Plivanje uz Thompsona

Čovjek hrli u toplice željan dobrobiti za svoje tijelo i dušu. Voda toplica, i mora, i rijeka, ljekovita je. Donosi zdravlje, opušta, antidepresivno djeluje i pokreće. Voda kao čistoća, svjetlost, raspoloženje. Voda toplica obiluje mineralima i balneoterapijom i predstavlja blagodat organizmu. Plivanje je zdravo i čovjeku čini dobro. U periodima protiv stresa i izazova, u osnaživanju za novi životni ciklus, plivala sam i po 40-ak sportskih traka u cilju da isplivam maraton što učinih 2017. preko zadarskog kanala.

U neku večer, ulazimo u bazen toplica željni blagotvornog oporavka i opuštanja od svakodnevnih tema. Uz toplu, ljekovitu vodu, zapljusne prisutne val pjesme razdragane grupe mlađih korisnika bazena. Isprva učini mi se to veselo. I bi mi drago da su mladi veseli: ”Konačno nešto radosti”, pomislih, ”Dosta je nasilja, podjela, svađa, bojkota i nezadovoljstava. Treba narodu malo sreće i opuštenosti.” No, postepeno, sve jači dopirahu do mene zvuci.

Prepoznah pjesmu Marka Perkovića, uskoro preglasnu. I dok orili su se stihovi popularne mu pjesme bazenom, razdragano, u podršci, pridružio se atmosferi i jedan umirovljenik u vodi opuštenim dizanjem desne ruke na rimski pozdrav. Potom odiozni je pokret zamijenio je drugim u spontano smišljenoj koreografiji.

Trenutak idilične, spokojne večeri toplica, narušila je pretjerana glasnost pjevanja pjesme kojom grupa tražila je i dobila pažnju, uz popratnom koreografijom zabetoniran utisak. U pogledu kojim zaokružih bazenom uočih da neki se kupači pogledavaju, neki odobravaju, dok neki sve nijemo promatraju. ”Moglo bi se to njima obiti o glavu”, ”kao da je društvo popilo?”, komentirali su prisutni zaključivši ”da svatko ima svoje veselje”.

Nastavih plivati i vježbati dvojeći mora li i bazen zapljusnuti dnevnopolitička tema koja trese sve, od kuloara dodjele predstojeće glazbene nagrade Porina, do bazena. Ni med (cvetjem)kapima ni pravice…

Zamasima ruku režem vodu nastavljajući plivati i misliti da javni red i mir ipak svi trebaju poštivati. Vatrena dinamika pjesme poput crvene krpe širi se eterom i ovdje je naprasno prekinula mir i opuštanje i njeni se zvuci promiješali s parama tople vode bazena. Pjesma nije dopirala izvan izoliranih zidova bazenskog kompleksa i osim nas nitko je i nije bio svjestan. Razgaljene ljubiteljice pjesme svojski su uživale i sreća im je ispunjavala grud. Kao i mnogim ”domoljubnim” pripadnicima nacije ovih dana od dočeka rukometaša na dalje.

Kao i u dočeku nogometaša tema Marka Perkovića ”ukrala” je temu sportskog pothvata i spontanog dočeka sportaša. Nakon dugog izbivanja vratio se na pozornicu pjevač kojeg, kako se čini, dobar dio nacije voli i ne zaboravlja. U zaborav pada, ili nikada njima i nije bio važan, tek razlog zbog kojeg pjevača poduže nije bilo. Ili im je baš iz tog razloga i drag. Onog koji diže prašinu.

I gle, opet ovih dana podigla se prašina i gužva. Raniji razlog izbivanja uz zabrane pjevačevih nastupa vrijede i dalje za zemlje visoko senzibilizirane na konotacije pro-fašističkih pjesama koje je pjevao: tu vrata (i pozornice) ostaju zatvorena.

U hrvatskoj domovini pak period izbivanja učinio je čežnju neizdrživom: traže ga rukometaši, navodi se u tisku, točnije glasni zov sportaša od Metkovića do Hercegovine i dijaspore, i već je oduševljenje neizmjerno zavladalo ulicama i radijskim valovima, i prelijeva se Porinovim kuloarima s priželjkivanjem da i ovu nagradu osvoji.

