novinarstvo s potpisom
Dopustite da se sada bavim nečim što mi je bio i posao i poziv dvadesetak godina – pedagogijom. Predavao sam na srednjoj školi, ali na i učilištima; u mojim sada novinarskim venama i dalje teče krv profesora i pedagoga.
Na ovo što pišem prvo su me ponukali Facebook statusi i akcije nove zvijezde sulude političke scene u Hrvata Ivana Pernara. U jednom je statusu on pozivao učenike da markiraju s nastave kako bi se družili s njime. Neki ga je čak i pitao hoće li im onda opravdati izostanak, na što je ovaj političar odgovorio s humorom na razini škrabotina u javnim toaletima: ”Zar ti izlazak sa mnom nije dovoljno opravdanje?”
Potom se vrli zastupnik, kojemu, usput rečeno, nije palo na pamet da klinci imaju i slobodno vrijeme tako da ne moraju markirati s nastave da bi se vidjeli s Njegovim Veličanstvom Saborskim Zastupnikom, dao u turneju po školama, naslikavanje s učenicima i sve ono što se njegovom bolesnom egu čini cool – a što mu, napokon, među dijelom birača stvarno i donosi bodove.
Tek ga je jedan ravnatelj zaustavio, puno blaže nego što bih ja to izveo da mi je kojim slučajem upao u školu. Trebam li vam dokazivati da je to što je radio Pernar glupo do daske? Ako trebam, nije ovo članak za vas, idite frendati Pernara na fejsu i uživajte u njegovim laprdanjima.
Ali ako ste mislili da je ovo članak o Pernaru – kojemu škola nije išla nešto previše dobro, pa je shvatio da je u ovoj zemlji ona više-manje nepotrebna za uspjeh u životu, varate se. Ja bih sada ovdje o ljudima koji svojim budalaštinama nadrastaju i početnički netalentiranog Pernara.
Ovih je dana – taman u osvit predizborne kampanje – izbila afera sa 17-godišnjim F. B-om iz Ludbrega, kojega je politika iskoristila na prilično bezvezan i zauman način. Ovaj tek stasali srednjoškolac vrlo brzo se zapalio za politiku, uključio u forum mladih SDP-a i s užitkom šerao svoje slike s Josipovićem, Milanovićem, Opačićkom, Grčićem i ostalim istaknutim članovima stranke – što samo po sebi, da se razumijemo, nije neki krimen.
No, već je puno problematičnija činjenica da je još kao 16-godišnjak sudjelovao u dijeljenju letaka u predizbornoj kampanji – i netko se stvarno zapita što u svemu tome radi neki klinac te dobi.
U toj akciji propagiranja stranke zajedno s F.B-om sudjeluje i njegova razrednica Ivana Pomahač, simpatična plavuša u ranim tridesetim i županijska vijećnica koja je iz Laburista prešla u SDP, te Kukuriku koaliciji donijela većinu u Županiji.
Na akciju dolazi i SDP-ov dožupan Alen Kišić, pruža potporu mladim snagama i budućnosti svoje stranke. Nitko ne reagira na činjenicu da razrednica vodi svog učenika na stranačku kampanju, sve je naprosto idealno. Napokon, tko bi što zamjerio mladoj nastavnici koja je već postala predsjednica školskog odbora?
Sljedeće godine još veća idila – opskurna organizacija Dječji parlament proglasila je F.B-a, pazite sad ovo, mladim ministrom znanosti, obrazovanja i sporta! Mediji to objavljuju, daje se puno ime i prezime mladog i perspektivnog ministra, njegova slika okačena je na milijun portala.
Doduše, nitko tada ne spominje činjenicu da dječak baš i nije najbolji učenik kojega biste mogli zamisliti i da je izbor malo neprimjeren, lokalni dužnosnici to podupiru, sve pet.
Drugi učenici koji dječaka poznaju bolje čude se i smiju izboru, svejedno, to baš nikog ne uzbuđuje, pred njim je sada perspektiva da jednom postane, ako treba, i pravi ministar znanosti, obrazovanja i sporta.
Ovo vas ljuti i pitate se što je s tim ljudima? Čekajte, priča nije ni počela, vežite se, polijećemo… i uzmite tabletu protiv povraćanja.
Uglavnom, evo nas u siječnju 2017. Dječaku je već 17 i pol, ali je i dalje, je li, maloljetnik. Uglavnom, u Varaždinu tih dana bukti afera oko smjene ravnateljice bolnice Sanje Zember, a u redakcije stiže priopćenje F.B-a o cijelom slučaju, koji se potpisuje kao mladi ministar.
Svi uglavnom to odbijaju objaviti osim jednog portala kojemu je pala genijalna misao na um da bi to trebalo predstaviti javnosti. Ali, nije tu kraj – dan-dva kasnije, F.B. kaže da povlači priopćenje i da mu je ono prethodno diktirao visoki županijski dužnosnik.
Prva misao svakome tko je to pročitao – a to sad objavljuju gotovo sve lokalne redakcije – bila je da se radi o Alenu Kišiću, tako da kreću zapitkivanja. Javlja se i nesretni Kišić, inače po vokaciji stručnjak za odnose s javnošću – ne shvaćajući da bi mu najbolji PR u ovoj situaciji bio da šuti.
