistinu nestvarnu i do tada neviđenu i nedoživljenu bajku.

Dan prije početka Igara nije bilo ni traga od snijega. Organizatori su se hvatali za glavu. I dok je armija ljudi razgrtala umjetni snijeg ispaljen iz topova za umjetne snježne padavine, noć uoči početka 14. ZOI pao je pravi snijeg!

Jutarnje novine osvanule su s naslovnima poput: ”Sarajlije hvataju pahuljice u letu”. Ozbiljan snježni pokrivač pokrio je Sarajevo i okolne planinske ljepotice! Ljudi su se radovali na ulicama. Takvu radost pamtim na licima Sarajlija samo još kad je BiH i Sarajevo dobilo kardinala u liku monsinjora Puljića…

Početak Zimskih olimpijskih igara protekao je u općoj euforiji.

Sjećam se navijanja u svim ugostiteljskim objektima i privatnim domaćinstvima pored tv prijemnika.

Najpopularnija i najtraženija osoba tih dana u Šeher Sarajevu bio je ubjedljivo skijaš-šampion Jure Franko, pa se u Sarajevu i Bosni i Hercegovini orio napjev: ”Volim više Jureka čak i od bureka!”. 

A burek i ćevapi kojima su se sladile i Sarajlije i njihovi brojni gosti postali su apsolutne delicije na ovim prostorima.

Grad je postao u danima održavanja Zimskih olimpijskih igara nevjerojatno svijetao i blistavo čist. Ne samo komunalne službe već i sami građani trudili su se da komunalna higijena bude na najvišoj razini. Posebno se sjećam gotovo nestvarne iluminacije sarajevskih ulica i trgova. Posebno su blistali Baščaršija i Marijin dvor.

Danas kad Olimpijski muzej svojim eksponatima trajno čuva uspomene na 14. ZOI posebno se sjećam vlastite fascinacije serijom plakata koje je slikarski i grafički uradio Ismar Mujezinović, kao i plakatnih ploha Branka Bačanovića Bambija.

Na čelu tima likovne komponente Olimpijade bio je majstor grafičkog dizajna profesor Mladen Kolobarić. Kad danas vidim primitivno osvijetljene trgove i ulice Sarajeva golemi me ponos obuzme pri pomisli kako je Sarajevo zračilo europski u danima Olimpijade…

Igre su pak ocijenjene kao najuspješnije do tada organizirane u povijesti olimpijskog pokreta. Sarajevo je ostalo u srcima svih sudionika olimpijskih natjecanja, ali i brojnih posjetitelja.

Kao amblematska odrednica grada Sarajeva, ali nesumnjivo i cijele Bosne i Hercegovine, ZOI 84 ispisale su koliko najsvjetlije strane sportske, toliko i kulturne povijesti doba u kojem sam živio.

Igre koje je predsjednik Olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaranch zaključio riječima, ustvari usklikom: ”Hvala, drago Sarajevo!” bile su dio ponosa i gordosti Bosanaca i Hercegovaca, koji su taj iznimno ozbiljni ispit položili s najvišim mogućim ocjenama, uz divljenje cijeloga svijeta!

Sjećam se naših sjedeljki u bifeu Pozorišta mladih u Sarajevu kada smo nazdravljali Juri Franku i uz pjesme Harisa Džinovića slavili Olimpijadu kao nove rođendane svakog građanina tog čudesnog grada imenom Sarajevo.

Nekad bilo, sad se tek spominje…

Ali, ostao je Olimpijski muzej na čelu s velikim slikarom Edinom Numankadićem, ostala je Olimpijska dvorana ”Juan Antonio Samaranch”, olimpijsko selo.

I ljudi, pojedini ljudi u kojima i danas gori olimpijski plamen.

Sretan sam da mogu napisati da sam jedan od njih!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Interakcijski odnos Miroslava Krleže i Bosne i Hercegovine
    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva
    •  Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost

> Svi tekstovi ovog autora