Glasno negodovanje pjevačice Remi užarilo je portale kojima se poput lave Etne ovih dana valja silina užarene mržilačke lave do poziva na ubijanje te ”štrace” koja se usudila reći drugačije. Ništa se, ništa (u 30 godina) promijenilo nije, mržnja je ostala na drugo i drugačije: i isključivanje, linč, agresija čovjeka na čovjeka, s ili bez podignute ruke.

Neprihvatljivu, nekada od Perkovića višekratno izvođenu pjesmu ”Jasenovac i Gradiška stara”, kao da zameo je vjetar siječnja, zaboravljen mu stari grijeh.

U dočeku sportaša koji ostaše bez političkim konotacijama neokrnjenog sportskog dočeka i navijača, a uđoše u kanal uskog političkog grla i navlakuše, govorio je kompozitor nove Perkovićeve pjesme, Ninčević, zazivajući uključivost i pomirenje.

Tekstom pjesme generaciji pojasnivši ”ako ne znaš što je bilo”, i porukom uz koju je Marko uveden (ne ujahao) na pozornicu Trga, vraćajući se s (još jednom) objavom povijesne istine i prekidajući podužu eru ”na ledu” u domaćim okvirima.

O razlozima koji su ga držali ”na ledu” obavijenog šutnjom godinama, pisali su domaći i strani novinari, ne bezrazložno. Naime, o Perkovićevom izvođenju ”Jasenovca i Gradiške stare” tekst donosi Index HR još 23. srpnja 2020. uz intervju koji svojevremeno novinaru ”Frankfurter Allgemeine Zeitunga” daje sam Perković: Na upit novinara koji se osvrće na internetski dostupan sadržaj (krvožedne) pjesme, i audiosnimkom dokumentiran Perkovićev nastup, novinar je želio staviti točku na niz nesuvislih sadržaja koji je kolao medijskim prostorom, i kontradiktorne izjave samog pjevača Perkovića.

On je u jednom momentu govorio da je to pjesma ponosno pjevana još od njegovih djedova, do toga da ju je pjevao pripit, i negiranja da je ikad pjevao. Zabilježen je odgovor Perkovića: “Niti sam rekao da sam bio pripit, niti da su je naši djedovi pjevali i ne znam otkud vam to. Ja nisam autor te pjesme niti sam ikada snimio tu pjesmu, niti je ikada bila službeni dio moga repertoara… Pjesma je podvala i po svome sadržaju potpuno suprotna mome svjetonazoru i ideologiji kojoj pripadam”.

Povezivanje s tom pjesmom, naveo je tada, za njega je uvredljivo i odlučno odbija podvale koje imaju za cilj samo da mu naštete, po nekim saznanjima podvalu je osmislila Jugoslavenska tajna služba UDBA.

”Tekst”, naveo je, “ne samo da je neprimjeren nego i brutalan” i ”njemu se podmeće ta banalna pjesma s interneta”. Njemački novinar tada primjećuje da ”banalno” vjerojatno nije prava riječ za ovu pjesmu, no pjevač se nastavio ograđivati govoreći o “namještanjima i podmetanjima” poopćavajući o ”podvali hrvatskom narodu”. Provokacije nije on činio, zaključuje se, nego su činjene njemu.

Index HR je još 17 godina prije intervjua njemačkog novinara 2020. godine, objavio da je Perković pjevao pjesmu ”Jasenovac i Gradiška Stara”, potvrdivši neospornu činjenicu da je na dijelu svojih javnih nastupa pjevao pjesmu koja slavi ustaške zločine nad Srbima u koncentracijskim logorima i ustaškog poglavnika Pavelića:

“Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara
Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure
U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila

Oj, Neretvo, teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu
Ko je moga zamisliti lani, da će Božić slavit partizani
Ko je reka, jeba li ga ćaća, da se Crna Legija ne vraća

Gospe sinjska, ako si u stanju, uzmi Stipu, a vrati nam Franju
Oj, Račane, jeba ti pas mater, i onome tko je glasa za te
Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića”

 Ipak, kao i mnogo puta ranije, u siječnju je 2004. g. na svojoj stranici Perković potvrdio pjevanje pjesme ”Evo Zore” i ”Jasenovac i Gradiška Stara” koje opravdava ”pjevanjem sa stotinama tisuća Hrvata za vrijeme Domovinskog rata kada je četnička agresija ugrožavala opstojnost HR države i naroda pružanjem otpora… da se zvijerima suprotstave, poraze ih, a pjesmama u neprijatelju izazove strah…”

Dijelom hrvatskog domovinskog rata vidi i pozdrav s gore podignutom rukom posve izvučenim iz strahotnog Pavelićevog i nacističkog povijesnog konteksta. Taj kontekst utvrđuje se porukom generacijama ”ako ne znaju što je bilo” nikako u smjeru kritičkog odmaka od svireposti ranijih povijesnih ciklusa i posljedica na koje se novi ratovi i transgeneracijski prijenosi nastavljaju bez prilike za proradu traume, poslagivanja bitnoga na pravo mjesto i načina da se mržnja izbjegne a rane zaliječe.