I uskoro F.B. objavljuje urbi et orbi da je baš Kišić njemu diktirao priopćenje, tako da kreće vjerojatno najveća politička afera u varaždinskom kraju u zadnjih 10-ak godina.
Kišić, naravno, sve negira, premda nikome ne želi objasniti zašto je on uopće bio pustio tog klinca blizu sebi i svojim političkim krugovima. Dan-dva kasnije malac povlači sve, kaže da su smsovi koje je dobio od Kišića lažni, da je to netko hakirao mobitel ili štogod već bilo, uglavnom sve je opet idealno.
Đavola idealno. Izgubili ste nit priče? I ja i svi mi ovdje, ali čekajte još i ovo.
A onda na mailove redakcija s lažne adrese stiže zapisnik pedagoškog razgovora kojega je s F.B-om imala njegova razrednica Ivana Pomahač. Na tri stranice teksta – čija je autentičnost potvrđena – pratimo kako razrednica pokušava shvatiti zašto je mladić loš učenik i osobito zašto nju blati.
Onda ga pita je li njega netko nagovorio na takvo ponašanje (dakle, netko može nagovoriti klinca da bude loš učenik!). On kaže da, onda ga ona pita je li to neki političar, on opet potvrđuje, onda ga ona pita je li to Kišić, a on i to potvrđuje objašnjavajući da je Kišić tako htio nju zaustaviti u daljem političkom napredovanju.
Razrednica sve to pomno zapisuje i onda radi nešto nečuveno – taj zapisnik dijeli drugim osobama. Rekoh, radio sam u prosvjeti, bio sam razrednik, pisao razne zapisnike i rješenja – to ide samo vrlo uskom krugu ljudi i nikako izvan njega.
Ali preko leđa klinca koji ima problema u školi njegova razrednica ide u obračun s Kišićem.
Priča još nije gotova; dolazi inspekcija, pravobraniteljica za djecu prijavila je slučaj policiji, čeka nas još puno veselja u danima koji dolaze.
Ah, da, Županija se pobrinula da odmah smijeni članove školskog odbora koje ona postavlja, dovedene su osobe u koje, očito, župan Štromar i dožupan Kišić imaju više povjerenja.
Da, o eventualnoj Kišićevoj ulozi u cijeloj priči odluku će donijeti tijelo u kojemu sjede ljudi koje je on postavio!
I trakavica i dalje traje, kao neka loša turska serija, mnogi šute i pokušavaju sve to nekako zataškati. Iako će se sada stvar morati kopati do dna, teško da će istraga završiti bez ozbiljne političke i ine štete po Kišića i njegovu ekipu.
Nisam vam ispričao nešto iz svog života – kad sam imao baš tih 17 i pol koliko i sad F.B., mene su primili u Partiju. Pozvala me moja razrednica, prelijepa i prepametna profesorica književnosti, ja je ne bih odbio ni da me pozvala u Legiju stranaca.
A znate zašto je pozvala baš mene i još dvoje njih iz mog razreda? Jer sam bio odličan učenik primjernog vladanja (ne, nisam bio zlatno dijete, to sigurno ne).
Pravni nasljednici te Partije danas uopće ne pitaju svoju mladež kako njima ide u školi – zapravo, u slučaju F.B-a oni su i znali da tu, blago rečeno, ima nekih problema.
Usput, iz Partije sam izašao 1986., za razliku od nekih velikih domoljuba koji su tih godina tek ulazili – ali, eto, ja sam jugokomunjara, a oni su domoljubi, tako nam se zalomilo.
Uglavnom, kao što vidite, mladi Pernar još nema iskustva i pravog umijeća u manipuliranju mladima u političke svrhe, morat će učiti od onih koji to bolje znaju.
Ali, sve te priče su pravi sitniš. Oni vrhunski igrači još su otrovniji agensi za naše mlade.
Mladi ministar znanosti i obrazovanja tek je sitna riba za ovog pravog ministra znanosti i obrazovanja, koji će svog kritičara Đikića bez problema proglasiti, je li, Jovanovićevim savjetnikom, što u HDZ-ovom rječniku znači da je naš vrhunski znanstvenik zapravo jugokomunist ili barem Srbin.
A u obrani svog starog ministra premijer svim klincima daje sjajnu ideju – kad ih uhvate u prepisivanju, samo neka kažu profesoru: ”Vi napadom na mene imate neku drugu metu. Jeste li možda Srbin ili komunist?”
Pernar poziva učenike na markiranje, Barišić na prepisivanje, Kišić i Pomahač na propagiranje stranke i sudjelovanje u unutarstranačkim sukobima – bit će zanimljivo vidjeti što će ispasti iz ove eksplozivne smjese antipedagoških nonsensa.
Reče mi ovih dana jedan vrlo kvalitetan profesor, sa znanjem i iskustvom koje trostruko nadrasta moje kompetencije: ”U ovoj su se zemlji neki najeli ludih gljiva!”
Jesu, ali sad su ih počeli i dilati klincima.