Na HR Wikipediji čitalac namjernik će naći sadržaj “Jasenovac i Gradiška Stara”: ”hrvatska je pjesma koja promovira ustaške masakre u Drugom svjetskom ratu. Stihovi slave holokaust u Drugom svjetskom ratu i genocid nad Srbima u Hercegovini. Godine 2003. Matija Babić, novinar Index.hra, kritizirao je hrvatski bend Thompson zbog izvođenja pjesme, kao i Hrvatsku radioteleviziju, Croatia Records i druge medije zbog nastavka izvještavanja o Thompsonu kao mainstream umjetniku. Efraim Zuroff, izvještavajući u Jerusalem Postu o Thompsonovom nastupu na stadionu Maksimir, rekao je 2007. godine da je Marko Perković, glavni vokal, postao poznat po tome što je izveo pjesmu koja je bila otvoreno fašistička, te je kritizirao Thompsonove koncerte kao priliku za prikaz ekstremističkih nacionalista”.

Još pred par godina poput alarma je zvučao podatak da u Hrvatskoj 70 % srednjoškolaca kao jedan od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti navodi NDH, a nešto više (72 %) nije smatrao da je NDH bila fašistička tvorevina. (Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj, 2015.).

U isto vrijeme strah od komunizma išao je do njegovog izjednačavanja s antifašizmom i prijedlogom izbacivanja antifašizma iz Ustava zemlje koja je na njegovom nasljeđu nastala, a istovremeno tada javna pravobraniteljica Lora Vidović u izvješću prije toga navela je da se ”Hrvatska već godinama suočava s jačanjem neofašizma, koji uglavnom nesmetano cirkulira javnim prostorom, i ima sve veći utjecaj u javnosti”. Situacija se od tada čini gorom, i u nas, i u svijetu: o tome svjedoče svakodnevne vijesti, i domaće, i strane.

Pokušaj manipulacije na razini povijesne istine odvija se na razini teze da su svi pripadnici hrvatske nacije bili skloni Paveliću, Maksu Luburiću i sličnima. Krvoločno postupanje opisivalo je ustaštvo, i služinačku politiku ustaša sklonih fašizmu, Išlo je za zatiranjem Srba, Židova, Roma, komunista i drugih, fašizmu i ustaškoj politici nepoćudnih.

Godine 2023. na siječanjskoj izložbi uz ”Noć muzeja” pod ravnateljskom palicom šefa Državnog arhiva, ustanove koja predstavlja krovnu znanstvenu kulturnu i prosvjetnu instituciju, izlaže se djelo ”Ognjišta” Mile Budaka, ideologa ustaškog pokreta i Pavelićevog ministra vlade zloglasne NDH, koji je po britanskoj predaji partizanima 1945., po završetku rata, pogubljen u Zagrebu.

Manipulantska je i težnja da se u posljednjem ratu, u obrambenu poziciju i djelovanje Hrvatske i njene velike žrtve, ubaci kukavičko ustaško jaje i u nastanku hrvatske države zasluge pripišu nasljeđu ustaškog pokreta koji je u spomenu nastajanja uljuđene hrvatske države – uteg i kamen spoticanja i srama, ne kamen temeljac.

Manipulantsko je i to što nasljednici poražene misli i djela ustaškog pokreta, ciljano, mlade naraštaje Hrvatske ostavljaju u ne-obrazovanosti o nedjelima i posljedicama ustaškog fašističkog pokreta i fašizma u cjelini, čije je nasljeđe i Jasenovac s tisućama pogubljenih duša. I da ih je jedna, a kamo na tisuće i stotine tisuća i milijuna žrtava nacizma – premnogo je i previše: svaki je život vrijedan.

I nije to pitanje razmimoilaženja ili slaganja s Vladimirom Žerjavićem demografom, ugrubo – evidentičarem ljudskih žrtava Jasenovca i sličnih stratišta ljudskih života, srpskih, romskih, židovskih, ili onih – hrvatskih svećenika – koji su izrekli humano NE ustaškom bezumnom oduzimanju života. A bilo je i takvih mnogo. No, izvlačeći povijesne istine iz konteksta, desno orijentiranima i klerikalnima, to ne ide u prilog.

Iz tih razloga nije to tek – nastaviti neobavezno pjevati na koncertima Perkovića po njegovom povratku. Ako ne znaš što je bilo, važno je mladima čuti poruku o povijesti kompletnu, oni je zaslužuju čuti kao istinu i da bi bili u stanju kritički misliti i tome naučiti svoju djecu. Tome se neće naučiti uz poruke s portala i rečene pjesme..

Generacije naše djece u vrijeme kada su trebali slušati bajke slušali su vijesti o ratu, nedostajalo je vremena za bajke potrebne da razvije se djetetova mašta i empatija, razbije strah, da čovjek izađe iz pećine, razvije mozak i kritičko mišljenje, naglašavaju stručnjakinje za razvoj jezika i lijepog govorenja, veličajući važnost čitanja knjiga i kritičkog mišljenja.

Iz tih razloga nije to – nastaviti neobavezno plivati bazenom. Uz Perkovićeve pjesme u dijelu će poteći gorčina uz osvrt na neprobavljivost pjevanja o Jasenovcu, a da je izostao korak ka preispitivanju i kritičkom mišljenju.

U zazivanju vrijednih knjiga i navike čitanja, i kritičkog mišljenja stručnjaka, poruke u pjesmi pjevačke lektire desnice značenje je risk faktora. Na kojoj će jedni (nastaviti) dobro zarađivati, a drugi, s (povijesnom) slijepom pjegom.

I kojom podignutom rukom. Na bazenu, stadionu ili koncertu.

”Za dom spremni” reći će australski sud svojevremeno, nema veze s nacizmom, i dizanje ruke u zrak nije nacistički simbol u svim situacijama. Od trojice koja su dizala ruku u zrak, na višem su sudu dvojica oslobođena krivnje, a treći navijač je osuđen za izvođenje nacističkih pozdrava 1. listopada 2022. tijekom utakmice hrvatskog nogometnog kluba iz Sydneya i drugog australskog kluba.

Na sudu su se svi branili znakom hrvatskog nacionalnog ponosa (ne nacističke, čitaj ovdje ustaške usmjerenosti) i na višem sudu sutkinja Harris ustanovila je čovjek je dvaput dizao ruku i to među drugim gledateljima koji su navijali te nisu bila popraćena ničim što je bilo povezano s nacističkom ideologijom, a uz definiciju Campion, predavačice terorizma sa Sveučilišta Charles Sturt, koja nalazi da je pozdrav potrebno ”triangulirati”, promatrati u odnosu na druge stvari, poput odjeće ili pjevanja i uzvika, kako bi se utvrdilo je li riječ o nacističkoj simbolici. Zaključujemo, u slučaju čovjeka u bazenu ništa nije sporno, čovjek je doduše dizao ruku na pozdrav, no bio je u kupaćim gaćama.

I nije pjevao spornu pjesmu o Jasenovcu. I evo lekcije odvjetnicima ako zatreba za njihove nove sporove i obrane.

Kako se nepodnošljivo lako razvodni krhka brana čovječnosti i senzibiliziranosti na neprihvatljivo, i kako je velika opasnost od zaborava užasa što nacistički pogrom i ustaško klanje jest.

Nastaviti plivati. Maratonski. Ne mogu toliko dugo pjevati pjesme isključivanja koliko za čovječnost možemo humanist plivati. Sve do pjesme koju svatko osjeća ljekovitom. Kao i vodu toplica.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dok se oružje ne hladi, a usta puna zazivanja humanosti
    •  Jedna za sve, sve za jednu
    •  Afganistan: glas za pravo obrazovanja djevojčica
    •  Dok zazivam/o Tina u Masarykovoj
    •  Prevencija, liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti
    •  Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
    •  Nesigurnost mladih ogledalo je društva
    •  U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
    •  Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh
    •  Ima li nade da put nekog Jazda krenu svi isključivi?

> Svi tekstovi ovog autora